Emigrantska ruta Turska-Grčka-Makedonija-Srbija-Mađarska-Austrija-Njemačka postala je tmurna realnost. Prednjače ljudi iz ratom zahvaćenih Afganistana, Sirije i Iraka, ali i svi oni iz susjednih zemalja koji su odlučili potražiti sreću u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu ili u skandinavskim zemljama.
Emigranti su vrlo dobro informirani. Ne zanimaju ih zemlje EU-a kao što su Bugarska, Rumunjska, Mađarska, Slovačka, Češka ili Hrvatska, destinacija je primarno Njemačka, gdje su dobrim dijelom naseljeni rođaci suvremenih Odiseja. Kažu da se u Srbiji nalazi čak 100 tisuća emigranata. Ako uzmemo da su jedan posto spavači tzv. Islamske države, onda dolazimo do broja od tisuću džihadista koji mirno ulaze u Njemačku.
Na balkanskom dijelu rute nitko ne pokušava zaustaviti emigrante. Dobri su za lokalnu ekonomiju. Plaćaju prijevoz, bilo u obliku vlaka, autobusa ili taksija. Nešto moraju pojesti i popiti, pa lokalne trgovine usput zarade koji euro. Policija u balkanskim zemljama je korumpirana. Ako uhvate emigrante, uzet će mito ili će jednostavno opljačkati emigrante. Policajce ne zanima birokracija, već gotovina i skupocjene stvari. A zanimljivo da svaki emigrant sa sobom ima smart-phone.
Preko Hrvatske za sad ne idu. Hrvatska granična i redovna policija je ozbiljna nekorumpirana sila, ako je uspoređujemo sa susjednim balkanskim zemljama. Azil u Hrvatskoj je komplicirano dobiti, a posla nema ni za lijek. Hrvati imaju image šovinističkog nabrušenog naroda sklonog nasilju što, tragikomično, u ovakvim situacijama dobro dođe. Plus toga, u Hrvatskoj postoji jaka i dobro uređena Islamska zajednica pa tako nema mjesta za ekstremne islamske klerike s kakvima npr. Austrija ima problema. Plus toga, najbrža je ruta preko Mađarske i Austrije, Hrvatska i Slovenija su preveliki zalogaj.
Njemačkoj treba očito radne jeftine radne snage kada je spremna mjesečno prihvatiti toliki broj ljudi. Jedini problem je što se u Njemačkoj kuha ksenofobija, pogotovo među mlađim stanovništvom i to primarno na području bivše Istočne Njemačke u kojoj cvatu ekstremi među mladima, bilo lijevi, bilo desni. Dresden je rodno mjesto Pegide (Europski patrioti protiv islamizacije Zapada) koja se s istoka Njemačke proširila u Norvešku, Dansku, Švedsku i u Veliku Britaniju. U Skandinaviji tvrde desne stranke dobivaju se više glasova, a kako će rast broj pridošlica, tako će rast i broj glasača Švedskih demokrata, Danske narodne stranke, a sasvim je moguće da istok Njemačke pošalje neonacističku Nacionalno-demokratsku stranku u njemački parlament.
Dugoročno, ovaj val emigranata donijet će destabilizaciju Europe. Ovi ljudi bježe od neimaštine, rata, ali i od gaženja vlastitog muslimanskog identiteta. Europska unija po svojoj prirodi je antireligijska tvorevina, a Zapad je de facto dekristijaniziran, pogotovo Engleska i Njemačka. Skandinavske zemlje i dalje su kršćanske s ustavima koji poznaju državne ili pak narodne crkve i kršćanstvo je državna religija. Europa će očekivati od pridošlica da se odreknu islama u javnom životu, što je iluzorno očekivati. Jeftina radna snaga postat će skup politički problem.
*Autor je magistar teologije i polaznik doktorskog studija prava Milav Miholek. Stavovi istaknuti u ovom tekstu ne moraju odgovarati stavovima redakcije
