I dok je u ostatku svijeta pojam arapski šeik potpuno srastao sa svojim prefiksom „bogati“, MMF je u nedavnom izvještaju o gospodarstvu Saudijske Arabije upozorio da bi ta prebogata bliskoistočna zemlja u roku od pet godina mogla – bankrotirati.
Prijeti joj, smatraju, golem proračunski deficit i odsutnost vještina stanovništva koje bi im mogle biti alati za stvaranje nove vrijednosti. Trenutačno većina građana Saudijske Arabije živi u blagostanju zahvaljujući izdašnim dotacijama kraljevske obitelji, vrlo je malo radno aktivnih, a za njih uglavnom rade stranci. Takav je model godinama opstajao zahvaljujući blagodatima naftnih izvora, no pad cijena nafte ozbiljno je ugrozio ustaljeni “modus vivendi”. Cijenu tekućeg zlata dodatno su smanjili da bi s europskog tržišta izgurali Rusiju, no možda bi im to mogla biti Pirova pobjeda
Portal “Russia Beyond the Headlines” prenosi da je Rusija izgubila gotovo trećinu europskog tržišta nafte, a u naftne ratove uskoro bi se, kažu, mogao uključiti i Iran, čim mu ukinu sankcije. Oni su drugi motiv za Saudijce: žele ih prestići i pozicionirati se na europskom tržištu prije nove konkurencije. Ruski udio na europskom tržištu nafte ozbiljno je ugrožen okretanjem europskih rafinerija izvorima iz Saudijske Arabije; nedavno je čelnik ruskog naftnog diva u vlasništvu države Rosnjefta Igor Sečin izjavio je da počela prodavati naftu i Poljskoj ispod cijene.
Nafta iz Saudijske Arabije i prije je bila prisutna na europskom tržištu. U 2010. činila je 10 posto saudijskog izvoza, kaže Aleksandr Pasenik, čelnik Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost Rusije koji smatra da se sada stvara novi logistički koridor te da nije posrijedi samo preraspodjela tržišnih udjela. Upravo zato rizik za Rusiju, koja pokriva 25 posto europskog tržišta, nije baš mali.
Analitičari procjenjuju da je trenutačno barel sirove ruske nafte skuplji između četiri i pet američkih dolara, a Saudijska Arabija ima prostora da spusti cijenu još pola dolara ili dolar. Dok je ove godine europska nabava iz Rusije rasla oko 5,5 posto, u 2016. bi mogla pasti za trećinu. No, da bi europske rafinerije prešle na saudijsku naftu, potrebne su investicije u logističku mrežu čiji troškovi još uvijek nadmašuju uštede na jeftinijoj sirovini. Izgubi li dio europskog tržišta, jedna je od opcija za Rusiju snažnije okretanje Kini čija bi potražnja mogla rasti oko 3,2 posto godišnje. No izvjesno je da bi se dugoročno ipak suočila sa smanjenom potražnjom, a Kina nije ni tehnološki dorasla trošenju golemih količina ruske nafte pa im je Europa još jako važna.
Pitanje je, međutim, koliko će i Saudijci izdržati tu igru iscrpljivanja: dok sad Europljanima prodaju naftu po 48 do 49 dolara po barelu, samo da bi popunili proračunske rupe koje nastaju osiguravanjem luksuznog života svojim građanima, cijena barela trebala bi biti 103 dolara! Jer, od 30 milijuna stanovnika samo ih 5,5 milijuna radi, od čega tri milijuna u državnom sektoru. To je gore čak i od Hrvatske. Samo što mi nemamo naftu kojom bismo krpali sociodemografske i gospodarske neravnoteže. Naposljetku, ima još jedna „sitnica“ – s tek dva posto duga u BDP-u imaju i praktički neograničene mogućnosti zaduživanja.
Nakon inauguracije kralja Salmana koji je tim povodom narodu podijelio 32 milijarde dolara, MMF procjenjuje da će im deficit ove godine dosegnuti 21,6 posto. Velike izdatke imaju i za vojsku: po vojnom su proračunu od 80,8 milijardi dolara treći u svijetu, iza SAD-a i Kine, a i u tom segmentu ove su godine prestigli Rusiju. No inozemne devizne rezerve pale su im gotovo 73 milijarde dolara, na 654 milijarde dolara. Iako postoji mit da je za njihove resurse „samo nebo granica“, ubrzano se troše. S obzirom na to da su ih niske cijene nafte zbog borbe za prevlast u Europi stajale 360 milijardi dolara samo ove godine, preostaje im samo – rezanje troškova. Već je lani najavljeno da bi rezovi mogli početi s plaćama, što će bez sumnje izazvati žestok socijalni bunt na dobro naviklih građana.
