[vc_row][vc_column width=”1/3″]Protekli i dio ovoga tjedna smo izgubili dok smo raspravljali o ostavkama onih kojima je stanje u Hrvatskoj, u svojoj kozmetici rješenja, neizdrživo, a kojima je zajednički nazivnik obračun s dosadašnjim političkim i ekonomskim establishmentom. [/vc_column][vc_column width=”2/3″]Toj novoj mesijanskoj političkoj pojavi u Hrvatskoj nije u cilju, vidi se iz svake njihove rečenice, obračun s demokratskim deficitima, netransparentnošću i anomalijama tržišnog gospodarstva, nego zauzimanje političke pozicije radi instrumentaliziranja sustava s ciljem zauzimanja položaja onih koje kritiziraju. Ako u tome treba posegnuti za destrukcijom (ako ne mogu ja, zašto bi ti), otvaranjem škola za podobne političare ili menadžere, pojesti govno i tvrditi suprotno od onoga što se tvrdilo prije koju godinu ili pak javno zanemariti ključne činjenice, ništa zato.[/vc_column][/vc_row]
U tom nas je razmišljanju zatekla ostavka Ante Ramljaka, od države postavljenog, a od dijela vjerovnika smjenjivog, povjerenika za restrukturiranje Agrokora, tvrtke u nominalnom vlasništvu Ivice Todorića, pravnom vlasništvu vjerovnika, a stvarnom vlasništvu Vlade Andreja Plenkovića.
Spustio se crni oblak, nariče vlast, nariče oporba, nariču antisistemci, što li će biti s Martinom Dalić, što li će biti sa Zdravkom Marićem, hoće li opstati vlada Andreja Plenkovića? Kao da je ovakva stabilnost, guranje problema ispod tepiha dobra za investicije i gospodarstvo? Ovo fokusiranje na emocije (turizam i potrošnja), javni sektor i državne investicije ima za rezultat analizu DZS-a prema kojoj smo počeli gospodarski usporavati, a akceleraciju nismo vidjeli valjda od 2006. godine. Kada bi to privlačilo kapital ne bi bilo Singapura ili Čilea nikada…..
Vojska analpolitičara (nazovimo tako one koji su bili političari, a postali analitičari) o tome lamentira već nekoliko dana iz svakog uređaja koji reproducira zvuk. Slušali smo što o tome misle gotovo svi živući političari, sada twitteraši, blogeri, kolumnisti ili samo rado viđeni gosti (od kojih valjda o situaciji nisu blagoizvoljeli podijeliti mišljenje tek Čobanković, Jarnjak i Kirin) i pokoji predsjednik saborskog odbora, osobito poznat po tomu što je vlastito koplje spustio na pola stranke (ili obrnuto, nevažno je). Od te smo buke, namjerno ili ne, smetnuli s uma važno.
Važno je, država je intervenirala u privatnoj kompaniji pozivajući se na Lex Parmalat, postavljajući povjerenika, koji je trebao prisiliti vjerovnike i dobavljače spasiti tuđu privatnu kompaniju, a kako bi jedini profit, politički ili ekonomski polučila državna administracija.
Gospodo iz oporbe, ne slavite, bili biste i gori po novčanik poreznog obveznika! Ta vi ste zagovarali nacionalizaciju, urbi et orbi s premijere barem jednog dokumentarnog uratka, no to je druga tema.
Svi skupa ste sudjelovali, udruženim političkim pothvatom, u tjeranju legitimnog povjerenika, onoga kojega su imenovali vlasnik i vjerovnici, ucjenom(?) prisilivši vlasnika da aktivira Lex Agrokor, pardonček Lex antiParmalat. Jer dok je Lex Parmalat osiguravao stečaj kompanije u kontroliranim uvjetima, Lex antiParmalat jest državna represija prema dobavljačima koji su, prema vama, dužni spašavati Agrokor. Prijedlog nagodbe je jasan, tko je prije uložio više, dobit će manje. I obrnuto. Za ekonomskog nobela u području alkemije bi trebalo nominirati autore.
I sada, zdvajate nad time je li Ramljak trebao imati zamjenika i tko će biti povjerenik? Pazite sad, vi zdvajate i nad time zašto vlasnik nije uveo korporativno upravljanje, zašto nije postupio ovako ili onako? Možda zato što je on vlasnik, a ne javnost? Možda zato što bi posao medija u tom slučaju trebao biti informiranje dioničara, kreditora i konzumenata, a ne asistencija u državnoj intervenciji otimanja svačijeg novca?
Zaključimo molbom, sad kad ste već Ramljaka zamolili da ode (kažem zamolili jer ste ga učinili nesmjenjivim) jedino bi pristojno bilo privremenim upraviteljem imenovati Ivicu Todorića kako biste, kao država, prestali glumiti vlasnika, za novac dobavljača, vjerovnika i vlasnika.
Ili je onih troznamenkastih milijuna, koji su zaradili menadžeri, koji će zaraditi lešinarski fond (dok ste zbog geopolitike proskribirali banku koja je korporaciji davala najmanju kamatu) prevelik motiv za pritisak novopridošlog veleposlanika iz zemlje odakle je dotični fond?
A možda u ovoj prvoj investiciji iz te zemlje vidite promjenu investicijske politike u zemlji. Samo pazite, dok držite pressicu nešto vas mora grijati….
