Lijevak znanja Crnog mačka ove subote o moći Mao Zedonga

Ove subote, 22. listopada, u Caffe baru Crni Mačak, u 14 sati, dr. sc. Branimir Vidmarović nastavlja s plemenitom idejom darivanja znanja. “Nastavit ćemo sa analiziranjem rasta Maove moći, uspostavom NRK i problemima poratne normalizacije u Kini”, kaže za naš portal (koji je medijski pokrovitelj događaja) Vidmarović.

Podsjetimo, tema prošloga susreta bila je   Kina na rubu 19. – 20. stoljeća.

U 20. stoljeće Kina ulazi kao slabo, poniženo i disfunkcionalno carstvo. Prethodno, 19. stoljeće, obilježeno dominacijom stranih sila, u kineskoj i svjetskoj historiografiji nosi naziv naziv “Stoljeće poniženja”. Ovo razdoblje je istovremeno vrlo dinamično, interesantno i nevjerojatno važno. Upravo se u ovih osamdesetak godina (od druge polovice 19. do tridesetih godina 20. stoljeća) oblikuju brojni problemi današnjice

U Kini su tada bili prisutni: Velika Britanija, Rusko carstvo, Njemačko carstvo, Japansko carstvo, SAD, Francuska (također u jednom trenutku i Kraljevina Portugal, Ujedinjeno kraljevstvo Švedske i Norveške te Austro-Ugarska). U ovom razdoblju, Kini su nametnuti “Neravnopravni sporazumi” – sporazumi potpisani uslijed raznih kinesko-stranih sukoba i ustanaka.

Kinesko se carstvo bori za opstanak i očuvanje svog identiteta i svjetonazorske filozofije. Strane snage nisu imale namjeru uništiti dinastiju – njihov je primarni cilj bio preferencijalna trgovina i crpljenje kineskih bogatstava (prema procjeni Angusa Maddisona, Kina je na početku 19. stoljeća proizvodila 30% svjetskog BDP-a). No njihova je prisutnost erodirala temelje carske vlasti te njenu vjerodostojnost i ugled. Također, “barbari” su sa sobom donijeli religiju, svjetonazor i prakse koje su Kini bile strane i neprihvatljive.

Razdoblje je obilježeno sve češćim i sve krvavijim ustancima koji su bili usmjereni i protiv stranaca, i protiv vladajuće dinastije. Problem nije samo u percepciji gubitka kontrole i nebeskog mandata – iako se dinastija Qing se iz petnih žila trudila strateški nadmudriti strane zemlje — problem je bi tome što je Mandžurska dinastija Qing za kineze i sama bila strana. Tako sve više raste kineski unutarnji (antidinastijski) i vanjski (antizapadni) nacionalizam.

Osim muka sa zapadnim snagama, Kina je dodatno oslabljena i ratom sa Japanom, u kojem je Japan prisvojio ključni Tajvan i Peskadorsko otočje. Rusija se tada pretvara iz prozelitističke u kolonijalnu silu te prelaže mirotvorstvo i posredništvo uz skrivene ekspansionističke motive. Rusija posreduje u smirivanju sukoba između Kine i VB te Francuske. Na koncu, Rusija od Kine za usluge dobiva vanjski dio vanjske Mandžurije uz Tihi ocean – današnji Vladivostok. Krajem 19. stoljeća, i SAD se uključio u kinesku igru, poglavito u ulozi mirotvorca i vođen politikom “otvorenih vrata”

Posljednji imperijalni diplomati i stratezi Wei Yuan i Li Hongzhang razradili su i pokušali realizirati strategiju upravljanja “barbarima”. Došli su do istog zaključka: Kina mora napredovati kako bi opstala i trenutno se ne može nositi sa, tada već de-facto okupatorskim snagama (npr. Japan je u 19. stoljeću otvorio vrata zapadnim tehnologijama i znanju). Li je proročki pisao o Japanu:  “…bez sumnje, on (Japan) će za Kinu postati stalan izvor velike tjeskobe (nemira).” Uza sve vanjske i unutarnje probleme, muslimani u Istočnom Turkestanu (današnji Xinjiang) dižu svoje ustanke.

1905. u Tokiju je osnovan Revolucionarni savez na čelu sa Sun Yat-senom. Mnogo je mladih kineza tada studiralo u Japanu. Divili su se njegovom razvoju i mrzili ga. Činjenica da je nacionalistički pokret koji će rezultirati abdikacijom, jačanjem komunističkog pokreta i njegovom konačnom pobjedom u kojoj će se stvoriti nova, jača i modernija Kina krenuo iz Japanskih auditorija je iz perspektive današnjih vojno-političkih problema ironična.

1911. počinje ustanak predvođen jednim od Sunovih pristaša, Yuan Shikaijem. Abdikacija 1912. – kraj Carstva. Nacionalistički lider Sun Yat-sen iste godine uspostavlja Republiku ali Yuan je izabran za premijera. Sun Yat-senova stranka Guomingdan je marginalizirana. Yuan počinju borbu protiv Suna i u konačnici 1916. pokušava vratiti carstvo i sebe proglasiti za cara. Taj poduhvat je prošao neuspješno. Slijedi potpuni krah i rascjepkanost, unutrašnjošću Kine vladaju lokalni diktatori i vojni zapovjednici, kao u Periodu ratujućih država. Brutalni generali tlače seljake i stimuliraju proizvodnju opijuma

1919. kineski studenti izlaze na ulice (Svibanjski pokret). Protestiraju iz nacionalističkih, antizapadnih i antijapanskih pobuda. Snažan feministički pokret u kojemu sudjeluje veliki pisac Lu Xun. Na pokret utječe i prevedena na kineski jezik Ibsenova Lutkina kuća. Intelektualno proljeće, počinju se izdavati časopisi. Tada se u Kini pojavljuju i progresivni komunistički tekstovi. 1921. osniva se KPK – Komunistička partija kine, u kojoj sudjeluje mladi i vrlo školovani Mao Zedong.

Guomingdang i KPK koegzistiraju (uz različite ciljeve) do smrti Suna 1925. Tada na čelo dolazi čuveni Jiang Jie Shi (Čan Kaj-šek) koji iz Kantona kreće na sjever kako bi porazio lokalne diktatore i ujedinio zemlju. No odjednom, Jiang počinje kampanju protiv komunista jer smatra kako su komunističke ideje strane i odudaraju od kineskog nasljeđa i tradicije. Kinom de-facto upravlja nacionalistička stranka Guomingdang predvođena Jiang Jie Shiom

Komunisti su poraženi i 1934. bježe. Za vrijeme legendarnog “Dugački marša” na zapad pa na sjever (prema procjenama od 6000-9000 km pješice), Mao Zedong se izdiže kao neosporni autoritet i vođa. Nakon poraza u 1. svjetskom ratu, Japan okupira njemačke sfere utjecaja te vrši invaziju u Mandžuriji. Strašan masakr u Nanjingu 1937.

Komunisti se konsolidiraju. Na putu gube, ali i dobivaju ljude. Disciplinirani su i organizirani, dobrog vojničkog morala. Oko sebe stvaraju mit vrsnih boraca sa Japanskim okupatorima iako oprezno izbjegavaju direktne okršaje kako bi sačuvali snage i pričekali rezultat borbe Japan sa Guomingdangom.

Autor je dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za kinesko-japanske odnose i sigurnost u Istočnoj Aziji. Diplomirao i doktorirao međunarodne odnose i diplomaciju na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose.  Aktivno se bavi istraživanjem različitih područja kineske vanjske politike i problema sigurnosti u Istočnoj Aziji.

 

 

You may also like

0 comments