Makedonija post festum

Mir je tijekom jučerašnje večeri uspostavljen u Kumanovu, gradu na granici Makedonije sa Srbijom. Kamere vodećih informativnih servisa pokazale su vraćanje evakuiranih ljudi u naselje koje je bilo zahvaćeno terorističkom akcijom sedamdesetak pripadnika tzv. Oslobodilačke narodne armije. Post festum, valja se zaptati „gdje ta akcija udara“?

Oslobodilačka narodna armija (ONA) oružana je formacija nastala po uzoru i pod utjecajem na Oslobodilačku vojsku Kosova, a sudjelovala je u konfliktu koji se odvio u Makedoniji 2001. godine, a koji je rezultirao Ohridskim sporazumom. On je Albancima, narodu kojega je prema službenim podacima u Makedoniji ima 30 posto, garantirao praktična prava konstitutivnoga naroda. Politički zapovjednik ONA-e bio je Ali Ahmeti koji je danas lider Demokratske unije za integraciju (DUI), koja se nalazi u koaliciji sa vladajućim VMRO-DPMNE (Vnatrešna makedonska revolucionarna organizacija – demokratska partija za makedonsko neovisno edinstvo) Nikole Gruevskog.

Uniforme ONA-e pojavile su se i kod pripadnika ove terorističke skupine, koja je preuzela odgovornost za teroristički čin u Kumanovu i koja je, prema obavještajnim informacijama, u Makedoniju ušla prilikom nedavnih incidenata, na nekim graničnim karaulama, u Gošincima, ali i oružanom incidentu oko izbora makedonskog imama. Prema tim podacima, kako je prenosio makedonski tisak blizak premijeru, grupa se kretala na sjeveru Makedonije. Posebnost ove grupe bilo je, kako sada vidimo, relativno dobra obučenost za urbano ratovanje (što dokazuju gotovo cijelodnevnim otporom koji su pružili). Kako su javile makedonske vlasti, govorimo o istim ljudima u gotovo svim incidantima, ali i ljudima koji su sudjelovali u ranijoj pobuni u Makedoniji,

Teroristička akcija dogodila se u jeku serije prosvjeda koji se događaju na ulicama Skopja i drugih gradova Makedonije. Prosvjedi su antivladini, sponatani i puni frustracije, prosvjednici su se sukobili s policijom na nekoliko mjesta. Motivirani su, kako kažu, autokratskom vladavinom makedonske aktualne vlasti. Dokazuju to serijom obavještajnih materijala, dobivenih od zviždača iz sustava, kako kaže lider oporbene Socijaldemokratske stranke Makedonije (SDSM) Zoran Zaev, prema kojima se vidi kako je uhođenje neistomišljenika, novinara i uglednih intelektualaca tijekom vladavine VMRO-DPMNE prije pravilo nego izuzetak. Ima tu svega, prijetnji smrću novinarima, zataškavanja sumljivih prometnih nesreća, ali i zataškavanja prekomjerne sile obavještajaca prema nedužnim ljudima….

Upravljanje VMRO-DPMNE donijelo je i neke dobre rezultate te svojevrsno olakšanje. Ova je garnitura, u prvom redu povukla crtu u pregovorima sa Grčkom o imenu naroda i države gdje ih Grčka prijeći ući u euroatlanske integracije. U tom je smislu i dobijen sud s Grčkom u Den Haagu o pravu na korištenje imena i tradicije. Ova se vlast obračunala sa balkanskom privatizacijom nejednakih mogućnosti kakva je provedena za vrijeme upravljanja Socijaldemokratske stranke Makedonijeu kojoj je tada lider bio Branko Crvenkovski (za kojega se tvrdi kako je i danas najmoćniji čovjek oporbe). Obračunala se i sa švercom koji je cvao za vrijeme međunarodne blokade Srbije. Zemlja je postala prijatelj stranih investicija te privukla veliki broj turista. S druge strane, mali poslovi i domaći biznis pate pod visokim porezima, ali i visokog unutrašnjeg duga.  Kako je Makedonija imala malu razinu vanjske zaduženosti, konstantno traje povećanje vanjskoga duga, usprkos pametnom razduživanju, koje prije služi taktiziranju kamatama.

Sve u svemu politička i oružana nestabilnost daljnje će erodirati ekonomiju te će investicije i turizam zaobići ovu zemlju. No, vratimo se mi na temu. Prosvjede su podržala zapadna veleposlanstva i nevladine organizacije, a na njih oštro reagirala Moskva i njeni saveznici optužujući zapad kako u Makedoniju uvozi obojenu revoluciju iz svojih partikularnih interesa. Kako vidimo iz hrvatskih i regionalnih medija, kako televizija tako i portala, potonje je objašnjenje linijom manjega otpora (prenoseći informacije iz beogradskog tiska, koji o Makedniji ima dugu tradiciju paternalističkog izvještavanja) preuzeo svaki komentator i „analitičar“ koji drži do sebe.

Kako je Energypress već pisao, glavni izvor izazova industriji ugljikovodika u današnje je vrijeme opskrba. U Jemenu se rat legitimno može svesti pod tu činjenicu, kao uostalom i u Ukrajini. Linijom manjega otpora ugledni „analitičari“ prepisuju analitičara beogradske Politike Miroslava Lazanskog koji već nekoliko dana bruji kako se radi o CIA-inoj operaciji uvođenja nestabilnosti u Makedoniju, radi zaustavljanja gradnje Turskoga toka.

Razmislimo malo, govorimo o zemlji u kojoj se nalazi možda najveće veleposlanstvo SAD-a u regiji, zemlji koja pripada američkoj sferi interesa (usprkos okretanju Rusiji aktualne vlasti), u kojoj je mir uspostavljen snažnim lobiranjem američke administracije. Zemlja je to okružena sa nekoliko članica NATO saveza koje imaju svoje tradicionalne interese u Makedoniji i neke nerazriješene povijesne zablude, ostvarivanje kojih upravo priječi SAD i zapad. Postavlja se stoga pitanje zbog čega bi zapad organizirao obojenu revoluciju u zemlji koju zapravo u potpunosti kontrolira, kako sada, tako i nakon skore promjene vlasti uslijed aktualnoga političkog nezadovoljstva?

Za pobunu dakako nemaju razloga niti makedonski Albanci, čak i uz činjenicu kako među njima također postoji snažan islamistički element, ali i drugi, koji se nikada ne miri Makedonijom. Činjenica velikih konstitutivnih prava, ali i sudjelovanja u vlasti bivših pobunjenika, mogla bi uslijed neke nepromišljene oružane pobune doći u pitanje jer bi makedonska većina tada mogla postaviti pitanje revizije Ohridskoga sporazuma.

Na kraju, jedini koji ostaju (više od svega bih volio da se varam!), a kojima odgovara ovakav scenerij jesu moćnici koji financijski i logistički stoje iza aktualne vlasti. Samo bi njima ovaj unutarnjopolitički, ali i potencijalni geopolitički ruski rulet, koji dovodi u pitanje stabilnost Makedonije, mogao odgovarati. Ponašanje premijera i ministrice unutarnjih poslova, potpune neprisutnosti u javnosti to okončanja akcije moglo bi tome biti dokaz. To bi moglo biti upravo ono „čudo“ koje bi moglo dovesti do skidanja fokusa sa korupcije i ekonomskih prilika u Makedoniji, a povratiti usredotočenje na ugroženost makedonskoga naroda susjedima i manjinskim narodom te vratiti pobjedničko povjerenje u aktualnu vlast.

Milenijsko Skopje, odlični ekonomski pokazatelji i razduživanje prema van, te velika socijalna davanja nastala novim vanjskim zaduživanjem, ali i vrlo visokim unutarnjim zaduženjem više nije dovoljno!

*Autor je urednik portala Ivan Brodić

0 comments