Koliko je realna opijenost Brexitom?

Zagovornici Brexita u Velikoj Britaniji oduševljeni su skorim izlaskom iz Europske unije. No, oni podcjenjuju poteškoće koje će pratiti napuštanje EU-a, smatra Birgit Maaß.

Djelovala ja sretno: Theresa May održala je svoj prvi govor kao predsjednica na stranačkom kongresu britanskih konzervativaca. Nasmijana i s jasnim glasom objavila je ono što su delegati htjeli čuti: Velika Britanija će napustiti EU, brzo i bez kompromisa. Vremena u kojima se aktualna britanska šefica vlade zajedno Davidom Cameronom zalagala za ostanak u Uniju, kao da su udaljena nekoliko svjetlosnih godina. Konačno opet kontrola nad zakonodavstvom – opet ćemo se osloboditi „lanaca iz Bruxellesa”, kako je to rekao jedan „Brexiteer”.

Opisati atmosferu na stranačkom kongresu optimističnom, bio bi ipak preblag izraz – konzervativna stranačka baza je zapravo ekstatična. Euforičan aplauz u trenucima u kojima su delegati pozdravili „suverenost” za „najveličajniji parlament svijeta”. Mnogi su članstvo u Europskoj uniji stalno smatrali nečim ispod njihove časti. Žele uhvatiti vezu s prošlošću, s vremenima izgubljenog British Empirea i Commonwealtha, žele se otvoriti „svijetu”, umjesto da budu “little Europeans” – pritom članstvo u Uniji nikoga ne sprječava da trguje s ostatkom svijeta. Iz europske perspektive je teško shvatiti zašto se savez demokratskih država predstavlja kao jedno takvo čudovište, kako to radi primjerice konzervativni zastupnik u Europskom parlamentu Dan Hannan. 24. lipanja, dan nakon referenduma, on je usporedio sa šokom koji doživi neki zatvorenik kojeg se odjednom pusti na slobodu. „Brexiteere” poput Dana Hannana na stranačkom kongresu se slavilo kao zvijezde, koje su neumornim i požrtvovnim angažmanom omogućile izlazak iz EU-a. Takozvani “Remaineri”, koji su bili za ostanak u Uniji, trenutno zabijaju glave u pijesak. Jer, tko bi htio da ga stranački kolege nazivaju “Remoaner”, pesimistom i skeptikom? Na stranačkom kongresu nikakvu ulogu nije igralo ni 48% građana koji su na referendumu bili za EU. Stranačka šefica Theresa May niti jednom jedinom riječju nije spomenula kako namjerava integrirati pogotovo mlade Britance koji zbog Brexita strahuju za vlastitu budućnost.

Stav “Brexiteera” prema EU: napuhan, podrugljiv. Sada se može pozvati “Monsieur Junckera” u Westminster, kako bi se s njim pregovaralo, ali prije toga bi on morao podnijeti zahtjev za vizom, to je bila šala koju je izgovorio zastupnik Jacob Rees-Mogg, šala koja je naišla na odobravanje delegata. Nitko nije htio shvatiti da će Velika Britanija na predstojećim kompleksnim pregovorima oko budućeg odnosa s Europskom unijom biti osuđena na dobru volju Bruxellesa i drugih zemalja članica, piše DW.de.

EU je naime najveće izvozno tržište za Ujedinjeno Kraljevstvo. 44% izvoza odlazi u zemlje Unije, a u suprotnom smjeru ta brojka iznosi samo 17%. EU treba Veliku Britaniju više, nego što je Velikoj Britaniji potrebna EU, tako razmišljaju mnogi britanski konzervativci. Ali takozvani „tvrdi Brexit”, bez pristupa zajedničkom tržištu, imao bi teške posljedice za britansku privredu. Theresa May bi trebala ostaviti svoje stranačke kolege da sami dalje feštaju, i umjesto toga poslušati savjet europskog stručnjaka Charlesa Granta: “Skromno i uljudno” bi ona trebala ući u pregovor s EU-om. Premijerka bi diplomatskom spretnošću morala spriječiti da EU napravi presedan i kazni Veliku Britaniju za napuštanje Unije. Jer na koncu konca, ona nije odgovorna samo za svoju stranku, već i za cijelu zemlju.

You may also like

0 comments