Analiza
S obzirom na to da put kojim je krenuo naš planet sve više sliči putu samouništenja i da su prirodne kataklizme sve češća pojava diljem svijeta i svi smo svjesni da su ljudi razlog ovim velikim promjenama, došlo je vrijeme da poimence izdvojimo države koje najviše zagađuju našu planetu i svojim djelovanjem uništavaju budućnost svojoj djeci.
Prvo i najvažnije što trebate znati je to da ne snose sve države jednaku odgovornost – deset je najvećih zagađivača među državama i upravo su one odgovorne za emitiranje ¾ ukupne emisije stakleničkih plinova. Samo Kina sama stvara ¼ ukupne emisije stakleničkih plinova.
Ako se gledaju pojedinačni sektori koji najlošije utječu na prirodu i zrak, od svih industrijskih sektora najveći zagađivač je energetski sektor, a u stopu ga prati poljoprivreda.
Neslavno prvo mjesto po zagađivanju prirode drži Kina, a nakon nje slijede SAD, Indija, zemlje Europske unije, Rusija, Japan, Brazil, Indonezija, Meksiko i Iran.
Kineske emisije štetnih plinova došle su do alarmantnog broja od 14 milijardi tona stakleničkih plinova. Povijest Kine kao zagađivača je relativno kratka u usporedbi s razvijenim zemljama, a zbog činjenice da se Kina još uvijek smatra zemljom u razvoju ona nije dužna poštovati sve obveze na koje su se obavezale razvijene zemlje. Upravo su te razvijene zemlje do sada u atmosferu izbacile čak četiri puta više plinova nego Kina u svojoj čitavoj povijesti.
No, kineski predsjednik Xi Jinping se obvezao smanjiti emisiju ugljika do 2030. godine te je dovesti na nulu do 2060. godine.
Mnogi kineski gradovi su toliko zagađeni da se redovno otkazuje odlazak djece na nastavu i preporučuje se stanovnicima da ostanu u kućama. U većini kineskih gradova zaštitne maske su se često koristile na ulicama i prije pandemije Covid-19.
Zanimljivost: Kina je i najveći zagađivač svemira jer je kineska vojska uništila satelit za praćenje vremena koji se van funkcije nalazi još od 2007. godine, a na taj su način svemir „obogatili“ s još 2800 dijelova detoniranog satelita.
Amerika je oduvijek bila u prvih pet najvećih zagađivača, ali dolaskom Trumpa na vlast uspjela se probiti gotovo na vrh ljestvice. Srećom, prvo što je trenutni američki predsjednik Joe Biden napravio bio je povratak SAD-a u Pariški klimatski sporazum i davanje riječi da će zemlja raditi na smanjenju emisije CO2.
SAD također drži i treće neslavno mjesto među zemljama koje plastikom zagađuju vode i priobalje tako da plaćaju manje razvijenim zemljama da se rješavaju njihove plastike. Nažalost te zemlje u razvoju tu plastiku ne recikliraju već je bacaju u prirodu što zapravo znači da SAD čisti svoj teritorij od plastike a zagađuje tuđi teritorij.
Stanovnici Amerike izuzetni su potrošači plastike, a to ponajviše potvrđuje šokantna činjenica da Amerikanci čine samo 4% svjetske populacije, a stvaraju više od 17% svog plastičnog otpada.
Šokantna činjenica da u Indiji radi zagađenosti zraka svake tri minute umire jedno dijete nije potaklo indijske vlasti da riješe njihov trenutno najveći problem – zagađenost zraka. Čestice od 2.5 mikrona smatraju se iznimno opasnima za ljude jer lako prodiru u ljudsko tijelo i ulaze u pluća uzrokujući ozbiljne bolesti pluća.
Zagađenost zraka u Indiji treći je po redu uzrok smrti pa u ovo državi od toga umire milijun ljudi godišnje.
Najveći zagađivač u Indiji je električna energija koja se bazira na fosilnim gorivima, promet (samo na ulicama Delhija svaki dan prometuje oko 4 milijuna vozila), te poljoprivreda.
Iako se kvaliteta zraka u Europi nakratko popravila za vrijeme globalnog lockdowna na početku pandemije covida-19, već 2020. godina je zabilježila pojavu rasta graničnih čestica PM2.5 i to u sljedećih šest zemalja: Bugarskoj, Češkoj, Hrvatskoj, Italiji, Poljskoj i Rumunjskoj. „Najčišće“ zemlje EU su Island, Irska, Finska i Estonija jer su one jedine tada zabilježile nisku razinu ovih opasnih čestica. Posebno loše stanje u balkanskim zemljama koje se još uvijek previše oslanjaju na fosilna goriva.
Najveći onečišćivači u EU su industrija, posebno kemijska i mineralna industrija koja koristi razna otapala, poljoprivreda, industrija obrade otpada te industrija proizvodnje električne energije.
Europska unija počela je pozitivno djelovati u smjeru smanjivanja emisije stakleničkih plinova, a također je uvela i zakone koji kažnjavaju kompanije s lošom politikom odlaganja otpada.
Radi globalnog zatopljenja u Rusiji se počeo odmrzavati permafrost, trajni sloj leda koji prekriva gotovo dvije trećine ruskog tla. To je dovelo do propadanja i nestajanja kuća izgrađenih na takvom tlu, a opasnost je sve veća što se led dublje otapa jer se pod njima nalaze ostaci biljaka i životinja iz prošlosti te velika količina raznih plinova i toksičnih tvari.
Sibir je najzagađeniji dio Rusije, a na sjeveru Rusije nalazi se grad Norilsk, najzagađeniji ruski grad u kojem se nalazi tvornica nikla i paladija koja sustavno onečišćuje zrak i vodu. U njihovim se postrojenjima godišnje proizvede dva milijuna tona sumpornog dioksida godišnje.
Veliki požari koji su zahvatili sibirske šume 2020. godine uzrokovale su ogroman porast mikročestica, do čak 40 puta više nego inače. U tom je periodu Rusija bila najzagađenija zemlja u svijetu.
Velika katastrofa u Fukushimi iznimno je utjecala na japansko gospodarstvo, ali i na prirodu ove lijepe zemlje. Iako zatvorena, Fukushima i dalje ima periode kada ispušta sumnjiv dim, a smatra se da i dalje ispušta određene radioaktivne stvari u prirodu. Zbog toga na sjeveru Japana često dolazi do zabrane prodaje povrća ili mlijeka, kako bi se spriječio direktan kontakt radioaktivnih čestica sa stanovnicima.
Mnoga industrijska područja u Japanu dovela su do velikog zagađenja vode i zraka, pa su se japanske vlasti intenzivno krenule baviti ovim problemom, shvativši da je uništavanje prirode i okoliša došlo do najgornje granice. Zato Japan ulaže u izgradnju pametnih gradova, koji su istovremeno i ekološki osviješteni, što bi pomoglo spriječiti daljnji kolaps.
Brazil je sedmi po redu najveći zagađivač čiju emisiju stakleničkih plinova većinom proizvodi poljoprivredna industrija. U posljednje je vrijeme znatno smanjio emisiju plinova i ilegalno krčenje amazonskih šuma, no i dalje nije učinio puno u smanjivanju korištenja umjetnog gnojiva, smanjenju zagađenja vode i uništavanju prirodnih staništa.
Osim toga Brazil pokušava povećati dobivanje električne energije iz hidroelektrana i ostalih obnovljivih izvora pa ulaže u vjetroelektrane, solarnu energiju i korištenje biomase, stoji u analizi.
