[vc_row][vc_column width=”1/3″]Europska komisija prilično je detaljno demolirala prijedlog programa restrukturiranja Uljanika d.d., koji je napravila Uprava tvrtke, a hrvatska Vlada neformalno uputila u Bruxelles.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]U dokumentu Generalnog odjela za Konkurentnost (DG Competition) EK, koji smo dobili na uvid, postavljena su ukupno 75 pitanja, ako smo ih dobro pobrojali, s tim da neka od njih sadržavaju potpitanja, a EK očekuje odgovor u roku od 30 dana. Odmah na početku navodi se da “prijedlog programa restrukturiranja (PR) nije sukladan sa Smjernicama za spašavanje i restrukturiranje”.[/vc_column][/vc_row]
U tom prvom pasusu se ljubazno moli hrvatsku Vladu (… we kindly ask the Croatian government) da idući put koristi službenu notifikacijsku formu za slanje prijedloga programa restrukturiranja u Bruxelles, jer je samo tako moguće pravilno vrednovati takav plan. Vlada je, naime, PR Uljanika poslala EK mimo uobičajenog službenog protokola, želeći time dati do znanja Bruxellesu kako ona ne stoji iza tog programa, ali su im dragi činovnici iz DG Competitiona ljubazno dali do znanja da takve igrice više neće proći.
I potom kreće minuciozno analitičko mitraljiranje PR-a u prvom poglavlju u kojem se uvodno navodi kako je Uljanik Brodogradilište već 2014. ispunio jedan od dva preduvjeta da ga se proglasi tvrtkom u poteškoćama, a to su omjer duga i imovine iznad 7,5 i omjer operativne dobiti (EBITDA) i kamata na dug ispod jedan. Drugi preduvjet jest taj da se takav negativan rezultat pojavi u dvije godine uzastopno, a kako se to dogodilo ne samo opet 2015. nego i svih sljedećih godina do danas, Uljanik Brodogradnja se već 2016. mogao prijaviti za program restrukturiranja. Kasni, eto, tri godine, donosi Jutarnji list.
Radi daljnjeg razumijevanja teksta potrebno je navesti da Uljanik Grupu čini 12 poduzeća, od kojih su najveći brodogradilište Uljanik i 3. maj, a da za sve njih poslove i brodove ugovara Uljanik d.d. kao krovno društvo. Uljanik Grupa ne postoji kao registrirano poduzeće. Naime, u nastavku komentara EK zahtijeva se da se pojasni jesu li Uljanik Grupa i 3. maj društva u poteškoćama. Jednako tako se traže precizne informacije o stanju i broju brodova u Knjizi narudžbi 3. maja i mogući utjecaj 3. maja na restrukturiranje brodogradilišta Uljanik. Zatim se traži objašnjenje činjenice zbog čega se organizacijska struktura Uljanik Grupe prikazana u zahtjevu za kreditom početkom godine (96 milijuna eura) razlikuje od strukture Grupe prikazane u prijedlogu programa restrukturiranja. Traže se, između ostalog, i mnogo detaljnija pojašnjenja uloge Uljanika d.d. u odnosu na dva brodogradilišta, ali i njegovu ulogu nakon restrukturiranja, kao i pojašnjenja kako će točno novčani tijek između brodogradilišta Uljanik i 3. maja biti podijeljen te kako će hrvatska Vlada osigurati da pomoć dana brodogradilištu Uljanik ne odlazi u 3. maj (jer 3. maj idućih deset godina ne smije dobiti ni kune od države).
U drugom poglavlju dokumenta se nastavlja baražno postavljanje pitanja koja se većinom odnose na preciziranje, pojašnjavanje i vjerodostojnost nekih stavki u prijedlogu programa restrukturiranja.
Tako se, na primjer, traži pojašnjenje “Tablice 1 na 95. stranici prijedloga PR-a” koja govori o prognozama brodograđevnog posla i obrazloženje stavki kao što su “ostali prihodi”, “ostali indirektni troškovi” i “dodatni operativni troškovi”. “Kada su u pitanju stavke ‘prihodi’, molim vas dajte pojedinačne podatke za svaku poslovnu aktivnost, na primjer: ‘prihodi od brodogradnje’, ‘prihodi od marine’, ‘prihodi od energetske i metalurške građevinske djelatnosti’. Molimo vas za razumna pojašnjenja i informacije u vezi s povratom na kapital i povratom na imovinu za svaku od tih poslovnih aktivnosti u odnosu na industrijski standard tog sektora”, neka su od pitanja koja postavlja EK.
Jednako tako se traže i izvori financiranja i poslovni planovi, kao i pravni zahtjevi za prenamjenom koncesije i potvrdu tih zahtjeva od lokalne uprave. Lokalna uprava, pak, zasad ne dopušta prenamjenu zemljišta osim ako se radnici s tim ne slože (za marinu ili hotel), a iz komentara EK proizlazi da program restrukturiranja nije sadržavao nekretninski biznis nego samo marinu. Stoga nije jasno, recimo, zbog čega Uprava Uljanika inzistira na tome da strateški partner Danko Končar neće pristati na program restrukturiranja ako lokalna uprava ne promijeni prostorne planove na tom dijelu obale, i to, kako se moglo shvatiti, ne samo za marinu, nego i za hotele.
U posebnom poglavlju pod nazivom Knjiga narudžbi traže se detaljni podaci o cijeni ugovorenih brodova, fazi njihove izgrađenosti, isplaćenim avansima, državnim jamstvima, ugovorenim rokovima isporuke, kašnjenjima, penalima, mogućim otkazivanjima ugovora, ali i informacije o prijavljenom novom ugovoru za gradnju broda vrijednom 670 milijuna kuna (ovo je prilično nova informacija i za nas u Hrvatskoj). To su, čini se, sva ona pitanja koje je pitalo i Ministarstvo financija, ali nije dobilo odgovor. Zatim EK pita kako će brodogradilište Uljanik ubuduće isporučivati predviđena tri broda godišnje kada je od 2010. ugovarao dva broda godišnje za koje je isporuka kasnila i još uvijek ima osam neizgrađenih brodova.
Potom se zahtjeva detaljna elaboracija poslovnih planova putem kojih će Uljanik Brodogradilište 2020., nakon tri godine programa restrukturiranja, moći samostalno financirati gradnju brodova, bez pomoći i jamstava države (ovo baš i nije jasno, jer je hrvatska Vlada već obećala davati jamstva i daje ih i za brodogradilišta koja nisu u programu restrukturiranja).
Nadalje, EK pojašnjava Vladi i Upravi Uljanika zbog čega je 3. maju bilo dopušteno da privatni strateški partner sudjeluje sa 40 posto, a za Uljanik mora biti 50 posto. Naime, tada je EK napravio iznimku od svojih pravila, i to kako se ističe u ovom komentaru, jer je Hrvatska ulazila u EK te godine (nešto kao poklon-bon).
Potom se traži od Uprave Uljanika da detaljnije pojasni svaku stavku vezanu za 1,7 milijardi kuna svog udjela u restrukturiranju, od izvora financiranja do toga tko je i na osnovi čega procijenio da “know-how” (i što je u tom know-how?) koje će Uljanik d.d. prenijeti na Uljanik brodogradilište vrijedi 300 milijuna kuna. To su samo neka od 75 pitanja koja je EK postavio i na koja očekuje odgovor u roku od mjesec dana, piše Jutarnji list.
