Europska komisija upozorila je Hrvatsku i još 19 zemalja Europske unije jer još nisu smanjile troškove izgradnje širokopojasne intrenetske mreže za 30 posto. Trebali smo u nacionalno zakonodavstvo prenijeti direktivu kojoj je cilj smanjiti troškove uspostave komunikacijskih mreža velike brzine, ali nismo. Imamo rok od dva mjeseca da uskladimo zakon.
Rukovoditelj odjela pravnih poslova u HAKOM-u Domagoj Maričić u Studiju 4 je pojasnio da su ključan element u tim troškovima građevinski radovi, kolokvijalno rečeno kopanje. Ti su radovi skupi zbog njihove prirode. Cijene interneta ovise o svakom operateru, ali troškovi infrastrukture su veći od 50 posto od ukupne cijene. Možda će cijene brzog interneta putem optičkih kabela u budućnosti biti iste ili niže, ali sasvim sigurno imat ćete veću kvaltetu usluge za taj novac, napominje Maričić.
Odgovorni u resornom ministarstva izjavili su da zakon nije mogao biti donesen jer nema Sabora, ali nema ga od srpnja. Maričić smatra da zakon nije donesen prije jer Vlada nije računala na ovakav rasplet – da su kolege znale da će doći do toga, vjerojatno bi prije provele javnu raspravu i uputile zakon u proceduru. Zakon je u principu prepisana direktiva s nekim našim specifičnostima; dio će se provesti putem Zakona o katastru, a jedan dio će se riješiti preko izmjena Zakona o elektroničkim komunikacijama – to je dio koji se tiče infrastrukture u novim i rekonstruiranim zgradama, dodao je za HRT.
Mi smo najlošija zemlja u Uniji kada je riječ o internetu utemeljenom na optičkoj strukturi – oko 50 posto kućanstava ima tu mogućnost pristupa, a koristi se njome samo tri posto. Operateri su trgovačka društva i cilj im je poslovati s dobiti. Bitna je potražnja, oni će investirati ako je bude, smatra Maričić. Brzi internet u Hrvatskoj je zakonsko pravo – zakonski minimum na fiksnoj mreži je 1 megabit po sekundi, koji svakom mora biti pružen. Sve iznad toga stvar je komercijalne politike operatera, napominje Maričić.
