[vc_row][vc_column width=”1/3″]Andrej Grubišić u Otvorenom[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Ekonomski tručnjak i financijski savjetnik Andrej Grubišić gostovao je sinoć u HTV-ovoj emisiji “Otvoreno”, zajedno s Vilimom Ribićem, ministrom Darkom Horvatom te predsjednikom Sindikata hrvatske policije Dubravkom Jagićem.[/vc_column][/vc_row]
“Velika slika govori da je hrvatska ekonomija u stvarnim realnim terminima, kad se uspoređuje 2008. i 2019. godina, više manje na istom nivou, ista količina stvarno realno isproduciranih proizvoda i usluga.
Bila je pretkrizna 2008. pa smo imali 6 godina recesiju i zadnje 2-3 godini blagi oporavak. On je bio dobrim dijelom potegnut raznim javnim infrastrukturnim projektima i snažnim povećanjem stranih doznaka od ljudi koji su iselili iz Hrvatske i onda jednim manjim dijelom sramežljivim oporavkom aktivnosti u privatnim sektoru.
Bez obzira na to hrvatski rast s obzirom na jako niske baze je izrazito nizak i sve bivše socijalističke zemlje koje su ušle u EU su po paritetu realne kupovne moći, izuzev Bugarske, debelo pretekle Hrvatsku. Baltičke zemlje, Poljska Češka, Slovačka imaju 20-30% veću realnu kupovnu moć mjerenu BDP-om od Hrvatske”, rekao je Grubišić.
“Obrazovanje treba biti individualna odgovornost pojedinca u obitelji”
Grubišić je govorio i o analizi koju je napravio po kojoj je otprilike 65-70% hrvatske populacije direktno ili indirektno ovisno o državi.
“Tu govorimo o javnom sektoru pa plus članovi obitelji koji su uzdržavani od njihove strane plus umirovljenici, plus oni koji su formalno nezaposleni plus oni koji su zapravo u privatnom sektoru, ali dominantno rade s državom. Vrlo brzo dođete do zaključka da je jako velika skupina onih koji na ovaj ili onaj način potežu državu ili državnu blagajnu za rukav.
Doveli smo se da smo se pretvorili u pravom smislu riječi ne u socijalnu nego u socijalističku državu. Iz onih temeljnih funkcija države, policija, sudstvo, diplomacija, vojska i još možda neke infrastrukturne stvari država je na sebe preuzela…,” nije stigao završiti rečenicu Grubišić jer je reagirao Togonal i pitao ga zar nije obrazovanje temeljna funkcija države svugdje u svijetu.
“Nije. I to bi trebala biti individualna odgovornost pojedinca u obitelji”, odgovorio je Grubišić te nastavio gdje je prekinut.
“Mi smo se doveli do toga da je država na sebe preuzela vaše obrazovanje, vaše zdravlje odnosno pružanje zdravstvene usluge i osiguranje vaše mirovine. Te tri stvari su 82 milijarde kuna rashoda i kada pogledate o kojim problemima najviše govorimo – govorimo najviše o onome što ja smatram da nisu temeljne funkcije države nego su tako prezentirane”, rekao je Grubišić te naveo konkretan slučaj.
“Imamo tri dionika – učitelje, državu i obitelj, odnosno pojedince čija se djeca školuju. Pozicija učitelja je da žele veću plaću što je legitimno.
Neki bi trebali imati plaću 15-20 tisuća kuna, neki bi trebali onu koju imaju sada, a neki bi trebali dobiti otkaz jer nisu dovoljno dobri performeri. Oni koji su dobri oni su taoci postojećeg sustava jer ne postoji stvarno tržište za njihove usluge. Imaju ograničenu mogućnost promjene radnog mjesta van svoje profesije, mogu otići u drugu školu ili grad i neće dobiti značajno drugačije uvjete.
Živimo u indoktrinaciji da bi stupanj akademske stručne spreme trebao određivati plaću. To je krivo. Po toj logici bi akademici trebali biti predsjednici uprava velikih kompanija i imati najveće plaće na svijetu”, kaže Grubišić.
“Praksa pokazuje da to nije tako. Jedan vozač kamiona ima plaću sa svim dodacima kao jedan kardiokirurg ili kao dva učitelja. Ali to je tržište”, rekao je Grubišić na što ga je Togonal prekinuo i konstatirao da on baš i ne zna vozača koji ima takvu plaću. “Jeste li sigurni?” pitao je Togonal Grubišića. “Naravno. Ovi u međunarodnom prijevozu koji provode nekoliko dana na putu lako mogu doći do 12 i više tisuća kuna”, odgovorio mu je Grubišić.
“Imate poziciju države. To nisu državni novci, to su novci poreznih obveznika. Ništa tu neće dati gospodin Plenković ili bilo koji ministar. Ne samo da nisu njihovi novci, nego svima onima koji nisu zadovoljni kao poreznici obveznici, a plaćaju za obrazovanje ne žele vratiti novce ako nisu zadovoljni ili ne žele koristiti usluge sustava pa samim tim obitelji postaju taoci tog istog sustava”, rekao je Grubišić.
Na pitanje što bi onda on napravio, rekao je da se zalaže za slobodu izbora: “Za tri vrlo bitne stvari: obrazovanje, zdravstvo i mirovine, za koje mi kao porezni obveznici izdvajamo 82 milijarde kuna. Volio bih da ima više slobode izbora kako bi se taj novac potrošio”.
