Naftaši nemaju dobre vijesti za borce protiv inflacije

Analiza

Prije nekoliko mjeseci rijetki su predviđali kako dolazi vrijeme obezvrjeđivanja novca. Svoje su crne slutnje o inflaciji bazirali na činjenici planova oporavka s obje strane Atlantika, kada su u financijskom sustavu izmišljene tisuće milijardi eura i dolara. Neki su pak ekonomisti tvrdili kako od toga neće biti ništa, zato što se radi o globalnom sustavu i kako će taj izmišljeni novac zapravo dodati novu vrijednost globalnoj ekonomiji.

Međutim, inflacija iznad one projicirane od 2 posto, koja se smatrala prihvatljivom, se dogodila. U SAD-u je stopa inflacije na rekordnim razinama u nekoliko desetaka godina, na 7 posto, u Britaniji je inflacija na razini od 5.4 posto. Izazovi će se, kažu analitičari portala OilPrice, nastaviti ako se ne dogodi stabilizacija cijena energije. Središnje banke su sada sve zabrinutije zbog nesrazmjera rasta cijena i plaća gdje su cijene energije ključan čimbenik oduvijek, a posebno od kada se eksploatiraju fosilna goriva.

Sada kada su središnje banke najavile kako je potrebno puno sustavnije razmišljati o inflaciji, koja se tijekom prošle godine shvaćala olako, kao nešto što će brzo proći. Najavili su i nove politike kamatnih stopa.
Jedan od važnih čimbenika vezan uz inflaciju je zabrinutost oko opskrbe sirovom naftom zbog toga što se prilike u tom sektoru počinju pogoršavati te procjene Goldman Sachsa od prije nekoliko mjeseci, kako će cijena nafte uskoro preskočiti 100 dolara za barel, zvuče sada puno vjerojatnije.

Naime, većina članica OPEC-a i OPEC+ grupe, koju predvodi Rusija, imaju teškoća s postizanjem proizvodnih kvota koje su dogovorili, poglavito zbog vanjskopolitičkih pritisaka na Bliskom istoku i istoku Europe. Označilo je to porast cijena nafte, koji nije mogao doći u gorem trenutku za monetarnu politiku, koja se sada sprema početi ukidati poticaje koje su izdašno davali za očuvanje radnih mjesta i gospodarstva te sada postoji bojazan kako će takav potez izazvati dužničku krizu i to međunarodnog karaktera.

Još je jedan problem u tomu što su zemlje zapada planirale svoje proračune putem podataka o znatno nižoj cijeni nafte. Analiza Reutersa od prije nekoliko dana pokazala je kako je uvriježeno mišljenje analitičara ECB-a bilo kako će ove i sljedeće godine cijena nafte biti 69-77 dolara a barel. Planirani rast se trebao dogoditi ubijanjem potražnje zbog masovnog usvajanja električnih vozila.

Da stvar po prediktore bude gora, pandemija korona virusa imala je nekoliko valova, no usprkos novoj varijanti, cijene nafte su porasle početkom godine oko deset posto potaknute, kako je ovih dana analizirao The Economist, slabim učincima Omikrona na gospodarstvo.

No, čini se kako čak ni više cijene nafte, članice naftnog kartela, koji dominantno pune svoje proračune na trgovini energentima, čini se nisu motivirane na veću eksploataciju, te proizvode manje količine od dogovorenih kvota. Objašnjenje je vrlo jednostavno, ima sve manje slobodnih kapaciteta proizvodnje, što povećava rizike sigurnosti opskrbe u vremenima kada potražnja ne jenjava. Ta će situacija, također dalje inflatorne pritiske na napore središnjih banaka glede borbe protiv rasta cijena.

Situacija prijeti ući u začarani krug, jer središnje banke pod inflatorni pritiskom planiraju proglasiti kraj jeftinog novca podižući kamatne stope, što bi, s druge strane, moglo poskupiti cijenu energije zato što bi naftni sektor mogao imati više troškove zaduživanja za nove investicije. I to baš u vrijeme kada nema dovoljno ulaganja zbog toga što se velike kompanije sustavno udaljavaju od fosilne energije pritisnuti rastom broja zelenih ulagačkih fondova.

Ako se ovakve situacije nastave, cijena nafte će u srednjem roku rasti, a time nema dobrih vijesti niti za institucionalne borce protiv inflacije.

You may also like