[vc_row][vc_column width=”1/3″]Nakon što je nova novozelandska premijerka objavila rat kapitalizmu te najavila intervenciju na tržište, poznati bloger Tko je John Galt objavio je komentar o tome.e[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Novi Zeland je često u neoliberalnim i libertarijanskim krugovima navođen kao jedan od pozitivnih primjera prosperitetne zemlje sa zdravom rastućom ekonomijom, koja svoj visoki životni standard zahvaljuje visokim razinama ekonomskih sloboda, tj. prilično dereguliranom gospodarstvu, zavidnoj lakoći pokretanja i obavljanja biznisa, fleksibilnoj radnoj legislativi, te relativno nižim razinama javne potrošnje i oporezivanja, piše u njegovu komentaru.[/vc_column][/vc_row]
Novi Zeland je i zemlja s najmanjim državnim izdvajanjima za subvencije od svih OECD zemalja, a subvencije poljoprivrednicima ukinute su još davne 1984. godine (i gle čuda, novozelandska poljoprivreda nije još uvijek uništena, naprotiv).
Zaista, Novi Zeland u posljednje vrijeme jest redovito u samom vrhu zemalja s najvišim razinama ekonomskih sloboda i najbolje ocijenjenih iz aspekta lakoće poslovanja. Imali su oni svoje neugodno iskustvo s intervencionizmom skoro pa socijalističkih razmjera što ih je koštalo drastičnog pada u relativnom životnom standardu tijekom ’60-ih i ’70-ih godina, ali od početka ’80-ih do danas proveli su mnoge pro-tržišne reforme, značajnu liberalizaciju i privatizaciju gospodarstva.
Stoga, istina je kako Novozelanđani svoje bogatstvo duguju relativno liberalnom gospodarstvu, odnosno kapitalističkom uređenju, baš kao što svaka druga bogata zemlja svijeta, od Švicarske i Luksemburga do Singapura i Hong Konga, svoje bogatstvo duguje kapitalizmu. Svakako da prirodni resursi mogu biti od pomoći, ali nisu dovoljni, kao što vidimo na tragičnom primjeru Venezuele, u kojoj se nalaze najveće količine možda najvažnijeg prirodnog resursa na svijetu. Zemljama kojima nedostaje slobodnog tržišta, nedostajat će i gospodarskog napretka, a uskoro i najosnovnijih sredstava za preživljavanje.
No, svemu tome unatoč, novoizabrana novozelandska premijerka iz koalicije laburista, nacionalističkih populista i zelenih , koja je ujedno i bivša predsjednica Međunarodnog saveza socijalističke omladine, najavljuje rat protiv kapitalizma u toj zemlji okarakteriziravši ga kao “blatant failure”, piše u blogu.
Za neke zemlje (među kojima je, nažalost, i Hrvatska) realno nema previše prostora za optimizam, pošto se, spletom različitih nesretnih okolnosti, u narodu toliko usidrio taj anti-kapitalistički mentalitet da je sam pokušaj javne rasprave gotovo besmislen, ali ipak u nekim drugim dijelovima svijeta klasično liberalne ideje još uvijek uživaju određenu popularnost među pukom. Zato je baš tragično što bi se ovo moglo dogoditi Novom Zelandu.
#PrayForNewZealand
