U novom broju The Washington Posta izašao je članak o zemlji koja polao nestaje na Bliskom istoku. Tema je, naime, kriza na području Iraka, Sirije i Jemena te vanjski upadi u države regije što pridonosi urušavanji društva i njegova sistava upravljanja.
Nepovjerenje koje se gomilalo gneracijama potpomognuto oružanim interesima dovelo je do puta bez povratka te se na nekim mjestima vrlo teško može uvesti red. Dodamo li tome to što su mnogi teritoriji nekada bili nelegalne formacije shvaćamo zbog čega režimi tamo vrlo često opstaju samo uz pomoć brutalne represije. Vrlo su to često mitomani organizirani u protomafijaške klanove,
Arapsko je proljeće, doduše, protreslo stvari no pojava ISIS-a govori koliko su te strukture slabe. Upravo njeno pojavljivanje možda jest prijelazna pojava, no njeno razbijanje ojačat će lokalne moćnike, a nikako središnje vlade država koje gube kontrolu u praktičnom, političkom, administrativnom i smislu privrženosti te će teško ikada više kontrolirati svoje granice. Tome govori u prilog i povezivanje prema inačici islama i sve realnija kurdska država koja je pod zaštitom zračnih napada SAD-a uspjela i proširiti svoj teritorij.