[vc_row][vc_column width=”1/3″]Konferencija Poslovnog dnevnika[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Proizvodnja električne energije osjetljiva je na sve ekstremnije promjene vremenskih utjecaja, a u budućnosti bi to mogao predstavljati veliki problem i za hrvatske proizvođače električne energije, rečeno je tijekom konferencije “Snaga hrvatske energetike”, koju je u utorak organizirao “Poslovni dnevnik”.[/vc_column][/vc_row]
Direktorica Sektora za energetiku i zaštitu okoliša Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac Domac kazala je da bi ekstremni vremenski događaji mogli u budućnosti izazivati prekide u opskrbi električnom energijom, a promjena klime utjecat će i na pojavu i intenzitet dva ključna vjetra – bure i juga.
Buduća proizvodnja električne energije iz hidroelektrana, pak, mogla bi se prepoloviti zbog suša odnosno manjka vode u riječnim koritima. U Hrvatskoj se 46 posto od ukupno proizvedene električne energije proizvodi u velikim hidroelektranama što znači, kazala je Šćulac Domac, da smo izrazito ovisni o hidrološkim uvjetima.
Proizvodni kapaciteti električne energije u Hrvatskoj ukupno iznose 5.052 MW od čega na hidroelektrane otpada 2.172 MW, termoelektrane 2.071 MW, vjetroelektrane 593 MW itd. Od ukupne potrošnje električne energije, 63 posto pokriva se iz domaće proizvodnje.
Prema Šćulac Domac, neki od izazova koji sektor čekaju u budućnosti su proizvodnja bez emisija stakleničkih plinova, priprema mreža za ogromno povećanje broja distribuiranih izvora energije, kao i sve veći broj električnih vozila. U budućnosti se očekuje i rast cijena električne energije na veleprodajnim tržištima, a potencijalno i veća ulaganja u proizvodnju privatnog sektora.
Šćulac Domac smatra da su domaći potrošači, odnosno kupci iz kategorije poduzetništva trenutno zabrinuti zbog kretanja cijena električne energije, kao i visokom naknadom za korištenje električne energije iz obnovljivih izvora energije. Isto tako, uvjeti za ulaganje u vlastitu proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora nisu poticajni. “Stimulirajući regulatorni okvir mogao bi potaknuti i građane i poduzetnike da proizvode, troše, i prodaju energiju i na taj način omoguće energetsku tranziciju Hrvatske”, zaključila je Šćulac Domac.
Pomoćnik ministra zaštite okoliša i energetike Domagoj Validžić kazao je da Ministarstvo zadnjih godinu i pol dana radi na izradi niza strateških dokumenata koji bi trebali biti gotovo do kraja 2019. “Ti će dokumenti pokazati razvoj i smjer energetske politike u sljedećih desetak godine. Strategija energetskog razvoja Hrvatske u 2030. godine s pogledom na 2050. dokument je koji daje odgovore na to kako će Hrvatska svojim građanima osigurati sigurnu, povoljnu i čistu energiju, vodeći pritom računa o sigurnosti opskrbe , snažnom razvoju obnovljivih izvora energije, povećanju energetske učinkovitosti u svim segmentima i sl.” rekao je Validžić dodavši da je naglasak i na smanjenju fosilnih goriva od kojih je jedino prirodni plin prihvaćen kao prijelazni energent do potpune dekarbonizacije energetike.
“Ukoliko se sve ideje unutar dokumenata budu realizirale, ne vidim nikakav problem da dostignemo postavljene ciljeve, što će nam omogućiti stvaranje sigurnog energetskog sustava baziranog na čistim tehnologijama i usklađenog sa europskom energetskom klimatskom politikom. Dobro ustrojeni energetski sustav trebao bi biti zanimljiv i investitorima”, rekao je Validžić.
Profesor s Fakulteta elektronike i računarstva Željko Tomšić smatra da Energetskoj strategiji Hrvatske nedostaju označeni prioriteti, a strategija se nije dotakla niti strateških pitanja – privatizacije Ine, HEP-a i sl.
I profesor Neven Duić, s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, misli da strategija nije dobro fokusirana, odnosno da ne postoji dovoljno dobar fokus na obnovljive izvore energije, ali ni preporuka da se u jednom trenutku mora prestati investirati u opremu tj. proizvode vezane uz fosilna goriva.
Na konferenciji Snaga hrvatske energetike u organizaciji Poslovnog dnevnika, održana je i zanimljiva panel diskusija na temu električne energije, ovisnosti Hrvatske o domaćoj proizvodnji, hidropotencijala, velikih ulaganja državne tvrtke, potencijalnog izvoza, povezanosti “konvencionalnih” izvora i obnovljivih izvora energije te državnih smjernica.
Što se tiče ocjena i smjernica, prof. dr. sc. Željko Tomšić sa zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Zavoda za visoki napon i energetiku, kaže da nedostaje ambicije, prioriteta i akcija, a da bi naglasak trebao biti na otvorenosti tržišta, konkurentnosti i regulaciji. “Nisu dotaknuta strateška pitanja, privatizacija Ine, toplinarstvo, pogotovo emisije ugljikovog dioksida. Nedostaje konkretnosti; električna energija ide u jednom smjeru, a cijene u drugom. Energetska sigurnost košta i nemamo prave mjere; sve je relativno, a u Hrvatskoj je izazovno nešto graditi. Važna je sigurnost, ali je pitanje kako će se financirati i kolika je garancija unutarnjeg tržišta Europske unije”, kaže Tomšić. Smatra da bismo svakako trebali bolje iskoristiti obnovljive izvore energije, staviti naglasak na infrastrukturu, za što su pak, kaže, potrebna i skladišta, ali i promjena mentaliteta. Najviše prilike vidi u hidropotencijalu sa znanjem, tehnologijom i primjenom, dok vjetroelektrane smatra relativno nesigurnim izvorom energije. Osvrnuvši se na električne automobile, smatra da je problem cijena, no unatoč tome što su skupi, svakako su bolji za okoliš.
Da strategija nije fokusirana u pravom smjeru slaže se i prof. dr. sc. Neven Duić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje sa Zavoda za energetska postrojenja, energetiku i okoliš, a nadovezao se i na potrebu za fokusom prema energetskoj poziciji i obnovljivim izvorima energije, kao i novoj energetskoj strategiji. “Do 2030. godine moramo zabraniti automobile s motorom s unutrašnjim izgaranjem, kao i plinske bojlere koji traju 20 godina. To su učinile sve razvijene zemlje jer se tako smanjuje šteta koju će energetska tranzicija donijeti”, smatra Duić. Naveo je i važnost hidropotencijala koji se može značajno povećati, dovoljan je za balans, a stvorit će i dovoljno velika razlika u cijeni. “Balansiranje solara i vjetra nije jednostavno, inženjeri to mogu riješiti, ali košta, no moramo to na prijeći jer za to postoji potencijal”, poručio je. Što se tiče električnih automobila, mišljenja je da će broj turista koji njima dolaze u Hrvatsku biti još veći, tim više što se radi i na infrastrukturi i mreži punionica po autocestama. Nada se sve većem broju električnih vozila, a ne onih štetnih na plin. “Godine 2030. energetski sustav će se raspasti ako ne počnemo razmišljati o pametnim mrežama. Hrvatska ima resurse obnovljivih izvora”, smatra Duić.
Zoran Miliša, predsjednik RWE Energija d.o.o, najavio je da će njegova tvrtka od 18. rujna ove godine konkretno doprinijeti tranziciji u proizvodnji obnovljivih izvora energije ponudom, projektiranjem i izgradnjom solarnih elektrana za kućanstva, čime prestaju biti klasični opskrbljivač. “Kod nas je to zastupljeno ukupno jedan posto ili čak manje, a mi ćemo proizvodnjom na mjestu potrošnje doprinijeti 20-postotnim povećanjem obnovljivih izvora energije”, istaknuo je. Osvrnuo se i na visoke cijene električne energije koje su, kaže, burzovne i ne određuju ih oni, premda se na to često žale razni poslovni subjekti. Cijene sigurno neće padati, smatra, poglavito zbog onih koji proizvode električnu energiju s velikim emisijama ugljikovog dioksida, a povećanje danas iznosi malo manje od 27 eura i može samo rasti. “Nije pitanje što smo promijenili već kako ćemo se razvijati, što će biti sutra i što možemo napraviti u kratkoročnom periodu. Hrvatska ima stratešku prednost i povoljan položaj, imamo potencijala u solarnim elektranama, poglavito sa suncem koje ima višestruki potencijal, koje prati pad cijena i korištenje novih tehnologija, što će promijeniti i način na koji razmišljamo. Elektrifikacija je neminovna, a ja čvrsto vjerujem u tranziciju”, rekao je Miliša.
No, u to moraju biti uključeni svi dionici, gradovi, županije, općine i investitori, smatra Goran Slipac iz HEP-a. “U Hrvatskoj već postoji veliki broj privatnih investitora, s čime je HEP krenuo intenzivno. Moramo dopustiti i državnoj upravi i potrebnoj energetskoj politici da reagira, kao i novoj generaciji ljudi, posebno s fakulteta, koji će promovirati ova dobra”, istaknuo je.
Hrvatska je energetski ovisna zemlja, a energetska ovisnost znači i sigurnost, sada kada smo dio zajedničkog tržišta, rekla je Marija Šćulac Domac iz HGK-ovog Sektora za energetiku i zaštitu okoliša, te podsjetila da iz vlastitih izvora pokrivamo oko 63 posto domaće proizvodnje, što znači veliku količinu uvoza struje. Oko 46 posto energije proizvodi se u velikim HE, a dominira proizvodnja iz hidropotencijala.
“Svaka mudra država i ekonomija razmišljaju o iskorištavanju potencijala obnovljivih izvora energija, pogotovo ako su takvi da ne pridonose rastu emisija ugljikovog dioksida. Kvota na naponu bila je mala zbog straha povećanja cijene električne energije pa je i struja bla skuplja. Dolazimo u zonu isplativosti bez poticaja zahvaljujući određenim projektima. Možemo razmišljati i planirati. Mogli smo imati tvornicu fotonaponskih panela više, no bojim se da neće biti ni vjetrogeneratora od kojih imamo jednu. Upitno je dakle hoćemo li imati više. Trebali bismo razmišljati o ekološkoj osviještenosti u pojedinim sektorima, točnije prometu i transportu, moramo obratiti pažnju i na LNG, komercijalnu potrošnju”, napomenula je Šćulac Domac.
