[vc_row][vc_column width=”1/3″]Europska unija želi biti globalni predvodnik u sprečavanju dalekosežnih posljedica klimatskih promjena (do 2030. u Bruxellesu planiraju smanjiti emisiju štetnih plinova za 40 posto, a udjel obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije povećati na 27 posto).[/vc_column][vc_column width=”2/3″] Njezina perjanica Njemačka, kojoj je energetika jedna od ključnih odrednica vanjske politike, ustraje na transformaciji svoje ekonomije i izgradnji društva s niskom potrošnjom ugljena, ali i bez nuklearnih elektrana.
Ta je pomalo utopistička ideja sadržana u pojmu Energiewende (u doslovnom prijevodu energetska revolucija), koju su njemački Zeleni prvi put spomenuli početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, kada su i osnovani. Relativno visok prinos energije iz obnovljivih izvora, stabilan dotok gotovine i pouzdan okvir poslovanja učinili su od Energiewendea i vrlo atraktivnu poslovnu nišu, sve češće manje investitore pri ulaganju u zelenu filozofiju zamjenjuju institucionalni ulagači…
[/vc_column][/vc_row]
Njemačka je doista pionir među visokoindustrijaliziranim zemljama kada je u pitanju energetska tranzicija (subvencije za energiju dobivenu iz obnovljivih izvora država je davala još ’91.) Dosad je fokus bio na tržištu struje. U budućnosti slijedi transformacija industrije, prometa, građevinarstva, stanogradnje… Tehnologiju obnovljivih izvora sada razvija, proizvodi i prodaje širok raspon “igrača”, od velikih tvrtki poput Siemensa ili Enercona do vlasnika stanova i kuća sa solarnim panelima na krovovima ili dioničara brojnih vjetroturbina, koji su često dio energetskih zadruga. Najveći potencijal imaju tehnologije Sunca i vjetra, to je kralježnica njemačkog energetskog preobražaja (diljem zemlje načičkano je milijun i pol solarnih ploča te 23 000 vjetroturbina). Milijuni Nijemaca investiraju u obnovljive izvore, to i održava ideju Energiewendea u javnom prostoru. Kao i plan federalne vlade da sve zgrade u Njemačkoj do 2050. budu klimatski neutralne i troše što manje energije (na građevinski sektor otpada gotovo 40 posto potrošnje energije u Njemačkoj).
Novu energetsku i klimatsku strategiju vlada Angele Merkel izglasovala je 2011. U njoj stoji da će Njemačka zatvoriti nuklearne elektrane do 2022. (većina podignutih ruku u Bundestagu nakon katastrofe u Fukushimi). Uprave elektrana i država postigle su 2016. godine dogovor da će uprave uz troškove razgradnje elektrana financirati i odlaganje nuklearnog otpada sa 23,6 milijardi eura (ostatak nepoznate sume past će na teret poreznih obveznika).
2016. prihvaćeni su i ambiciozni ciljevi smanjivanja emisija štetnih plinova do 2030. i za pojedinačne grane ekonomije, četvrte najjače na svijetu. Na tom tragu iznimno je bitno ulaganje u razvoj i istraživanje. Naime tehnologija će biti ključna pri stvaranju fleksibilnijeg sustava opskrbe, koji će osim potreba domaćinstava za grijanjem integrirati, primjerice, i promet. U zemlji u kojoj je prije 130 godina izumljen prvi automobil s motorom na unutarnje izgaranje, čija automobilska industrija danas ostvaruje dobit jednaku BDP-u Danske, sasvim je izvjesno kako će teško biti ostvariti cilj vladajućih da na njemačkim prometnicama 2020. bude do milijun električnih automobila. I bez toga, pred BMW-om, Mercedesom i VW-om je revolucionarni iskorak – prelazak u zelenu budućnost…
Smanjenjem uvoza fosilnih goriva Njemačka godišnje uštedi 9 milijardi eura, a 15 milijardi investira u transformaciju energetskog sektora. U projekte povezane s obnovljivim izvorima u posljednjem desetljeću vlada je uložila više od 200 milijardi eura (predviđa se da će u obnovljive izvore od 2020. do 2025. investirati godišnje između 350 i 450 milijardi eura).
Energetska tranzicija jedan je od najbitnijih strateških projekata njemačke države, jamstvo održive budućnosti. Treba dokazati da se visokoindustrijalizirana ekonomija može preorijentirati na opskrbu električnom energijom iz obnovljivih izvora (do 2020. zacrtan je udjel od najmanje 35 posto u ukupnoj potrošnji energije, a do 2050. čak 60), bez gubljenja konkurentnosti u globaliziranom svijetu. Dodatni je izazov preživljavanje obnovljivih izvora u tržišnim uvjetima. Tako dobivena struja mora biti jeftina i pouzdana iz perspektive potrošača, a to podrazumijeva širenje njezine dalekovodne mreže, donosi HRT.
U Falačkom Porajnju, u kojemu stanovništvo polovinu struje dobiva iz obnovljivih izvora, postoji 15 mreža s različitom vlasničkom strukturom (građani biraju hoće li se na njih priključiti ili ne). U toj saveznoj pokrajini do 2030. žele iz obnovljivih izvora zadovoljavati cjelokupnu potrebu za električnom energijom. Uz vlastitu proizvodnju 40 posto potrebne struje, bez ovisnosti o nacionalnoj mreži (zasad uvoze 30 posto električne energije iz susjednih država) potječe od lignita. Neki su na tom putu već daleko odmaknuli. Ruralna regija Rajna Hunsrück energetskom revolucijom bori se protiv depopulacije…
