Strateške linije komuniciranja (dalje SLOC), su jedini uvjet opstanka modernog i demokratskog svijeta. Sloboda trgovine i nesmetan protok roba su conditio sine qua non svega zadnjih 200 godina. I uzrok rata, svako malo. U oba svjetska rata XX stoljeća, pokazalo se i u Atlantskom i u Tihom oceanu da ih dobivaju oni koji ih kontroliraju. O Mediteranu, da ne govorimo.
Lekcija, naučena u Drugom svjetskom ratu je za Atlantski ocean bila preskupa. Rat je ovisio samo o pomoći savezničkim snagama, od bitke za Moskvu, koja je spašena doslovce sa Nijemcima u Presnji, predgrađu grada, doturom prve neophodne municije, do invazije u Francuskoj i oslobođenja i obnove Europe. Cijena je bila golema, tisuće potopljenih brodova i stotine tisuća mrtvih ljudi. Da skratim, vlasnik Atlantika od Flemish capa, koji kontrolira sjeverni SLOC, do Azora ili južnije, je CINC ANT. Obično admiral sa četiri zvijezdice, sa sjedištem u Norfolku. Sve što leti ili plovi ili mrda na bilo koji način je pod njegovim okom ako ne i odobrenjem. Plovidba je slobodna sve dok on ne kaže drugačije.
Lekcija, naučena u Drugom svjetskom ratu, zatim Korejskom, pa Vijetnamskom, bila je preskupa. Pobjeda, izvojevana u krvi milijuna, više nije ostavljala dvojbe čije je jezero Tihi ocean. CINC PAC-ovo sa sjedištem u Honoluluu, Havaji. Također admiral sa četiri zvijezdice zvjezdice i definitivno, najmoćniji vojnik na svijetu. Pod njegovim zapovjedništvom je vojna sila kojoj nije ravna ukupna svjetska kombinirano, pa nekoliko puta. Za mali primjer, kineski nosač zrakoplova je niti pola starog klase Nimitz, a ući će u operativnu uporabu tek 2020. Ako mu se svaki 3. zrakoplov ne razbije pri slijetanju kao do sada. Tihi ocean je doslovce njegovo vlasništvo i svi plove slobodno dok on ne kaže drugačije. Primjer japanskog imperijalizma je svima dao dovoljno jeze. Zato su tu još i transportne postrojbe na Guamu, tzv. MPS, tj. Maritome Preposition Ships, zapravo ro/ro brodovi od kojih je svaki nakrcan jednom divizijom oklopa u stalno podgrijavanom stanju. Trupe su tu za par sati, pored postojećih USMC i USAF na otoku i okolo.
Indijski ocean, isto. Diego Garcia je u funkciji Guama i svi zainteresirani skupa, od Irana, Arapa i sada i Rusa, znaju točno kako stoje. Indijski ocean i sve što plovi njime, plovi pod paskom CENTCOM- a iz Bahreina. Jedini tuđi nosač u blizini je u Indiji, Mombay, bivši ruski Gorškov, opremljen sa MIG 29N čuven po tome što se do pola samo potopio čim su ga došlepali. Spor oko plaćenih 800 mil. USD još traje. Nikome nije poznato da li su Indijci imali i jedno polijetanje/slijetanje sa njega.
Mediteran i Južno krilo NATO-a, je jedini dio US oružanih snaga koji je cjelovit dočekao nove drame bez većih kresanja. Čak je i arhibitanga poput Clintona, znala važnost cjelovitosti tog jezera zapravo, pa ga nije dirao kao ostale oblasti i makar tu je neko bio spreman na posljedice 11.9.2001. g. A jesu bili. VI. flota i pripadajući joj saveznici, pokazali su zašto to košta toliko. US MC osobito. Razbili su Rusima do zuba naoružanog Sadama za 2 tjedna. Sve što se desilo poslije, nije bilo do njih već do politike. Oni su obavili svoje.
Svi su znali da će doći “Arapsko proljeće”. Svi su znali da su ti prljavi i banditski režimi neodrživi na ovaj ili onaj način. Samo im se nije znao datum isteka roka. Ono što se znalo, je da će jedan po jedan otići na smetlište povijesti. Lako je bilo predvidjeti da će se pokret za slobodu, pretvoriti u dolazak Muslimanske braće na vlast. Kao što je bilo lako predvidjeti da će se nakon poludjelog Gadafija, berberska plemka, cca 120 oduvijek u međusobnom ratu, dohvatiti za grla. Sekularni dio Egipta je spriječio da ga se vrati 60 godina nazad. Al Sissi je u tradiciji svojih prethodnika, krvavo ugušio svaku braćinu pomisao da će ikada vladati ičim. Još su na izborima svi izašli iz tame…
Zajedničko i Libiji i do Camp Davida Egiptu je to da su sa Sirijom činili moćno uporište SSSR a i goleme financijske dužnike za oružje. Mediteran za SSSR a, nije bio baš jednostavan za patroliranje savezničkih snaga, mada je Crnomorska flota bila više duhovita nego opasna. Neka vrst nosača za JAK ove sa vertikalnim uzlijetanjem, spori i vrlo loše opremljeni, bili su Kirov i Kiev. No uza sve to, SSSR je ipak bio zabrinjavajući dio mediteranskog teatra. Sjeća se toga Putin, dobro.
Drugi cilj operacije u Siriji je svakako vraćanje Rusije u istočni dio Mediterana, opet, iz vrlo novčanih razloga. Rezerve plina na potezu Cipar – Izrael i od ENI ja tek otkriveno jedno od najvećih nalazišta na svijetu u Egiptu, sve mijenja stubokom. Tehnički, ruski, skupi, plin ne interesira više nikoga u Europi. Putin točno zna, da ako se ne ukliješti u Siriji, gubi na više strana, a ne zna koja će njemu i Gazpromu biti gadnija. Zato i žuri, svjestan da će ga bilo koji drugi predsjednik USA, odmah po inauguraciji pozvati da pokaže karte. I u pokeru i u politici, jedan jako gadan trenutak ako su vam samo tarabe u ruci.
Vojno, bitno je slabiji nego u vrijeme SSSR a. Ipak, kakvi su bili god, mogli su makar te karikature od nosača dopeljati nekako i projicirati nekakvu moć. Par krstarećih raketa koje su ispalili iz Kaspijskog jezera, pokazuje samo da ih nema baš mnogo i da ne mogu krenuti sa masovnom paljbom. Sjetimo se samo Tomahawka nad Srbijom ’99. Tako da se toplo preporučuje objema frakcijama Kominterne u Hrvata, i lijevoj i desnoj, da malo ohlade.
Da li Putin i akcija u Siriji mogu ugroziti mediteranske SLOC ove i nova nalazišta? Odgovor je jasan. Ne mogu. Nemaju čime. Mogu samo sanjati osvetu za pad Zida i srušeno carstvo, kupovati prodane duše, pretekle od Hladnog rata, Duginove pobornike, frustrirane komuniste i naciste, jednom riječju, šljam. Sve što mu je ostalo je pokušaj naplete dugova u Siriji, jer libijske i palestinske, slobodno može prekrižiti. I ako mu dotekne 2 grama pameti da se povuče sa svih okupiranih područja, od Gruzije do Ukrajine i napusti san o moćnom Novoruskom carstvu. Krhka je nada.