Je li voda ljudsko pravo ili nije?

Kada želiš upravljati ljudima, najučinkovitiji način je utjerati im strah u kosti. Upri prstom u neprijatelja koji im želi zlo i ljudi koji su do jučer bili dobri susjedi se trgaju kao strvinari iznad lešine. I ovih dana se pojavila inicijativa koja implicitno plaši ljude idejom da ćemo ostati bez vode ako ju ne proglasimo ljudskim pravom i zaštitimo ustavom. Tu nastaje dužnost uzeti moć dogmaticima otkrivanjem istine o strahovima koje siju.

Piše: Ivan Bertović

Krenimo redom:

Voda je nužna za ljudski život i kao takva je preosjetljiva da bi se prepustila u ruke pojedinaca. Apsolutno se slažem da je voda nužna. Bez nje života nema. No, zar nije i hrana? Ruku na srce, danas se mnogi izvori hrane subvencioniraju, ali njihov napredak je usprkos tome, ne zahvaljujući. Tko mi ne vjeruje neka samo pogleda naše teško subvencionirane poljoprivrednike, koji su nekonkurentni, tehnološki nerazvijeni i poduzetnički uskraćeni.

Razmislimo također, može li čovjek danas postojati, a da nema odjeću? Pa odjeća nije ljudsko pravo, a opet vidimo da su svi ljudi odjeveni. Neki bolje, neki lošije, ali nitko nije prisiljen hodati gol jer, eto, zli i/ili nesposobni pojedinci nisu opskrbili narod s prikladno spojenom tkaninom. Može li mi netko reći da u današnje vrijeme čovjek može biti konkurentan bez, barem osnovnih, znanja rada na računalu? Nije ljudsko pravo, a sve više ljudi to zna. Je li danas radnik konkurentan ako nema mobitel? Pa ne vidim “komunikacijsku krizu” zbog nevještog upravljanja komunikacijskim resursima.

Nije državna birokracija ta koja štiti od nesposobnosti. Ekonomija raste usprkos nesposobnosti prilagođavanja te državne birokracije. Parafrazirajući jedno velikana: “Da država upravlja pješčanim resursima u Sahari, kroz 5 godina bi tamo bila nestašica pijeska.” Stavite vodu pod toliku upravu birokracije i dobiti ćete ono što se dogodilo u Venezueli: zemlja s najbogatijim naftnim resursima je prisiljena uvoziti naftu.

Stranci će pokupovati sve izvore, stvoriti monopol, dok na kraju nećemo vodu plaćati suhim zlatom.

Problem monopola je taj što on postoji samo kada je pod blagoslovom središnje vlasti. Poštovani čitatelju, nemojte mi vjerovati na riječ. Dok mrkim pogledom prelazite preko mojih tvrdnji, otvorite novi prozor vašeg preglednika i pokušajte naći samo jedan monopol ili oligopol koji je postojao bez državnog blagoslova. Tražiti ćete do početka pisane povijesti, ali sve što ćete naći su neravnoteže tržišta koje su bile kratkog vijeka i nikakvog utjecaja. Dovođenjem sile monopol je upravo ono što ćete dobiti. Samo nemojte misliti da ćete vi biti korisnici tog monopola.

Ljudi imaju pravo na život. Voda je potrebna za život. Stoga ljudi moraju imati pravo na vodu.

Čovjek ima pravo na svoj život, ali ne i na tuđi. Isto tako nema pravo na plodove tuđeg rada (ili ne bi trebao imati). Mislite da je pitka voda zlatna guska? Da se izvor vode na mora čuvati i održavati? To su isto tvrdili za oceane i mora do pred koje desetljeće. Pa danas vidimo da i oni mogu “presušiti” ribom. Svako vlasništvo zahtjeva veliku brigu i rad. Dovoljna je samo usporedba s javnim i privatnim WC-om. Na koji biste radije otišli kada vas stisne? Naravno, osim onih koji se grade u našem glavnom gradu po cijeni od 11,6 tisuća eura po kvadratu. Zapamtite, imati pravo na nešto znači da bi sutra netko mogao doći do vas i uzeti vam tu stvar jer, eto, on ima pravo na to.

Voda je zaštićena. To se zove zaštita vlasništva. I dok je čovjeka, voda će biti potrebna. A dok je potražnje, postojat će i ponuda. Kada vam govore da će ona biti „pravo“ onda u stvari govore da oni žele biti ti koji njom upravljaju, a ne vi, pojedinac. A na mudre političare smo se uvijek mogli osloniti da će raditi u našu korist i za naš račun.

0 comments