Kancelar traži svoje mjesto u međunarodnim odnosima

Komentar DW-a

Washington, Berlin, Kijev, Moskva. Njemački kancelar je u diplomatskoj ofenzivi. Nije mu lako. Scholz je na novoj funkciji, a u njegovoj stranci ima dosta onih koji imaju razumijevanja za Rusiju i „pušu“ mu za vratom.

Trezveno, pragmatično i – što tiše. Tako Olaf Scholz vodi politiku. Možda mało i previše tiho u posljednjih nekoliko tjedana. Kancelar je kod kuće prilično izgubio na rejtingu u anketama, a na međunarodnom planu je optužen da u ukrajinskoj krizi nije zauzeo jasan stav.

Kritiziraju ga prije svega zbog odbijanja Njemačke da isporuči oružje Ukrajini. Taj stav je nailazio na malo međunarodnog odobravanja i pod kancelarkom Angelom Merkel. Uostalom, njemački proizvođači oružja godinama dobro posluju s Egiptom, Izraelom i Kurdima. U čemu je razlika?

S čuđenjem je registrirano i to da se njemačka vlada dugo trudila da se na spisku mogućih sankcija ne nađe i Sjeverni tok 2. Plinovod koji prolazi kroz Baltičko more, od Rusije do Njemačke, je „projekt privatnog sektora“, a proces odobravanja je „potpuno apolitičan“, rekao je Olaf Scholz u prosincu.

Je li Njemačka još uvijek pouzdan saveznik – pitanje je koje se prije svega postavlja u SAD-u. To su „gluposti“, odgovorio je Scholz neobično grubo za CNN u ponedjeljak u Washingtonu, nakon razgovora s predsjednikom Bidenom. Kancelar je vidno iznerviran što se percepcija javnosti toliko razlikuje od toga kako on i njegovi savjetnici vide i planiraju situaciju.

Iz njegovog kabineta tvrde da iza kulisa tjednima naporno rade na pronalaženju mirnog rješenja za ukrajinsku krizu. Pored toga, kažu i da postoji stalna koordinacija s europskim i transatlantskim partnerima o tome što bi trebalo napraviti u slučaju daljnje eskalacije.

„Intenzivno smo se pripremali kako bi zaista mogli usvojiti potrebne sankcije u slučaju vojne agresije na Ukrajinu“, rekao je kancelar u Washingtonu.

Zašto to javnost ne primjećuje? Je li to greška u komunikaciji? „Ova njemačka vlada imala je peh što je preuzela dužnost upravo kada je ova kriza politički eksplodirala i razvila se u veliku transatlantsku, euroatlantsku krizu“, kaže Wolfgang Ischinger, donedavni šef Minhenske sigurnosne konferencije.

Prije samo nekoliko dana, i Ischinger je kritizirao vladu u Berlinu zbog njezine politike prema Ukrajini – a sada je štiti? „Treba poštovati činjenicu da Scholz, koji se kao kancelar nikada nije osobno sreo s Putinom ili Bidenom, ne može kao Macron jednostavno nazvati (Putina, nap. red.) telefonom i reći: ‘Vladimire, moramo sad razgovarati o tome i tome’.”

Francuski predsjednik je u ponedjeljak u Moskvi pet sati pregovarao s ruskim predsjednikom. Zatim je odletio u Kijev kod ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, a onda u Berlin. U utorak uvečer je razmijenio mišljenja s kancelarom Scholzom i poljskim predsjednikom Dudom.

„Weimarski trokut“ je naziv formata diskusije između te tri zemlje i postoji već 30 godina. Kancelar ga je sazvao u Berlinu zbog ukrajinske krize. To nije ništa manje nego diplomatska ofenziva kojom se Olaf Scholz želi izvući iz defenzive. Nakon Washingtona, planirane su i posjete Kijevu 14. i Moskvi 15. veljače.

U međuvremenu – mnogobrojni gosti u Berlinu. Nakon „Weimarskog trokuta“, u srijedu se očekuje šef danske vlade, a u četvrtak šefovi vlada Estonije, Litve i Letonije. Baltičke zemlje su na liniji s Poljskom u vezi s gomilanjem ruskih trupa. „Mi smo u najtežoj situaciji od 1989“, ocijenio je Duda u utorak u Berlinu.

Istočni Europljani postaju sve nervozniji zbog onoga što Duda naziva raspoređivanje ruskih trupa „bez presedana“. Željeli bi da se prema Moskvi nastupa oštrije i da se izvrši veći pritisak, rekao je. „Potrebni su nam jedinstvo i solidarnost i ne smijemo napraviti korak unatrag i vjerujem da imamo potrebne instrumente”, kaže Duda.

Prema mišljenju Poljaka jedan od tih instrumenata je i – Sjeverni tok. Dvostruki plinovod povezuje Rusiju s Njemačkom preko Baltičkog mora. Sjeverni tok 2 je završen, ali još nije u funkciji.

„Ako Rusija, na primer, tenkovima i trupama pređe granicu s Ukrajinom, Severnog toka 2 više neće biti“, rekao je u ponedjeljak predsjednik SAD-a. Kancelar koji je stajao pored njega se, pak, izmigoljio. Sjeverni tok 2 – Olaf Scholz to ime ne želi ni izgovoriti.

Ta suzdržanost nije slučajna. Scholz mora uzeti u obzir raspoloženja u vlastitoj stranci. U SPD je tradicionalno široko rasprostranjeno razumijevanje za Rusiju. Mnogi na lijevom krilu stranke sebe sagledavaju u tradiciji nekadašnje (Brandtove) politike SPD-a prema Istoku i s njom povezanog približavanja Rusiji. Političari SPD-a iz pokrajina na istoku zemlje teže tome da slijede interese ekonomske politike koji sežu do starih veza iz vremena DDR-a.

Sjeverni tok 2 „završava” u pokrajini Mecklenburg-Prednja Pomeranija. Manuela Schwesig (SPD), premijerka te sjeveroistočne njemačke pokrajine, godinama čini sve da osigura izgradnju plinovoda – kao i njezin stranački kolega i bivši kancelar Gerhard Schröder, osobni prijatelj Vladimira Putina.

Schröder je prešao u biznis s ruskim plinom odmah nakon poraza na izborima 2005. On je šef Odbora dioničara kompanije „Sjeverni tok d.d.” i predsjednik Upravnog odbora tvrtke „Sjeverni tok 2 d.d”. Pored toga, on je i šef Nadzornog odbora ruske državne energetske kompanije „Rosnjeft”. Nedavno je nominiran i za ulazak u nadzorni odbor ruskog „Gazproma”.

Predstavnik njemačkih demokršćana (CDU/CSU) u Odboru za vanjske poslove Bundestaga, Roderich Kiesewetter (CDU) pretpostavlja da se iza Schröderove nominacije krije kalkulacija Kremlja. Na to bi trebalo gledati kao na „potez Rusije da podijeli njemačku vladu po pitanju potencijalnih sankcija – zaustavljanja Sjevernog toka 2 – i na taj način diskreditirati Njemačku u cjelini.“

Kancelar Olaf Scholz oštro se suprotstavlja takvim tvrdnjama. U Washingtonu je za CNN rekao: „On (Schröder) ne govori u ime vlade. On ne radi za vladu. On nije vlada. Ja sam sada kancelar i politička strategija Njemačke je to što čujete od mene.“

Međutim, kada je riječ o sankcijama, ta strategija ostaje nejasna. Kancelar nikako jasno da kaže hoće li Njemačka, u slučaju slučaja, odustati od Sjevernog toka 2 ili ne, piše DW.

Scholz je to pravdao time da Njemačka ne želi narušiti svoju ulogu posrednika i da neće „sve karte staviti na stol”, jer – kako kaže, potrebno je da i Rusija shvati da bi „se tu moglo dogoditi mnogo više od onoga s čim su možda i sami računali.“

You may also like