Ubleha je u mediteranskom dijelu Balkana, riječ koja označava vrlo sitnu laž, uglavnom nekorisnu osim za šepurenje pred prijateljima. Otok Krk je redefinirao ublehu. Tu je postala vrlo koristoljubiva, opaka i rastrošna no ništa manje ubleha. Otok Krk je zapamtio dvije ljuće ubleha, Playboyev kompleks Haludovo i LNG terminal. Sa Playboyevim kompleksom, kockarnicom zečicama i sličnim budalaštinama.

Komunizam se obračunao kratko i po običaju efikasno. Iako mu je dao sve moguće i nemoguće dozvole, netko se na kraju ipak počešao po bradi i sve ro jednostavno srušio. Taman posla da se neki student sa jedva skupljenom šačicom novca i prvim smokingom u životu, igra Bonda, Jamesa Bonda. I gore od svega, daje loš primjer mladima koji upravo te godine crkavaju na drugoj traci pruge Šamac – Sarajevo, trudeći se da obore rekorde svojih djedova. To se ubrzo i zaboravilo, tek tu i tamo, neki nostalgičar poput mene se sjeti Čika, smokinga, Erotike, cipela Church, Džuboksa, Haludova…

Industrijski Krk, ublehu dugu najmanje kao Željezara Zenica ili Smederevo, oduvijek je hranila tzv. “viša politika”! Da ne dvojimo, svaka država na svijetu, ima pravo na svoju politiku, svoju nacionalnu sigurnost i svoj ekonomski sustav, čak i kada naoko djeluju iracionalno. Nacionalna politika SFRJ, nakon raskida sa Staljinom ili bolje reći i Magnitogorskom, je diktirala gradnju Zenice, duboko u unutrašnjosti. Smederevo je pak bilo lapsus linguae braće Marković. Onaj čuveni o grožnju i gvoždju. Kroz te stvarne i izmišljene nacionalne interese, pored legalnih investiranja, najčešće se provlači mafijaško pranje novca. Izvjesno, niti jedna od tih UDBO-m stvorenih tvrtki, nije mogla izbjeći kriminalne aktivnosti kao dio poslovne politike, kriminalne, čak i po vlastitim zakonima. INA je poseban slučaj. Zamišljena kao stožerna tvrtka za naftu, tj. SVE vezano za nju, proizvodnja, uvoz ili izvoz, rafinerije, nalazišta, naftovodi, plinovodi i za sve tekstove o njoj, neobično važno uhljebničko poduzeće za partijsko – policijske kadrove u državi koji pored poslovne, vode i nacionalnu politiku.

Koliko god da često izgledaju inkompatibilne. Otok Krk je samo mali kamenčić “nacionalne” politike blago pobrkan s poslovnom! Ili ipak nije?! Pa i nije. Rastući godinama s rastom svjetskog tržišta nafte, INA postaje značajna tvrtka u regionu, a njeni dojučerašnji časnici i dočasnici UDBA-e, partijski funkcioneri srednjeg, višeg i visokog ranga, njihova djeca, a danas po malo i unuci, važni igrači koje ništa ne može ugroziti, osim poštene lustracije, koja bi se pored uloge očeva i djedova, pozabavila ulogom i potomaka koji su se tu našli svojim podrijetlom, a ne svojim zaslugama. Rastući, tvrtka je rasla prema platežnom Zapadu, dok se Istokom i vrlo lukrativnom robnom, tzv. “barter” razmjenom bavio drugi department iste UDBA-ee, ovaj put u Beogradu kroz razne Genexe ili Inexe. Jedan od najvažnijih partnera, koji još dobiva tretman nacionalnog projekta, postaje Američka tvrtka Dow Chemicals.

Partnerstvo je i za tvrtku i državu strateško, jer preradu nafte diže na bitno višu razinu, gdje Amerikanci donose masivan know – how iz petrokemije. I ime je bilo atraktivno, DINA. Lokacija je bila još atraktivnija, Playboyev otok Krk. Nikome ni danas bije jasno, zašto npr. ne otok Lošinj?! Svojom vanjskom stranom bi bio nevidljiv za Opatiju i turizam, a odatle samo cijev na Krk?! Da čitaocu pojasnim, petrokemija kao industrija, ovisi o JAKO jeftinom plinu ili iz svojih nalazišta ili max na početku cijevi. Sve drugo je poskupljuje proizvod, a u “neoliberalnom” kapitalizmu nema “lijenih kmetova” da citiram sebi dragog Sulejmana – pašu Skopljaka. Usput, geološka istraživanja pokazuju noćnu moru svih takvih projekata, nestabilno i porozno tlo koje isključuje SVAKU gradnju LNG terminala! Ups! Ubrzo, napuštaju i taj i sve druge projekte u INI. Premali i kao tvrtka i USA kao država da se nose s takvim igračem koji su tu, isti i danas. Svi budući investitori to znaju. Svi u državi kojih se to tiče znaju.

Svi predsjednici vlada su to znali, no ovdje mogu razumjeti da g.Milanović ni o tome uobičajeno nema pojma. Uobičajeno, pojma ima g. Vrdoljak i njegova infrastruktura od formalne do neformalne. Jer ako i on ne zna da se na Krku NE MOŽE GRADITI LNG TERMINAL, onda smo i kao država i kao građani gotovi. Ako znaju, a šute, onda su ugrađeni u nešto što danas samo naslućujem, a tiče se mnogo bitnijih stvari od spašavanja kože g.Ježića da se ne bi previše rasplakao, interesa Hypo banke koja je sve to uobičajeno uspješno kreditirala, kao npr. nacionalne politike Republike Hrvatske, za koju se odmah postavlja pitanje i tko je vodi, Mika Špiljak i Stane Dolanc iz groba, njihovi krvni i bratstvenički nasljednici, UDBO-m imenovane marionete, Vlada s Predsjednikom iste ili neki njen kvarni ministar u fušu ili Predsjednica Republike?!

Jer kada sve pukne, a hoće, neće se sve moći natovariti na nejaka pleća g. Sanadera, g.Ježića i sl. Morati će na svijetlo dana i bitno gadniji igrači, bitno gadnijih uloga, gdje za DO kao primjeren početak istrage predlažem skidanje prašine sa svih članova koji se odnose na veleizdaju. Ako se LNG terminal ne može graditi na Krku, pa gdje može? Mada je pravilnije pitanje zašto ga uopće i graditi, jer je jednostavno prevelik za hrvatske potrebe? Osim ako opet ne planiraju budžetskim novcem spašavati privatne petrokemijske tvrtke? Ah da, što ako Rusi uvedu blokadu? Pa ništa! Platforma Ivana K je osposobljena za transport plina, a već je kod Pule povezana s kopnom i plinovodom nacionalne mreže. Osim ako Republika Slovenija ne dobije arbitražu, a time i dobar dio plinovoda pod svoj suverenitet. Pored nje može stajati i mobilni LNG terminal koji se može i zakupiti, te odmah staviti u funkciju.

Po potrebi, može se seliti na jug… Da na jug. Ploče npr. Stanovita tvrtka je već spremila sve za takav scenario. Tu bi LNG terminal bio čak i rentabilan jer bi se mogao kombinirati sa LPG-om, povezati unazad sve do Madžarske i dalje, a koliko čujem, ta tvrtka je sve to već dobro uvezala., skladišta, transport i sl. S malom napomenom da bi LNG i LPG iz uvoza bio ipak Made in Russia. Opet T – 72 juriša na kvarno. O bilo kojem drugom plinu ne bi moglo biti govora jer je zločinačka organizacija i postavljena da napravi monopol, a ne slobodno tržište. G. Sanader će nakon žutog kartona na slobodu, a ostali, pamet u glavu. O tome da bi se uz Pelješac mogao postaviti isti terminal i iskoristiti most za plinovod, da ne govorimo. To bi ga napravilo strateškim projektom za EU i višestruko ubrzalo građenje. No ne plašimo se, to se neće desiti. Previše je osobnih interesa koji zadiru u dosta daleku prošlost da bi se to desilo. Da bi se išta pozitivno desilo, Republika Hrvatska mora biti zemlja vladavine zakona, a ne partijsko – policijskih gangova jednog samo naoko pometenog režima.

Related Posts