Još do prije nekoliko godina to se činilo iluzornim, no danas postoje osnove za uvjerenje kako hrvatska brodogradnju ulazi u svoju novu renesansu.
Dapače, u ovom trenutku tri su domaća velika brodogradilišta – ne tako davno procesom sanacije spašena od golemih gubitaka i bankrota – u različitim fazama procesa razvoja i gradnje desetak inovativnih plovila, brodova koji su po svojim performansama dosad neviđeni na svijetu. Je li na pomolu novi procvat industrije stare više od 160 godina?
Današnja hrvatska brodogradilišta neprekinuto djeluju od 1856. godine kada je osnovan Uljanik. Treći maj je osnovan 1906. godine, Brodosplit 1922. godine, a Brodotrogir, koji je osnovan 1944. godine, najmlađe je brodogradilište koje bez prekida radi. Nažalost, kontinuitet rada od čak 283 godine koliko je imalo brodogradilište Kraljevica prekinuto je stečajem pa potom likvidacijom 2012. godine. Kraljevica je osnovana 1729. godine i radila je do 2012.
“Na ovdašnjim prostorima kroz stoljeća mijenjale su se države, politički i ekonomski sustavi, oblici vlasništva, vlasnici brodogradilišta, ali znanje gradnje kvalitetnih brodova ostalo je u temeljnom odrednicom svakog brodogradilišta. Izgrađeni su mnogobrojni brodovi vojne i trgovačke mornarice i u različitim povijesnim vremenima bili ponos tadašnjih vojnih i trgovačkih mornarica diljem svijeta. Spomenimo samo prvi potpuno čelični brod izgrađen još daleke 1902. u brodogradilištu Kraljevica ili najveće vojne brodove austrougarske ratne mornarice koji su u to vrijeme bili i najveći vojni brodovi na svijetu ‘Szent István’ i ‘Viribus Unitis’, izgrađene 1914. i 1916. godine u brodogradilištima 3. maj i Uljanik. Kao i razne podmornice, torpiljarke, minolovce, patrolne brodove, fregate, korvete, izgrađene za Austriju, Austro-Ugarsku, Italiju, Jugoslaviju, Hrvatsku i niz svjetskih država”, ističe Siniša Ostojić, direktor Hrvatske brodogradnje Jadranbrod.
Nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj se grade tankeri za prijevoz nafte, kemikalija, naftnih produkata, asfalta, brodovi za rasuti teret, putnički i kontejnerski brodovi, brodovi specijalne namjene kao što su brodovi za prijevoz stoke, papira, drvenih trupaca, višenamjenski brodovi, brodovi za jaružanje, trajekti, remorkeri, offshore brodovi… Sve te brodove karakterizira visok stupanj inovativnosti i kvalitete projekata, kao i same izrade brodova.
Od kraja II. svjetskog rata naša brodogradilišta izgradila su ukupno oko 1170 plovnih jedinica, raznih tipova i veličina. U Brodosplitu je izgrađeno oko 350 plovnih jedinica, u Uljaniku oko 235 plovnih jedinica, u 3. maju oko 310 plovnih jedinica, u Brodotrogiru, oko 110 plovnih jedinica dok je u Kraljevici izgrađeno oko 165 plovnih jedinica.
Trideset i devet brodova izgrađenih od 1987. godine u pet najvećih hrvatskih brodogradilišta dobili su međunarodno priznanje Brod godine, što je golem uspjeh jer se takva prestižna priznanja dodjeljuju tek od 1985. godine. Dodjeljuju ih ugledni međunarodni brodograđevni časopisi. Ta priznanja još su značajnija ako se zna da u ukupnoj godišnjoj svjetskoj proizvodnji brodova, koja se kreće između 1500 i 2500 izgrađenih brodova, samo njih 50-ak godišnje dobije ovakva priznanja. Dodjeljuju se za inovativnost projektnih rješenja, kvalitetu izrade i značenje izgrađenog broda u svjetskim okvirima.
U Brodosplitu je polovicom listopada protekle godine osnovan Centar kompetencija za naprednu mobilnost. U njegov su rad uključena četiri fakulteta te nekoliko proizvođača. Riječ je o Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Pomorskom fakultetu u Splitu i Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu te četiri tvrtke s dugogodišnjim iskustvom u istraživanju i razvoju: DIV, Končar EU, Adria Winch i Klima oprema.
Očekivati je da bi i Centri kompetencija mogli pripomoći daljnjem razvoju specifičnih znanja i njihovoj implementaciji u praksi.
“Moramo iskoristiti situaciju da izradimo kvalitetne projekte. Europska Unija bi nas trebala po tim projektima prepoznati – da se upravo u nas isplati ulagati. Naš je zadatak napraviti nešto po čemu će nas pamtiti. Cilj je postati prepoznat u svijetu po razvojnim projektima”, ističe Tomislav Debeljak, predsjednik Uprave Brodosplita.
Hrvatska brodograđevna industrija u ovom trenutku ima vrlo stabilnu poziciju, kako u europskim tako i u svjetskim razmjerima. Govoreći u brojkama, hrvatska brodogradilišta trenutačno imaju u knjizi narudžbi 44 plovna objekta s ukupno oko 635.000 tdw (tona nosivosti) ili oko 614.000 cGT (kompenziranih bruto tona). Vrijednosti tih ugovorenih plovnih objekata iznosi više od 1,8 milijardi američkih dolara.
Ovakva količina posla osigurava im punu zaposlenost do kraja 2018. godine. Svi ugovoreni brodovi u hrvatskim brodogradilištima temeljeni su na vlastitim projektima brodogradilišta. Podatak da su 44 ugovorena plovna objekta bazirana na 22 različita projekta govori o velikoj disperziji projekata i gotovo da se ne može govoriti o nikakvu efektu građenja serije brodova. Većina projekata su novorazvijeni, odnosno u nekoj mjeri inovativni, tako da u sebi nose rizik prototipova. Time je značaj takve knjige narudžbi još i veći, donosi Jutarnji list.
U svjetskim okvirima Hrvatska drži dvanaestu poziciju s 0,74 posto (mjereno u cGT), odnosno devetu poziciju s 0,37 posto (mjereno u tdw) udjela. U europskim okvirima Hrvatska drži šestu poziciju sa 6,9 posto (mjereno u cGT), odnosno drugu poziciju s 20,3 posto (mjereno u tdw). Na početku privatizacijskog procesa, u ožujku 2013. godine, situacija je bila lošija. Tada je u svjetskim okvirima Hrvatska držala trinaestu poziciju s 0,21 posto (mjereno u cGT), odnosno petnaestu poziciju s 0,08 posto (mjereno u tdw) udjela. U europskim okvirima Hrvatska je tada držala sedmu poziciju s 3,4 posto (mjereno u cGT), odnosno petu poziciju s 7,1 posto (mjereno u tdw).
Uloga države u realizaciji održivog poslovanja s krajem procesa restrukturiranja, a to je kod nekih brodogradilišta kraj 2017., a kod nekih prva polovica 2018.godine, uvelike će se smanjiti, odnosno minorizirati u najvećem dijelu aktivnosti.
