Koliko god se ovi izbori činili neizvjesnima uvjeren sam kako će Hillary Clinton pobijediti. Bit će to razlog za proslavu u njenom stožeru i u polovici Amerike koja ju je izabrala. Ostatak će biti iznimno nezadovoljan. To je ključni problem ovih izbora i onoga što dolazi nakon njih.
Piše: Denis Avdagić, vanjskopolitički analitičar
Da će to biti tako upućuju gotovo sve nacionalne ankete, a posebno one koje zbrajaju elektorske glasove po državama, prema kojima će Clinton glatko pobijediti. Na krilima te pobjede njena Demokratska stranka će vrlo vjerojatno povratiti i tijesnu većinu u Senatu ali Kongres i dalje ostaje republikancima.
Barack Obama dva je puta osvojio Bijelu kuću, međutim suradnja s Republikanskom strankom bila je minimalna. Nakon teških riječi izgovorenih u ovoj kampanji budućnost suradnje republikanaca i demokrata postaje tmurnija nego je to bilo do sada.
Donald Trump je američka pop ikona. On je personifikacija svega što mediji i popularna kultura predstavljaju poželjnim, ciljem u životu. Trumpov najveći problem u ovoj kampanji je bio upravo to, što su njegovi govori i stavovi korelirali s onim što dominira u komunikacijskom prostoru. To je strah, nesigurnost, nepovjerenje, pri čemu nije dokazao kako ih može riješiti.
On je postao glasnogovornik one polovice Amerike, koja ima pitanja na koja im se ne odgovara, zato što je politički establišment smatrao kako na njih nema potrebe odgovarati. I kako bi u SAD-u kazali, dogodilo se “Guess what”! Nisu bili u pravu. Uz silni trud kandidatkinja koja predstavlja političku elitu vrlo vjerojatno će pobijediti. No hoće li imati priliku i za drugi mandat veliko je pitanje.
Ono što se događa u SAD-u šablonska je preslika događaja na cjelokupnom zapadnom demokratskom prostoru. Euroatlantska regija, najbogatiji i najmoćniji dio svijeta je na prekretnici, u tijeku je tiha i spora revolucija promjene, nalik onoj koju nazivamo “Arapskim proljećem”, samo daleko sporija, manje nasilna i puno skrivenija. Kao i u Hrvatskoj postoje dvije Amerike, manjine i urbano stanovništvo, obrazovaniji više su uz jedne, demokrate, a ruralniji krajevi, bijelci, slabije obrazovani skloniji su drugima, republikancima. Te dvije Amerike ne žele biti ujedinjene, ne žele suradnju, a pojava kandidata poput Trumpa tomu svakako niti ne pomaže.
Ključni problem izbora je upravo ta podijeljenost. Činjenica je kako sve pokazuje da dva tabora, dvije Amerike, nemaju preveliku želju za suradnjom. Nije tu stvar samo u politici koja se vodi, nego u tomu da sutrašnji lider Amerike kao i onaj današnji izazivaju veliki antagonizam kod velikog broja sugrađana. Što više, Clinton nije pretjerano omiljena ni u svom glasačkom bazenu, što ukazuje na probleme koji će krenuti nakon uobičajenog postizbornog “medenog mjeseca”.
Hoće li Clinton kao vođa Demokrata nakon izbora s druge strane imati i dalje Trumpa kao vođu republikanaca ostaje za vidjeti. Naime teško je za vjerovati da će se Donald Trump u slučaju izgubljenih izbora samo tako povući. U tom smislu vjerojatno jedina osoba koja će mu se moći suprotstaviti je republikanski predsjedavatelj Kongresa, odnosno donjeg doma američkog zakonodavnog tijela, Paul Ryan. On predstavlja republikanski establišment. Stoga bi se mogao dogoditi sukob elite s “malim glasačima”, tihom većinom u republikanskom glasačkom bazenu.
Američki predsjednički izbori 2016. biti će vjerojatno najvažniji izbori za školu političke komunikacije i marketinga. Političke elite upisuju još jedan pobjednički zarez ali više ništa neće biti isto. Diljem svijeta, a posebno u zapadnim demokracijama postaje jasno kako su desetljećima pa i stoljećima stvarani sustavi političkih stranaka u krizi. Oni ne odgovaraju na pitanja i probleme građana. Upravo zato će i pobjeda Hillary Clinton biti Pirova pobjeda koju opisuje Plutarhov antički zapis Pirove konstatacije: “još jedna takva pobjeda i izgubljeni smo”!
