Je li Šarec uhvatio Kairosov čuperak?

Davor Gjenero za EnergyPress
Marjan Šarec našao se u situaciji u kojoj je njegova Vlada izgubila svaki reformski kapacitet. Dao je ostavku, očekuju se rani izbori. Što to znači i koja je pozadina događaja, za EnergyPress piše politički analitičar Davor Gjenero.

U Sloveniji se nagađalo da će proces truljenja trajati možda i do narednih redovitih izbora 2022, ali se iznenada pokazalo da tome neće biti tako. Iako Vlada nije imala niti jedan relevantan reformski potez, od formiranja do danas, Šarec kao simpatična pojava i akter kojeg birači ocjenjuju dobronamjernim, u javnosti kotira odlično. Uspjelo mu je konsolidirati (barem privremeno) ono biračko tijelo koje je nekoć glasalo za LDS, dok ga je vodio Janez Drnovšek, tako da je njegova stranka danas vodeća, prema istraživanjima javnog mnijenja, s relevantnom prednošću pred konzervativnom Slovenskom demokratskom strankom Janeza Janše.

Dvije stranke koje su do sada predstavljale nekadašnje LDS-ove birače, SMC, koju je donedavno vodio bivši premijer Miro Cerar, i Lista Alenke Bratušek, koja je premijerka bila prije Cerara, uglavnom su nestale iz preferencija birača, a u parlamentu i vladinoj koaliciji postale su svojevrstan uteg Šarcu. Stranka DeSUS koju je do pred tjedan dana vodio Karel Erjavec dodatni je koalicijski problem, jer se njen zastupnički klub počeo raspadati, a barem jedan od njihovih zastupnika traži načina kako bi preskočio na stranu desnice i omogućio da se bez izbora, u sadašnjoj situaciji, formira desna koalicija.

U takvim uvjetima Šarec se odlučio za jedinu racionalnu taktiku: provociranje novih izbora, koji su za njega manji rizik nego li za njegove konkurente. Kada je akter iz unutarnjeg kruga premijera Šarca, ministar financija Andrej Bertoncelj odlučio podnijeti ostavku, bilo je jasno da je to uvod u raspisivanje novih izbora. Šarec je po svemu sudeći uhvatio Kairosov čuperak, dočekao konkurente nespremne i hrabro ulazi u izbornu utrku, s velikom prednošću i pred konkurentima iz opozicije, i pred svojim dojučerašnjim koalicijskim partnerima.

Što kraj Šarčeve administracije znači za Hrvatsku?

Vjerojatno ne mnogo. Možda je jedan od elemenata u križaljci koja je dovela do Bertonceljeve, pa nakon toga i Šarčeve ostavke, i to što su u Sloveniji naslutili da bi rezultat sudskog procesa pred Sudom Europske unije u Luxemburgu mogao biti nepovoljan za njih. Jasno je da u tom slučaju, u slučaju da se Sud proglasi nenadležnim, inicijator procesa, bivši premijer, a trenutni ministar vanjskih poslova Miro Cerar mora povući konzekvence svoje pogrešne politike i povući se.

Već sad je Šarca brinulo to kako nadomjestiti ministra obrane Erjavca, koji je najavio ostavku i bio je svjestan da njegova manjinska vlada ima malo šansi provući ime novog ministra kroz zakonodavnu proceduru. Ako bi još morao birati imenovati novog ministra vanjskih poslova, tada bi situacija bila praktički bezizgledna.

To što Cerar definitivno odlazi, jer više neće kandidirati za ministra u nekoj novoj vladi (više nije šef stranke, njegova stranka SMC niti nema potencijala prijeći izborni prag i uvrstiti se u budući parlament) ne znači da će biti napuštena njegova politika insistiranja na provođenju arbitražne odluke, čak i u slučaju poraza u procesu u Luxemburgu, naravno, pod uvjetom da „lijeva” opcija na čelu sa Šarcem formira buduću administraciju.

You may also like

0 comments