Kako potaknuti djelovanje mladih u politici?

U medijima možemo čuti i vidjeti da mladi nisu zainteresirani za politikom a to podrazumijeva da nemaju niti interes za politikom  niti da prate politička događanja kod nas ali i općenito u svijetu.

Nemar za politikom znači odsutnost volje za političkim angažmanom. Ukoliko je politička participacija mladih slaba, uzroke treba tražiti u prirodi samog političkog sustava. Potrebno je , dakle, utvrditi da li politički sustav i njegovi nositelji ohrabruju odnosno motiviraju mlade da sudjeluju u političkom životu, i to s više strana.

Piše: Kristijan Drinković

Jedan od njih su institucionalne mogućnosti djelovanja mladih u političkom životu, a drugi su posljedice, odnosno rezultati tog djelovanja. S jedne strane, pitanje je da li mladi, čak i kad bi bili izrazito zainteresirani, mogu djelotvorno sudjelovati u političkom životu, dok je, s druge strane, pitanje što oni time dobivaju, a što gube. Poseban problem je sustav vrijednosti u današnjem društvu, koji mladima nameće određene obrasce ponašanja i navodi ih da svoje znanje, vrijeme i energiju koriste za ostvarenje nekih drugih ciljeva i potreba, a ne za djelovanje u političkom životu.

Mladi su danas najosjetljiviji segment društva. Njihova integracija u društvo je dugotrajnija i osjetljivija nego kod prijašnjih generacija. Sve veći broj mladih odlazi na fakultete, brakove sklapaju sve kasnije ili uopće ne žele ulaziti u bračnu zajednicu, a kada završe školu suočavaju se s problemom nezaposlenosti. Mladima se prolongira ulazak u svijet rada, kasnije socioekonomsko osamostaljivanje te ih se prisilno ostavlja u ovisnom položaju. Mladi, dakle jednostavno nemaju dovoljno resursa za bavljenje politikom – niti vremena, niti novaca. Ukoliko svemu tome pridodamo i društveni stereotip poimanja mladeži kao neodgovornih, nekompetentnih i nedovoljno zainteresiranih za društvene probleme, nije ni čudo da mladi manje izlaze na izbore, manje su članovi političkih stranaka i manje ih zanima politika općenito. Nužnost uključivanja mladih u politiku je nedvojbena.

Pravo na sudjelovanje je osnovno pravo te se mora primjenjivati na sve, bez diskriminacije. Za demokratsko društvo je bitno da se mlade ne tretira kao „polugrađane“ ili „kvazigrađane“, nego da imaju pristup „punom građanstvu“ s mogućnošću da budu jednaki u svim zakonskim, socijalnim i političkim pravima i obvezama kao punopravni članovi zajednice. Isto tako, s obzirom da će mladi preuzeti rukovodstvo društvom u svojoj zrelijoj dobi, njihov odnos prema političkim institucijama i političkom sistemu važan je pokazatelj legitimnosti institucija i sistema. Mlade je neophodno uključiti u proces donošenja odluka radi same kvalitete odlučivanja – oni najbolje znaju koji su njihovi problemi i kako ih riješiti. Ujedno valja proširiti i sudjelovanje mladih izvan organizacija kojima pripadaju i izvan problematika karakterističnih za mlade. Njihov politički angažman ima socijetalne posljedice kroz razvoj socijalne odgovornosti i jačanja socijalne uključenosti. Jednako su važne i osobne koristi od participacije jer ona razvija međuljudske i praktične vještine koje mladim ljudima daju osjećaj samo vrijednosti, i samopouzdanja. Za potpuni uvid trebalo bi analizirati empirijske podatke i zahtijevalo bi puno više prostora, stoga ću se ovdje samo osvrnuti na medijske izvještaje i to o djelovanju pomlatka političkih stranka . Zašto se bazirati na mladež političkih stranka? Zato što su oni ti za koje se podrazumijeva da će biti politički aktivniji, jer sama činjenica da su se učlanili u političku stranku pretpostavlja da ih politika i društveno politički problemi zanimaju.

Kultura je doista struktura dugog trajanja, stoga je nužno mlade građanski obrazovati kako bi ne samo shvatili da svojim djelovanjem doista mogu nešto promijeniti, nego kako bi i shvatili što je to demokracija. Ono što je realno je to da mladi nemaju oveliko mišljenje o svim političkim strankama, to je žalosno ali i istinito jer u Hrvatskoj još ne postoji platforma u kojoj mladi mogu odlučivati predlagati ili biti predloženi. To moramo zajedno mijenjati na način da svaki resor u državi preuzme mlada osoba koja je školovana za pojedini resor, na primjer financije neka vodi osoba koja dobro poznaje ekonomiju, pravosuđe i javnu upravu mladi pravnici koji su u svome školovanju stekli znanje i kompetencije usmjerene na modernizaciju tih resora.

Mladi o političkim strankama nemaju visoko mišljenje, ali ulaze u članstvo tih organizacija iz čisto pragmatičnih i klijentističkih razloga jer ih vide kao jedini način za osiguranje egzistencije i budućnosti. Uslijed dugotrajne krize i recesije, standardni kvasac svakom šovinizmu, netoleranciji i isključivosti, sve više se okreću nacionalizmu.

Međutim to je potrebno promijeniti jer ako na svim ljestvicama poretka i dalje bude povjerenje na dnu onda se trebamo svi zapitati u čemu je problem u slabijoj motivaciji ili političarima kojima nije cilj mlade motivirati ili jednostavno promijeniti sustav djelovanja. Političke institucije su na začelju ljestvice povjerenja u svim demokratskim zemljama, no u Hrvatskoj je karakteristično da je to povjerenje izrazito nisko. U ovom kontekstu važno je znati da je među mladima tijekom prethodnih desetak godina povjerenje u sve ispitivane društvene i političke institucije primjetno niže – dakle, ne samo u političke aktere nego i u medije.

Stoga  predlažem model po kojem bi se mladi mogli uključiti u aktivnu politiku, a to je prvi korak modernizacija obrazovanja koja je temelj profiliranja mladih stručnjaka u njihovim željenim područjima.

You may also like

0 comments