[vc_row][vc_column width=”1/3″]Pred izbore [/vc_column][vc_column width=”2/3″]Od zabrane plastičnih slamki preko reformi autorskih prava do kraja “roaminga” – prenosimo sedam ključnih od stotina zakonskih akata koje je Europska unija usvojila u zadnjih pet godina.[/vc_column][/vc_row]
Potkraj ožujka usvojena je zabrana plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu, u proceduri kraćoj od godine dana, što je znak širokog konsenzusa u tom pogledu. Slamke, štapići za miješanje kave i štapići za čišćenje ušiju, držači za balone, ali i ambalaža za hranu od ekspandiranog polistirena (tj. stiropora dobro poznatog svima koji naručuju hranu iz restorana) bit će zabranjeni u EU-u od 2021. Kada je riječ o plastičnim bocama, njih će se morati bolje reciklirati, dok će duhanska industrija morati pridonositi podmirivanju troškova prikupljanja i recikliranja opušaka.
Reforma izaslanog rada usvojena je 2018. kako bi se stalo na kraj zloupotrebama. Riječ je o shemi koja omogućuje europskom radniku da privremeno radi u nekoj drugoj članici i istodobno bude vezan uz socijalni sustav svoje zemlje. Reformom, koju je popratio sukob između zapadnoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja, želi se zajamčiti “jednaku plaću za jednaki rad”. Maksimalno dopušteno razdoblje izaslanog rada propisuje se na 12 mjeseci, a može se produljiti za šest mjeseci. Još se pregovara o posebnim odredbama za cestovne prijevoznike.
[quote_box name=””]
Od Rimskog ugovora do Brexita, preko uvođenja eura i migrantske krize – prenosimo ključne trenutke koji su obilježili 60 godina izgradnje Europske unije.
Francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. položio je kamen temeljac europskog projekta predloživši Njemačkoj, samo pet godina nakon kapitulacije, da integriraju francusko-njemačku proizvodnju ugljena i čelika u organizaciju otvorenu svim zemljama Europe.
Pariški ugovor, kojim je osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC), potpisan je godinu dana poslije, 18. travnja 1951. Rođena je Europa “šestorice” (Njemačka, Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska). “Šestorka” je 25. ožujka 1957. u Rimu potpisala osnivački ugovor Europske ekonomske zajednice (EEC), zajedničkog tržišta utemeljenog na slobodi kretanja i carinskoj uniji. Europske institucije (Vijeće ministara, Europska komisija, Europska parlamentarna skupština) uspostavljene su početkom 1958.
U siječnju 1973. EEZ-u su se pridružili Ujedinjeno Kraljevstvo, Danska i Irska, a slijedile su Grčka (1981.), Španjolska i Portugal (1986.), Austrija, Finska i Švedska (1995.). Ugovor iz Maastricha, drugi temeljni akt europskog projekta, potpisan je 7. veljače 1992. Predviđa uvođenje zajedničke valute i utemeljuje Europsku uniju.
Od siječnja 1993. jedinstveno tržište postaje realnost omogućujući slobodno kretanje roba, usluga, osoba i kapitala. Trebat će pričekati ožujak 1995. da Schengenski ugovor omogući Europljanima da putuju bez graničnih kontrola.
Euro je postao svakodnevica gotovo 300 milijuna Europljana 1. siječnja 2002. Samo su Danska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švedska odlučile zadržati svoje nacionalne valute. Nakon pada Berlinskog zida 1989. polako se nameće proširenje prema istočnoj Europi. Deset novih država članica ušlo je u EU u svibnju 2004.: Poljska, Češka, Mađarska, Slovačka, Litva, Latvija, Estonija, Slovenija te Malta i Cipar. Slijede ih Bugarska i Rumunjska 2007. te Hrvatska 2013.
U proljeće 2005. francuski i nizozemski birači odbacili su prijedlog prvog Europskog ustava, što je izazvalo institucionalnu krizu. Iz nje Unija izlazi tek Lisabonskim ugovorom, kojim se želi poboljšati funkcioniranje institucija proširene Europe, koji je ratificiran 2009., doduše teško. Iste godine grčka vlada je objavila veliko povećanje svojeg deficita, što je bio prvi znak za uzbunu pred veliku financijsku krizu. Grčka, a potom Irska, Španjolska, Portugal i Cipar zatražili su pomoć EU-a i MMF-a, koji su zauzvrat zahtijevali stroge mjere štednje. Dužnička kriza srušila je niz europskih šefova vlada i povećala nepovjerenje prema Uniji. ek pošto je izišla iz financijske krize, Europa se suočila s najvećom migrantskom krizom od 1945. uslijed dolaska stotina tisuća tražitelja azila, uglavnom s Bliskog istoka i iz Afrike. EU nije uspio dogovoriti zajednički akcijski plan za rješavanje tog problema.
Novi udarac Uniji, oslabljenoj jačanjem populizma i euroskepticizma, nanio je Brexit. Nakon kampanje fokusirane na imigraciju i gospodarstvo, 51,9 posto Britanaca glasalo je 23. lipnja 2016. za izlazak iz EU-a. Tri godine poslije, Brexit, predviđen prvotno za 29. ožujka 2019., još se nije dogodio. Države članice pristale su odgoditi ga za 31. listopada kako bi se britanske političke stranke dogovorile o uvjetima izlaska.
[/quote_box]
Reforma autorskih prava usvojena je 2019. nakon bitke između medija i umjetnika s jedne i internetskih divova i boraca za slobodu interneta s druge strane. Jedna od ključnih odredbi internetske platforme čini zakonski odgovornima za sadržaj koji se na njima objavljuje, pa moraju voditi računa o tome da poštuju autorska prava. Druga uvodi autorskom pravu srodna ili susjedna prava odnosno tzv. “porez na linkove” po kojem novine, časopisi i novinske agencije moraju dobivati naknadu za autorska prava kada Google News ili druge internetske stranice dijele poveznice na njihove članke, uključujući i kratke isječke članaka.
EU je učinio velik korak usvojivši skup pravila za zaštitu osobnih podataka Europljana u digitalnom dobu. Riječ je o Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka (GDRP) koja se primjenjuje od kraja svibnja 2018. Njome su osnažena neka prava, poput prava korisnika interneta da zna tko obrađuje njegove podatke i u koju svrhu i da bude informiran o bilo kakvoj krađi podataka. Tvrtke koje to ne kane poštivati jako riskiraju – sankcije mogu doseći četiri posto njihova globalnog prometa.
Kraj troškova za “roaming” jedna je od najkonkretnijih reformi zadnjih godina za europske potrošače. Od lipnja 2017. oni mogu koristiti nacionalne mobilne tarife na području cijele Unije bez dodatnih troškova. Korištenje podatkovnog prometa poraslo je 12 puta, a broj poziva putnika udvostručio se u odnosu na navike potrošača prije stupanja na snagu reforme.
[quote_box name=””]
Vrsta razmjernog sustava glasanja, kvote za žene, datum izbora…Svaka država članica Europske unije sama određuje pravila za izbore za Europski parlament.
Britanci i Nizozemci glasaju već u četvrtak 23. svibnja, Irci 24. svibnja, a Latvijci, Maltežani i Slovaci 25. svibnja. Česi glasaju dva dana, u petak i subotu. Ostala 21 država glasa u nedjelju 26. svibnja.
Europska unija propisuje izbore po razmjernom sustavu, ali države članice same određuju model. Primjenjuju se tri vrste.
– preferencijalno glasanje, u 19 država članica, među kojima su Italija, Poljska, Nizozemska, Hrvatska i nordijske zemlje. Birač može, ovisno o zemlji, promijeniti poredak kandidata na listi za koju glasa, prekrižiti kandidate ili kombinirati više lista.
– glasanje po zatvorenim kandidacijskim listama, u sedam zemalja članica, među kojima su Njemačka, Francuska, Španjolska i Ujedinjeno Kraljevstvo (osim Sjeverne Irske). Birači glasaju za liste na kojima ne mogu promijeniti poredak kandidata niti njihov sastav.
– jedan prenosiv glas, na Malti, u Irskoj i u Sjevernoj Irskoj. Birač ne glasa za gotovu listu, nego sastavlja vlastitu redajući kandidate kako želi.
Glasanje je obvezno u pet zemalja: u Belgiji, Grčkoj, Bugarskoj, na Cipru i u Luksemburgu. U Belgiji i u Luksemburgu nepoštivanje obveze je kažnjivo. U tri ostale zemlje, sankcije, kada postoje, su blaže.
Samo pet zemalja podijelilo je svoj teritorij na izborne jedinice: Italija (5), Poljska (13), Belgija (3), Irska (3), i Ujedinjeno Kraljevstvo (12). Izborne jedinice geografski su uvjetovane, osim u Belgiji gdje su jezično determinirane (flamanska, frankofona i germanofona) U drugim zemljama, birači glasaju u samo jednoj izbornoj jedinici koja obuhvaća čitavu zemlju.
Glasanje putem pošte dopušteno je u 16 država članica, ponajprije kako bi se omogućilo glasanje biračima koji žive u inozemstvu. To je slučaj u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj i nordijskim zemljama. Šest zemalja dopušta glasanje preko ovlaštene osobe, bilo svim biračima (Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Belgija) ili samo starijima i osobama s invaliditetom koji se ne mogu kretati (Poljska, Švedska). Birač može zatražiti od drugog birača da glasa umjesto njega.
Elektroničko glasanje je još manje uobičajeno. Estonija, predvodnica kada je riječ o digitalnim tehnologijama, jedina omogućuje svojim građanima da glasaju putem interneta.
Rodne kvote za kandidacijske liste uvelo je 11 država članica. Liste u Francuskoj, Italiji, Belgiji i Luksemburgu moraju sadržavati jednak broj žena i muškaraca. U Španjolskoj, Sloveniji i Hrvatskoj na listama mora biti najmanje 40 posto žena odnosno muškaraca, u Poljskoj 35 posto, u Grčkoj i Portugalu 33 posto. Kada je riječ o Rumunjskoj, propisano je najmanje jedna žena i muškarac na svakoj listi. Neke od tih zemalja propisale su mjere koje trebaju osigurati da žene na listama budu na onim pozicijama s kojih realno mogu biti izabrane, ali sankcije još nisu ozbiljne. Liste koje ne zadovoljavaju pravila u Grčkoj se poništavaju, dok u drugim zemljama, među kojima su Francuska i Luksemburg, za kršenje pravila nisu predviđene kazne.
U gotovo svim članicama Unije pravo glasa stječe se s 18 godina. Samo tri zemlje su iznimka: Grčka (17), Malta i Austrija (16 godina). Dobna granica za kandidaturu na izborima još više varira. Petnaest zemalja, među kojima Njemačka i Francuska, odredile su granicu od 18 godina, 10 zemalja, među kojima Poljska i Češka, od 21 godinu. U tri ostale zemlje, kandidat mora imati 23 godine (Rumunjska) ili 25 godina (Italija i Grčka).
[/quote_box]
žPotaknut kaosom zbog masovnog dolaska migranata na grčke obale 2015., EU je značajno povećao ovlasti i sredstva Frontexa, agencije zadužene za koordinaciju zaštite vanjskih granica. Kako bi pomogao svakoj zemlji članici koja se suoči s iznenadnim migrantskim valom, Frontex će do 2027. imati na raspolaganju stalni kontigent od 10.000 graničnih čuvara koje će u većini slučajeva u misiju slati države članice i moći će posjedovati vlastite brodove ili zrakoplove. Komisija želi još više i brže, ali je naišla na rezerviranost država članica u vezi financijskih pitanja te bojazni za njihov suverenitet.
žEuropski registar putnika u zračnom prometu (PNR) novi je alat u borbi protiv terorizma usvojen 2016. Zračni prijevoznici obvezni su sustavno prenositi podatke o svojim putnicima na letovima u treće zemlje ili iz njih nadležnim vlastima država članica. Cilj je da se omogući otkrivanje osoba koje nikada nisu bile osumnjičene za terorizam, ali za koje analiza njihovih podataka sugerira da bi mogli biti upleteni u takva djela. Europske zemlje trebaju razmjenjivati rezultate eventualnih istraga pokrenutih na toj osnovi.
