Kovač: Ova vlada ne vodi antirusku politiku

Bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač u razgovoru za Večernji list komentirao je Deklaraciju o zajedničkom jeziku, koja kaže da su hrvatski, sprski, bossanski i crnogorski jezik četiri varijante zajedničkog standardnog jezika.

“Inicijativu prvenstveno odlikuju dogmatizam i utopizam, ali i nazadnost jer nas pokušava vratiti 100 godina unatrag. Zato je inicijativa i osuđena na propast. Pa propale su dvije jugoslavenske države i time dva pokušaja stvaranja jugoslavenske nacije i zajedničkog jezika, s time da je u prvoj Jugoslaviji nasilna jugoslavenizacija na srpski način bila puno žešća. A zašto su ti pothvati propali? Zato što su već prije 1918. godine među narodima koji su tvorili prvu Jugoslaviju postojale izražene posebne nacionalne svijesti. Postojao je hrvatski narod, postojao je hrvatski jezik. Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. godine sastavljena je na dva jezika, na mađarskom i hrvatskom, ne na nekakvom zajedničkom jeziku. A i ne vidim da postoje pokušaji da se, primjerice, danski i norveški, bez obzira na jezičnu srodnost i međusobno razumijevanje njihovih govornika, definiraju kao zajednički jezik. Na kraju krajeva, u hrvatskom Ustavu je hrvatski definiran kao službeni jezik i kao takav je jedan od 24 službena jezika Europske unije. Cijela je priča zaista apsurdna”, kazao je Kovač za Večernji list.

U njegovom HDZ-u se prvi put događa da se vrlo otvoreno pokazuje nejedinstvo oko kandidata za gradonačelnika Zagreba pa Zlatko Hasanbegović i Andrija Hebrangotvoreno podržavaju Brunu Esih. Što mislite, hoće li za njih biti sankcija? “Nemam optiku samobičevanja, moj je pogled logično nacionalan i pragmatičan. HDZ-u je sada na prvom mjestu da, kao na prošlim lokalnim izborima, postigne pobjednički rezultat. To je važno i za stabilnost vlasti na državnoj razini. Naravno da želimo izborni uspjeh u Zagrebu, ali ne samo u Zagrebu. Hrvatska se sastoji od 20 županija, 128 gradova i 428 općina.”

Hasanbegović se profilirao kao najglasniji predstavnik desnog krila HDZ-a, koje Plenković ne drži pod kontrolom, u HDZ-ovu desnicu ubraja se i Kovač.  “HDZ je narodnjačka, stožerna stranka hrvatskog naroda koja kao takva obuhvaća sve slojeve društva. Neki su HDZ-ovci tradicionalniji, neki konzervativniji, neki liberalniji. HDZ je jedno, drugo i treće. Upravo u tomu jest snaga HDZ-a. Ako mene pitate kako bih se politički definirao, onda ću vam reći da pripadam cijelom HDZ-u.”

Kovačeva politika nije bila toliko antiruski usmjerena kao ova u Plenkovićevoj Vladi. “Ne vidim ništa antiruskog u našoj politici. Toga nema, to bi bilo i štetno za hrvatske nacionalne interese. Rusija je svjetska sila koja ima nuklearno oružje. Neizostavan je partner u rješavanju mnogih svjetskih kriza, tako i u Siriji. Međutim, zbog uloge Rusije u ratu u Ukrajini postoje sankcije EU, koje Hrvatska po logici stvari kao zemlja članica provodi. A postoje i sankcije Rusije u odnosu na EU. U našem je, hrvatskom interesu, ali i u interesu cijelog EU, da s Rusijom budemo u političkom dijalogu i pokušamo stvoriti atmosferu uzajamnog povjerenja. U tome će, naravno, ključan biti odnos između SAD-a i Rusije.”

Kovača se, kao i ostale ministre iz Oreškovićeve Vlade, doživljava kao Karamarkova čovjeka, pa samim time svrstava u stranačku opoziciju. Je li mu to opterećenje? “Ne razumijem čime bih trebao biti opterećen, možda time što sam imao priliku sudjelovati u postizanju četiriju uzastopnih pobjeda HDZ-a od 2014. do 2016. godine. Ne, nisam time opterećen, štoviše, time se ponosim. Nisam opterećen ni time što sam dosad surađivao ne samo s Tomislavom Karamarkom nego sa svim predsjednicima HDZ-a, počevši od Franje Tuđmana. To nije opterećenje, to je kvaliteta”, rekao je Kovač za Večernji list.

You may also like