Podaci su to iz najnovijeg izvješća Državne revizije o gospodarenju mineralnim sirovinama za 2013., 2014. i 2015. godinu, u kojemu se skreće pozornost na niske naknade koje plaćaju koncesionari na izvorima nafte i plina.
Tu se, za usporedbu, navodi da se u Grčkoj i Sloveniji koncesionarima naplaćuje i do 20 posto pridobivene vrijednosti izvađenih nafte i plina, a u Albaniji porez na zaradu od pridobivenih sirovina ide i do 50 posto, piše Slobodna Dalmacija.
Posebno je indikativan podatak da je u Mađarskoj naknada za koncesioniranje izvora nafte i plina 12 posto, a poseban porez na zaradu od izvađenih sirovina 17 posto. U Hrvatskoj nema posebnog poreza na profit od koncesije, već tvrtke plaćaju godišnji porez na dobit od 20 posto, ali iz ukupnog poslovanja, a ne iz prihoda od eksploatacije nafte i plina kao u Mađarskoj i drugim spomenutim zemljama.
Budući da kod nas naknada iznosi deset posto vrijednosti izvađenih količina, ispada da su koncesionari imali prihod od bušotina 4,7 milijardi kuna godišnje. Kada bi država, primjerice, uvela obvezu plaćanja od 20 posto, koliko taj namet iznosi u Grčkoj i Sloveniji, mogla bi godišnje računati na prihod od blizu milijardu kuna. Umjesto dosadašnjih pola milijarde. I to bez dodatnog oporezivanja na zaradu od izvađenih sirovina koju ostvaruju koncesionari.
Na nerazmjer u poreznom i drugom opterećenju iskorištavanja izvora nafte i plina između Hrvatske, Mađarske i drugih zemalja upozorio je na prekjučerašnjem aktualnom saborskom prijepodnevu nezavisni zastupnik Željko Lacković, inače i gradonačelnik Đurđevca, u blizini kojeg se nalaze bušotine nafte i plina.
On podsjeća da su do 2014. koncesionari domaćih nalazišta plaćali samo pet posto godišnjeg prihoda od izvađenih sirovina, kada je ta naknada poduplana zbog očekivanja od otvaranja bušotina na Jadranu. Dodaje kako još ima ugovora s koncesionarima u kojima je naknada koju plaćaju samo pet posto tržišne vrijednosti izvađene sirovine.
Da je lokalna samouprava dodatno zakinuta, svjedoči podatak iz izvješća Državne revizije da su država, županije, gradovi i općine u tri godine podijelili 838 milijuna kuna prihoda od koncesija na kopnu. Prihodi od koncesija na moru, naime – a oni su u istome razdoblju bili 562 milijuna kuna – idu samo u državni proračun.
Sada je na snazi propis prema kojemu država prisvaja pedeset posto od uplaćenih naknada za koncesije na kopnu, a ostalo dijele županije, gradovi i općine. Od milijardu i 400 milijuna kuna trogodišnjih prihoda od koncesija na naftu i plin, samo 470 milijuna kuna bili su prihoda na izvorima nafte, ostalo su platili koncesionari plinskih nalazišta. Najveći dio prihoda od koncesija otpada na naknadu od pridobivenih sirovina, a manji dio na fiksne naknade na odobrenu površinu za istraživanje i eksploataciju (400 kuna po kilometru kvadratnom) i utvrđeno eksploatacijsko polje (4000 kuna po kilometru kvadratnom), te naknadu za administrativne troškove.
