Koji su pravo razlozi rasta hrvatskog izvoza?

Hrvatska je članicom Europske unije postala početkom srpnja 2013. godine što je očekivano izazvalo znatno povećanje obujma robne razmjene. Naime, premda je velik broj proizvoda i prije pristupanja bio oslobođen plaćanja carina ili su one bile niske i uređene sustavom kvota, pristupanjem Hrvatske EU ukinut je sav carinski nadzor nad trgovinom robe između Hrvatske i ostalih zemalja članica.

Dijelom je zbog toga već u drugoj polovini 2013. godine rast vrijednosti izvoza na godišnjoj razini iznosio 4,6posto (u 2012. je iznosio samo 1,6 posto), a u 2014. godini visokih 9,0 posto. Ovakav je scenarij, više ili manje izražen, bio prisutan i kod većine novih članica EU, gdje su u godinama pristupanja ili godinama koje su uslijedile zabilježene visoke stope rasta izvoza. Naravno, u obzir treba uzeti i izmjene metodologije praćenja robne razmjene (poput odvojenog praćenje Intra i Extra EU razmjene) i druge čimbenike, poput kretanja cijena energenata i sirovina na svjetskom tržištu (poput izraženog rasta cijena tijekom 2007. i 2008. godine), ali ostaje činjenica da su najviše stope rasta izvoza za deset članica koje su zajedno pristupile EU u 2004. godini zabilježene tijekom 2004., 2005. i 2006. godine.

U Hrvatskoj se, kao rubnoj i lučkoj članici EU, zbog ostvarenog povećanja dosta raspravljalo o utjecaju tzv. Rotterdamskog efekta („Rotterdam-Antwerpen efekt“) na povećanje robne razmjene, posebno izvoza. Taj efekt predstavlja utjecaj izvoznog i uvoznog carinjenja robe u tranzitu na vrijednost ukupne robne razmjene. Naime, prema Extrastatu svako se uvozno carinjenje robe iz zemalja nečlanica vodi kao uvoz zemlje, a prema Intrastatu se izvoz takve robe prema ostalim članicama vodi kao izvoz. Uvoznici iz članicama EU prema odredbama zajedničkih carinskih pravila mogu sami odlučiti gdje će cariniti robu, a prednost carinjenja u zemlji iskrcaja je da se nakon carinjenja roba nalazi u slobodnom protoku bez obzira na krajnje odredište. Upravo zbog toga se carinjenje često obavlja u rubnim članicama EU i lukama iskrcaja, što povećava vrijednost uvoza pojedinih zemalja (već i sam naziv govori o tome da je efekt prvobitno zabilježen u Nizozemskoj i Belgiji). Ovakvi tokovi roba otežavaju statističko praćenje robne razmjene i povećavaju ovisnost kvalitete podataka o točnom izvještavanju i sadržaju carinskih deklaracija. Zbog toga Eurostat sustavno radi na unapređenju statistike intra EU robne razmjene.

Prema tumačenjima iz Državnog zavoda za statistiku, sve robe koje se iskrcavaju u nekoj od hrvatskih luka podliježu primjeni carinskih propisa Hrvatske te se, u skladu s tim, i carine, ali se pritom dio roba statistički ne prati kao uvoz, a potom i izvoz Hrvatske. Kriteriji u takvom statističkom praćenju su zemlja podrijetla, sjedištu poslovnog subjekta koji obavlja carinjenje, carinski postupak, zemlja otpreme i zemlja krajnjeg odredišta robe. Tako se prema metodologiji Eurostata i točno određenim kriterijima roba u tranzitu isključuje iz robne razmjene RH te kvazi-tranzit nije obuhvaćen nacionalnim statističkim podacima o izvozu i uvozu.

Državni zavod za statistiku ipak naglašava slučajeve u kojima robu iz zemalja nečlanica uvozno carine domaće tvrtke koje su izvještajne jedinice za Intrastat, a potom takvu robu otpremaju u druge članice EU. Takav se vid izvoza i uvoza statistički uključuje u robnu razmjenu RH. Raspoloživa statistika otkriva da je zbog olakšane robne razmjene unutar EU nakon pristupanja došlo do povećanog izvoza robe podrijetlom iz drugih zemalja, odnosno povećane trgovine. U Hrvatskoj je to vidljivo kroz odstupanja u trendovima kretanja izvoza i industrijske proizvodnje u drugoj polovini 2013. godine, ali i kroz značajan rast vrijednosti uvoza prisutan u cijelom razdoblju nakon pristupanja. Tako je u 2014. godini vrijednost izvoza povećana za spomenutih 9,0 % ili 6,5 milijardi kuna, a vrijednost uvoza za 4,5 posto odnosno 5,6 milijardi kuna. Pritom je znatan rast vrijednosti uvoza ostvaren u uvjetima daljnjeg pada domaće potražnje i niskog rasta domaće proizvodnje (1,2 posto). Naime, prema podacima o kretanju BDP-a, ukupna je domaća potražnja u prošloj godini dodatno nominalno smanjena za 1,9 posto. Takav je trend nastavljen i u ovoj godini pa je uz znatno veću stopu rasta izvoz u prvih sedam mjeseci povećan za 5,5 milijardi kuna, a uvoz za tek nešto manjih 5,1 milijardu kuna.

Iz navedenog, s naglaskom na neuobičajena kretanja poput prošlogodišnjega naglog rasta izvoza i uvoza odjeće, a ove godine jednakih takvih kretanja u kožarskoj industriji, može se zaključiti da je jedan dio relativno visokog rasta izvoza posljedica rasta proizvodnje, a drugi dio povećane trgovine robama inozemnog podrijetla omogućene pristupanjem u EU. Oba povećanja su „realna“ jer utječu na povećanje bruto dodane vrijednosti u hrvatskim tvrtkama, ali prvo ima znatno veći utjecaj na ukupnu proizvodnju i zaposlenost, odnosno ukupne trendove u gospodarstvu. Iznose je bez detaljnog uvida u strukturu izvezenih proizvoda nemoguće utvrditi, ali pri komentarima o izraženom rastu izvoza ipak treba uzeti u obzir da će takav izvoz, popraćen adekvatnim rastom uvoza, imati ograničen učinak na rast BDP-a. U komentarima također treba uzeti u obzir i utjecaj cijena sirove nafte na robnu razmjenu Hrvatske. Naime, zbog znatno većeg udjela uvoza sirove nafte i naftnih derivata u uvozu nego u izvozu, promjene cijena na globalnom tržištu znatno više utječu na uvoz. Tako je i prvih sedam mjeseci ove godine pad cijena nafte za gotovo 50 posto na godišnjoj razini više utjecao na usporavanje rasta uvoza nego izvoza, odnosno doveo je do pozitivnih trendova u kretanju robnog deficita.

Također treba napomenuti da „Rotterdam-Antwerpen efekt“, s obzirom na metodologiju obrade podataka DZS-a, nema utjecaja na aktualna kretanja robne razmjene RH. Metodologija obrade podataka gotovo u potpunosti eliminira utjecaj toga efekta jer se roba u tranzitu isključuje iz vrijednosti izvoza i uvoza, odnosno nema utjecaja na vrijednost robne razmjene. S druge strane, povećani je obujam trgovine robama inozemnog podrijetla znatno utjecao na ostvareni rast robnog izvoza, ali očekujemo da će se zbog postojeće baze u narednim godinama taj utjecaj smanjiti. Tako bi kretanja izvoza nakon ulaska Hrvatske u EU trebala odgovarati kretanjima u ostalim „novim“ članicama, odnosno postupno bi trebalo doći do usporavanja njegovog rasta. Naravno, učinci poput kretanja globalnog gospodarstva, globalnih cijena ili utjecaj velikih stranih investicija također znatno određuju vrijednost izvoza i uvoza, što otežava praćenje trendova u robnoj razmjeni

You may also like

0 comments