Analiza DW-a
Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov je izrazio načelnu spremnost za otvaranje mogućih „koridora za žito“ kojima bi se brodovima izvozila ukrajinska pšenica. No Kijev je skeptičan.
Silosi su puni, kapaciteti skladišta su skoro iscrpljeni. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu tvrdi da je više od 20 milijuna tona žita, koje je u stvari bilo namijenjeno svjetskom tržištu, još uvijek blokirano u Ukrajini. Ukrajina je prije rata više od 50 posto izvoza obavljala preko svoje velike crnomorske luke u Odesi. No od početka ruske invazije krajem veljače ruska crnomorska flota blokira i izvoz i uvoz. Osim toga, brodski promet ugrožavaju i brojne podvodne mine duž ukrajinske obale.
No žito je hitno potrebno – u više država u Africi, kao i na Bliskom i Srednjem istoku već vlada nestašica kruha i pšenice. A i Ukrajina je ovisna o prihodima od izvoza. Kijev je proteklih tjedana pokušao vlakovima izvesti žito u inozemstvo. No to nije optimalno rješenje jer prijevoz usporava činjenica da su tračnice u Ukrajini i u ostatku Europe različite širine, a i nedostaje teretnih vagona.
Zato se već tjednima pokušava ponovo pokrenuti izvoz preko Crnog mora. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je zbog toga boravio u Turskoj. Prema medijskim izvješćima, ondje je postignut načelni dogovor prema kojem bi turska mornarica trebala razminirati područje oko ukrajinskih luka i dati pratnju brodovima natovarenima žitom kako bi bili zaštićeni od mogućih napada. „Mi smo spremni zajamčiti sigurnost brodova koji napuštaju ukrajinske luke i to u suradnji s našim turskim partnerima”, rekao je Lavrov u srijedu (8.6.) na novinskoj konferenciji u Ankari. U Istanbulu bi bio otvoren UN-ov ured za koordinaciju koji bi trebao regulirati podjelu žitarica na svjetskom tržištu.
Trenutačno se planira utovar pšenice u tri ukrajinske luke: u Odesi, Čornomorsku i Južnoju. No raspravlja se i o izvozu pšenice iz Mikolajiva oko kojeg se vode borbe, kao i iz luka Herson i Mariupolj koje je okupirala ruska vojska.
Ukrajina je načelno zainteresirana za takvo rješenje, ali ima određene zamjerke. Primjerice, na sastanku u Ankari nisu sudjelovali ukrajinski predstavnici. UN je već predložio osnivanje jedne kontaktne skupine koju bi činili predstavnici UN-a, Turske, Rusije i Ukrajine i koja bi trebala razraditi kontrolni mehanizam za eventualni koridor za izvoz žita.
„Takav koridor moglo bi se realizirati kada bi to svi željeli”, uvjerena je Beate Apelt, voditeljica ureda njemačke Zaklade Friedricha Naumanna u Istanbulu. No postoji nekoliko problema. Prije svega mine koje su obje strane postavile ispred ukrajinske obale. Turska strana kaže da bi ih mogla ukloniti u roku tjedan do dva, tako da bi teretni brodovi mogli prolaziti. „Turska mornarica je za tu zadaću jedna od najiskusnijih unutar NATO-a”, kaže stručnjak za sigurnosna pitanja Yörük Isik s instituta Middle East Institute u Istanbulu.
No uklanjanje mina značilo bi i da bi Odesa djelomice ostala bez zaštite. Kijev se plaši da bi ruski ratni brodovi mogli napasti najveću ukrajinsku luku kroz novi koridor i zato zahtijeva sigurnosna jamstva – recimo od Zapada traži protubrodske rakete, što pak Moskva kategorički odbija. „Teško si mogu zamisliti da će Kijev, s obzirom na dosadašnje strahote ovog rata, vjerovati obećanjima Moskve o nenapadanju”, smatra Apelt. „I tu sad u igru dolazi Turska, koja očito ne želi samo posredovati u stvaranju koridora, nego ga želi i štititi vlastitim brodovima.”
Ankara je načelno izrazila spremnost za taj angažman. No upitno je hoće li Kijevu biti dovoljno osiguranje samo pomoću turskih brodova. Da bi Kijev pristao na taj plan, bilo bi potrebno sigurnosno jamstvo više država, smatra Yörük Isik, recimo suradnja Turske s Velikom Britanijom i SAD-om. No takvo jamstvo ne bi bilo bez rizika, dodaje ovaj stručnjak za sigurnosna pitanja. Do sada se NATO s vlastitim postrojbama strogo držao podalje od sukoba u Ukrajini. Ako bi na taj način zaštićeni brodski konvoj napala jedna od strana u sukobu, NATO-ovi ratni brodovi bi bili direktno uključeni u borbu – čime bi prijetila eskalacija rata.
A Rusija pak inzistira na tome da smije kontrolirati međunarodne teretne brodove prije njihovog ulaska u ukrajinske luke. Moskva je izrazila zabrinutost da bi na tim brodovima moglo biti i oružje za ukrajinsku vojsku. Kijev je do sada striktno odbio takve kontrole. Krajnje je sporna i podjela zarade. Naime, ne razgovara se samo o izvozu žita s područja oko Odese, nego i iz područja koja su trenutačno pod ruskom okupacijom, kao što su Herson i Mariupolj.
Kijev već sada optužuje Rusiju za krađu žita iz okupiranih ukrajinskih luka i njegov izvoz, primjerice u Siriju, a možda čak i u Tursku. Ukrajinsko veleposlanstvo u Ankari je zatražilo od Turske da strože kontrolira ruske brodove koji prolaze kroz Bospor – no za sada bez uspjeha.
Dakle, još je dug put do postizanja dogovora. A to bi moglo biti bolno i za Zapad. „Vjerojatno će Moskva za svoj pristanak na koridor za izvoz žita tražiti ukidanje dijela sankcija”, upozorava Beate Apelt. Turski ministar vanjskih poslova je na zajedničkoj novinskoj konferenciji sa svojim ruskim kolegom već naznačio moguće ustupke po tom pitanju. „Ako govorimo o tome da međunarodno tržište ponovo otvorimo za žito iz Ukrajine, onda uklanjanje prepreka za ruski izvoz smatramo legitimnim zahtjevom”, rekao je Cavusoglu.
„To je teška situacija za Ukrajinu i zapadne partnere”, kaže Beate Apelt, pogotovo zato što vrijeme istječe. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu je objavila da je preostalo još samo nekoliko tjedana za pronalaženje rješenja. Jer već u srpnju u Ukrajini predstoji ovogodišnja žetva pšenice za koju u prepunim silosima zasada nema mjesta, donosi DW.
