Književnik Miroslav Mićanović i producent Siniša Škarica komentirali su večeras za Hinu smrt „pjesnika opće prakse“ Arena Dedića, te naglasili Arsenovu duboku upisanost u hrvatsku kulturu, koja će ga činiti stalno prisutnim autorom. Teško da i u trenucima loših vijesti možemo izmaći riječima i glasu “ljetnog pjesnika”, onoga koji se neprekidno kretao između melankolije i ironije… Riječ je o autoru koji je umnogome obilježio živote različitih generacija i mnogima od nas u odlučnim trenucima dao tekst nježnih godina, strasti, pustolovine, ljubavi, drukčijeg osjećanja svijeta koji tek dolazi i koji ćemo osvojiti, kazao je Mićanović.
Naravno, sve se dogodilo drukčije, ali upravo je zbog toga važnost pjesnika (i pjevača) Arsena Dedića, koji je bio “uvijek protiv, uvijek izvan kruga”, tim veća i njegovo osvajanje prostora slobode, autorske, pjesničke, ljudske, dotiče one koji su ga čitali, tražili i slušali.
Jasno je da je riječ o autoru koji je „otvarajući vrata nepoznatom gostu“ hrvatsku književnost (kulturu) činio drukčijom, upisujuću u nju i ono što se samo slutilo, željelo i sanjalo. Tekst Arsena Dedića živi od različitih životnih senzacija, iskustava, od mediteranskog i od kontinentalnog, od zabranjenih misli, otkrića, uspjeha, padova i poraza… Upisujući se na mapu svijeta, naše čitanje i pisanje činio je važnim i potrebnim. Velik je broj onih koje je Arsen Dedić preveo, prepjevao, pripitomio i učinio dijelom naše svakodnevice, suvremenosti, kazao je Miroslav Mićanović i zaključio: Jasno je da smo samo na trenutak pomislili da je riječ o odlasku, o odsutnosti, jer Arsen Dedić je pjesnik neponovljive vječnosti.
Siniša Škarica ističe da je smrt Arsena Dedića veliki gubitak za ne samo za hrvatsku glazbu nego hrvatsku kulturu uopće. O Arsenu smo govorili kao o Krleži hrvatske pop glazbe; on je veliki erudita, čovjek enciklopedijskog znanja. Faust Vrančić je prije 400 godina zamišljao Homo volansa, čovjeka koji je pokušavao poletjeti. Arsen Dedić je njegov potomak, iz istoga grada, definitivno renesansni čovjek, s brojnim talentima, s neograničenom radnom energijom, i sa svim onim što je iz toga proizlazilo, čime nas je zadužio u kulturi i umjetnosti. Zaista, Arsen Dedić je Homo volans koji je letio na svojim talentima, ističe Škarica.
Osvrćući se na proturječe masovnosti pop glazbe i Arsenova umjetničkog izričaja, Škarica je podsjetio da je Arsen prihvaćao zabavnu glazbu i sebe smještao u tu glazbu, ali je za sebe govorio da nije gladijator da bi nastupao u arenama nego da je za krug publike s kojom će moći komunicirati i koja ga razumije i koja će moći proživjeti dva sata njegova recitala, što je najbolje radio od svih. Ukratko, on je iznad svega bio i ostat će upamćen kao „pjesnik opće prakse“, zaključio je Škarica.
Istaknuti hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor Arsen Dedić rođen je u Šibeniku 28. srpnja 1938. godine gdje je završio srednju glazbenu školu i gimnaziju. U Zagrebu je počeo studirati pravo, no 1959. godine upisao je Muzičku akademiju na kojoj je pet godina kasnije diplomirao flautu. Više od pola stoljeća dugu karijeru skladatelja, književnika, pjesnika i kantautora, koja je po opsegu, raznolikosti i kontinuitetu zauzela posebno mjesto u novijoj hrvatskoj kulturi, počeo je kao mladić u dvadesetima objavom prvih pjesama u Poletu, Prisutnostima, Vidiku.
Kao solist debitira 1963. na Zagrebačkom festivalu popularne glazbe, a prije toga nastupao je kao flautist u pop i jazz sastavima, pjevao u nekoliko vokalnih skupina, Prima, Zagrebačkom vokalnom kvartetu, Melosu i vodio instrumentalni Kvartet flauta. Skladbe “Moderato cantabile” i “Kuća pored mora” iz 1964. označile su početak njegova bogatog glazbenog opusa i smjer kantautorskog izričaja. Skladajući šansone na domaćoj sceni postaje zaštitnim znakom tog glazbenog žanra, koji spaja njegova dva ključna umjetnička izraza – glazbu i poeziju.
S albuma “Čovjek kao ja” i “Arsen 2” pamte se neke od njegovih antologijskih pjesama, “Moj brat”, “Sandra”, “Sve što znaš o meni”, “Balada o prolaznosti”. Često uglazbljuje Goloba, Šoljana, Ujevića, Kovačića, Krležu, Krkleca, Baloga. Do početka osamdesetih, afirmirao se i na međunarodnoj sceni, o čemu svjedoče najprestižnije europske nagrade “Prix Jacques Brel” i “Premio Tenco”. Surađivao je s poznatim pjesnicima – pjevačima Sergiom Endrigom, Ginom Paolijem i Bulatom Okuđavom.
Prepoznatljiv i autentičan izričaj ostvaruje izmjenjujući balade koje odišu mediteranska osjećajnost i ironičnu, kabaretsku šansonu, a njegova poetika ravnopravno korespondira s tradicijom moderne francuske i talijanske šansone i klasičnog rock pjesništva Boba Dylana i Leonarda Cohena. U nizu albuma, ukupno njih više od četrdeset, ističu se, “Homo volans”, “Vraćam se”, “Provincija”, “Kino Sloboda”, “Tihi obrt”, Ministarstvo, te izdanja izabranih pjesama “Arsenal”, “Najbolje od Arsena” i “Herbar”.
Na području scenske, filmske i TV glazbe ostavio je niz prepoznatljivih melodija, napisao partiture za oko 200 kazališnih predstava (Predstava Hamleta u selu Mrduša donja, Majstor i Margarita, Dnevnik malog Perice, Krležijada, Lady Šram, Na rubu pameti, Mala sirena. Skladao je za stotinjak igranih, dokumentarnih i animiranih filmova te televizijskih serija, za “Vlak u snijegu”, “Glembajeve”, “Živu istinu”, “Tajna starog tavana”, “Vlakom prema jugu”, “Stela”, “Prosjaci i sinovi”, “U registraturi”, “Zlatna nit”, “Punom parom” i druge.
Dedićev književni opus broji 20 zbirki pjesama, počevši od “Broda u boci”, njegove prve zbirke koja je doživjela više reizdanja i šezdesetak tisuća prodanih primjeraka. Književni kritičari slažu se kako je riječ o autentičnom izrazu, kojega karakterizira nostalgija, izravnost, humor i fina ironija. Objavio je i zbirke “Zamišljeno pristanište” (s Matijom Skurjenijem), “Narodne pjesme”, ” Zagreb i ja se volimo tajno”, “Hotel Balkan”, “Pjesnikov bratić”, “Pjesnik opće prakse”. Pisao je skladbe za mnoge pjevače, među ostalima i za svoju suprugu Gabi Novak, a djeluje i kao aranžer, dirigent te producent. Piše i sklada za dalmatinske klape, među ostalim, “Zaludu me svitovala mati”, “Ni u moru mire”, “Ko ovo more platit”, “Vratija se Šime”, “Maškare”, te sakralnu glazbu i za djecu.
Osvojio je niz nagrada za glazbu i stihove na festivalima diljem Hrvatske i bivše Jugoslavije, Zlatne arene na Pulskom filmskom festivalu, priznanja Slavenski, Tijardović, Mlado pokoljenje, Zlatno sidro, nagrade za scensku glazbu na Danima Satire i Marulićevim danima, Goranov vijenac za sveukupan pjesnički opus. Nositelj je Ordena zasluga za narod srebrnog vijenca, odličja Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Višestruki je dobitnik godišnjih nagrada Porin, dok je Porina za životno djelo primio 1999.
Krajem prošle godine objavio je album “Suputnici” koji je definirao kao “hommage sebi, svojem naporu, želji i ljudima koji su mu bili najbliži”. Arsen Dedić preminuo je u ponedjeljak poslijepodne, 17. kolovoza, u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Zagreb gdje je bio hospitaliziran dva tjedna zbog sepse nakon operacije kuka. Žaljenja zbog smrti kantautora Arsena Dedića i sućut njegovoj obitelji izrazili su, međuostalim, predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović i predsjednik Vlade Zoran Milanović.
Želim izraziti duboko žaljenje zbog odlaska Arsena Dedića, velikog skladatelja i čovjeka. Njegove note i njegov opus zauvijek su utkani u našu povijest, kulturu i naše društvo. Vječna mu hvala!, napisala je predsjednica Grabar Kitarović na svojoj Facebook stranici. Predsjednik Vlade Zoran Milanović napisao je da je rastužen viješću o smrti pjesnika, glazbenika i skladatelja Arsena Dedića, koji je svojim kantautorstvom na najljepši način obilježio pola stoljeća hrvatske glazbe. „Izražavam njegovoj obitelji duboku i iskrenu sućut”, napisao je Milanović na Facebook stranici. Također, brojni glazbenici i umjetnici oprostili su se večeras izrazima žalosti od Arsena Dedića.
Odlazak Arsena Dedića u ponedjeljak navečer bila je jedna od udarnih vijesti elektroničih medija i internetskih portala u Srbiji, a među zajedničkim ocjenama je i da glazbena scena ostaje “bez jednog od najomiljenijih muzičara i izvođača na tlu bivše Jugoslavije”. “Bio je jedan od najomiljenijih muzičara i izvođača na tlu bivše Jugoslavije. Jedan je od utemeljitelja žanra šansone na našim prostorima, prepoznatljivog vokalnog i dovitljivog pjesničkog stila, svestrani umjetnik, kompozitor, flautist, dirigent, aranžer, muzički producent i pjesnik”, ocijenila je Radio-televizija Srbije (RTS).
Uz detaljan životopis Arsena Dedića RTS podsjeća i da je “s velikim brojem nagrada i priznanja, s opsežnim umjetničkim opusom od preko 30 albuma, Arsen poslednjih godina, narušenog zdravlja, neumorno radio”. “Ostat će upamćen kao romantik, šansonijer Balkana, sasvim osebujnog stila visoke umjetničke vrijednosti”, navodi RTS. “Muzički pečat Arsena Dedića na muzičkoj sceni SFRJ je ogroman. Nećete pogriješiti ako kažete da ono što su Charles Aznavour, Jasques Brel, Leonard Cohen, Serge Gainsbourg i Scott Walker predstavljali za svjetsku, to je Arsen bio za muzičku scenu dvadesetdvomilijunske Jugoslavije”, ocijenjuje portal B92.
Arsenov odlazak potaknuo je brojne komentare na srpskim portalima, među ostalim: “Odlaze najbolji, ali ne umiru sve dok žive njihova djela, pjesme! Počivaj u miru, maestro!”; “Otišao je još jedan čovjek koji je simbolizirao duh onog prohujalog, južnoslavenskog, duha”; “Umro je najveći jugoslavenski kompozitor, pjevač, pjesnik, ali – prije svega – veliki čovjek, naš dragi Arsen”; “Ostat će upamćen kao romantik, šansonijer Balkana, sasvim posebnog stila visoke umjetničke vrijednosti”; “Ako bi moglo, molit ću, da Arsen nije samo hrvatski skladatelj’, jer on je svojom glazbom nadrastao ove prostore i naše primitivne nacionalizme”.
Štovatelji Arsena Dedića na portalima citiraju i njegove brojne stihove, uz ostalo “…od vremena poezije i mira ostala je samo prazna kuća…”, a među najbrojnijim poveznicama na Arsenovu glazbu na portalima su: “Ono što sve znaš o meni”, “Moderato cantabile”, “Tvoje nježne godine, “Djevojka za jedan dan”, “Ako priđeš bliže”, “Djevojka iz moga kraja”, te Ujevićev “Odlazak” -”Tamo da putujem…”
Vijest o smrti proslavljenog hrvatskog kantautora Arsena Dedića u utorak prenose gotovo svi mediji u Bosni i Hercegovini ističući pri tom kako su njegov odlazak s tugom primili mnoge njegove kolege i prijatelji. “Odlazak glazbenog velikana”, naslov je pod kojim kojim je o Dedićevoj smrti izvjestio sarajevski “Dnevni avaz”.
List podjeća kako je Arsen Dedić tijekom svoje karijere objavio vše od četrdeset albuma zauzevši svojim glazbenim opusom posebno mjesto u hrvatskoj kulturi. Internetski portali u BiH prenose i izraze sućuti što su ih na društvenim mrežama objavile njegove kolege s glazbene pozornice poput Đorđa Balaševića i Zdravka Čolića. “Dan kada je umrla glazba. Polako se, neumitnim klatnom biološke ure, i naša generacija susreće s odlascima umjetnika koji su definirali naše živote. Samo u ovoj godini otišli su i Đuza, i Boba, i Kemo i Arsen…! I ne hoteći, prizivamo onu pomalo otrcanu i patetičnu frazu ‘s njima je umro i dio nas’. Ma nije umro jedan dio, već cijeli jedan paralelni svijet kojim smo definirali naše postojanje, koji nam je bio oslonac i podrška, koji je bio oduvijek tu, podrazumijevajući. I za koji smo mislili da nikada, kao ni mi, ne može umrijeti. A sada, kad se to desilo, ostajemo osiromašeni, izdani, ostavljeni. I sad šta je tu je. Valja se opraštati. Arsene, hvala ti za note, hvala za stihove, hvala za ljepotu koju si unio u naše živote. Počivaj u miru, Najveći”, napisao je u autorskom tekstu za portal Radio Sarajeva Saša Leskovac.
