Mogu li se borci Islamske države promijeniti?

Brutalnim riječima britanski ministar obrane je najavio kako će se spriječiti da Britanci koji su bili u redovima IS-a ikad dođu nazad kući. Jer čak ako IS praktično nema teritorija, opasnost nije prošla.
Bez obzira gdje se sada nalaze, britanski džihadisti se više nikad ne smiju vratiti u domovinu. Mora se učiniti baš sve kako bi se spriječio njihov povratak, izjavio je prije nekoliko dana britanski ministar obrane Gavin Williamsom. To onda znači i ciljane vojne operacije u Siriji i Iraku protiv skupina koje su tamo došle iz Velike Britanije.

„Moramo  se pobrinuti da oni ostanu u Siriji, Iraku i drugim područjima. Tamo ćemo ih loviti i dalje. Mrtav terorist više ne može načiniti štetu Velikoj Britaniji.”

Bez obzira na brutalne riječi britanskog ministra koji očito ne vjeruje ni u pravosuđe, niti u mogućnost da je neki od njih promijenio mišljenje, slično misle zapravo mnogi njegovi kolege u Europi. Takozvana „Islamska država” je na bojištu poražena. To se slavi i u Siriji nakon što je IS protjeran iz Deir ez-Zora gdje se tvrdi kako je tako „IS potpuno izgubio sposobnost provoditi terorističke operacije i upravljati pojedine skupine koje su sada izolirane i opkoljene u poljoprivrednim područjima oko grada.” Iračko ministarstvo obrane pak poručuje borcima IS-a kako imaju samo dvije mogućnosti: „Ili ćete umrijeti, ili ćete se predati našim herojskim oružanim snagama.”

I iračke i sirijske snage hvale se pobjedom. Ali posve je izvjesno da su neki borci “IS-a” uspjeli pobjeći – i tko zna što spremaju. No europski dužnosnici zaduženi za sigurnost nisu baš posve uvjereni da je to tako. Države praktično više nema, ali organizacija nije posve uništena. A svakako ima i preživjelih boraca, spremnih da svoju borbu nastave i u Europi pogotovo ako su i došli iz neke od europskih zemalja.

Jer ni Sirija niti Irak ne zna točno reći niti koliko je „Islamska država” imala boraca, koliko ih je poginulo, a koliko ih je pobjeglo sa samog bojišta – i kamo su onda otišli. Veliku je prašinu podigla izjava bivšeg zapovjednika oporbenih Sirijskih demokratskih snaga Talala Sile koji je izjavio kako je u borbama za sirijski grad Raku sredinom studenog taj grad oslobođen jer je „tisućama boraca” IS-a bilo dozvoljeno da ga napuste. Ne samo to: tajnim dopisom su i SAD izrijekom dopustile takav sporazum.

Naravno da je odmah stigao demanti iz Amerike: tvrdnje Silosa su „krive i izmišljene”. Američke oružane snage se „ne dogovaraju s teroristima”. Ali uz dozvolu ili bez nje, posve je izvjesno da svi borci IS-a jednostavno ne mogu biti mrtvi. Britanska postaja BBC citira jednog vozača koji je očito pripadao borcima „Islamske države” i koji svjedoči o koloni dugačkoj sedam kilometara, s pedesetak kamiona, trinaest autobusa i stotinjak osobnih vozila koji su svi bili pretrpani i preživjelim borcima, njihovim oružjem i streljivom. Nema nikakvih pouzdanih podataka kamo su oni mogli otići i gdje su sada, ali i službena Ankara strahuje da ih je određen broj mogao završiti i u Turskoj.

Velika Britanija ima dovoljno posla već i s domaćim ekstremistima. Povratnici – povrh toga sada i iskusni borci – su posljednje što treba i njoj i Europi. Barem kada je riječ o britanskim džihadistima, očito se među njima već pročulo da više nemaju izbora: „Vrlo je vjerojatno da su Britanci među borcima IS-a u Siriji i Iraku krenuli prema Afganistanu”, kaže Kyle Orten iz Henry Jackson Society. Jer i iz afganistanskih izvora se čulo da su tamo došli i ti Britanci, ali i određeni broj Francuza.

U svakom slučaju, u Europi se pripremaju na dolazak onih koji će možda krenuti prema svojim europskim domovinama. Opasnost od toga je „dramatično narasla”, izjavio je još sredinom listopada šef britanskog MI-5, Andrew Parker. „Prijetnja je multidimenzionalna, brzo se razvija i u razmjerima kakve još ne poznajemo.” Ono što izaziva najviše zabrinutosti nije samo brzina, nego i da je veoma teško otkriti odakle prijeti opasnost. „Prijetnja je raznolikija nego što je ikad bila”, tvrdi Parker. „Neki planovi su razvijeni u Velikoj Britaniji, neki su kovani i vođeni iz inozemstva. Neki su izuzetno komplicirani, neki se svode na puki napad nožem. Neki napadi se planiraju dugoročno, drugi su spontani. Radi se o ekstremistima svih dobnih skupina i svake socijalne skupine koju uopće možete zamisliti i to oba spola. Ujedinjeni su jednino otrovnom ideologijom pobjede koja će se izboriti nasiljem.”

Zbog borbi je neprekidno vladao i bijeg stanovništva. Bez obzira na tvrdnje tamošnjih snaga, jedva da itko zna gdje su dragovoljci “IS-a” iz Europe.

I u Njemačkoj su službe sigurnosti zabrinute zbog eventualnih povratnika. Osobito je pažnja usmjerena prema malodobnicima koji su u neko doba sa roditeljima otišli u područje borbi. „Uviđamo opasnost da su djeca takvih džihadista socijalizirana islamistički i indoktrinirana na taj način i kada će se vratiti iz tih područja u Njemačku”, upozorio je predsjednik njemačke Službe za zaštitu ustavnog poretka Hans-Georg Maaßen. „Time može i ovdje nastati novi naraštaj džihadista.”

Prema saznanjima ovdašnje tajne službe, ukupno je preko 950 islamista iz Njemačke otišlo u Siriju i Irak, petina od njih su žene, njih pedesetak su malodobnici. Oko trećine njih se u međuvremenu vratila u Njemačku, makar Služba za zaštitu ustavnog poretka smatra da je prijetnja mnogo veća. Ona vodi popis o najmanje 1.870 islamista u Njemačkoj za koje se može pretpostaviti da su spremni na nasilje piše u analizi DW-a.

You may also like

0 comments