Od početka izbjegličke krize bili smo svjesni da će se to nekako, negativno, odraziti na ekonomsku situaciju u Hrvatskoj. Naravno to je sasvim uobičajeno u ovakvim krizama jer je u pravilu riječ o privremenoj krizi.
Trenutna situacija između Srbije i Hrvatske je bez ikakve rasprave prešla iz “rješavanja migrantske krize” u ekonomski rat. Odnosno rat. “…najvažnija (je) činjenica da su otklonjene ekonomske sankcije, koje su ratni čin, te se sada otvaraju nove mogućnost s obje strane. Odnos dviju Vlada je jedna strana medalje, ali prava diplomacija je odnos među ljudima, poslovnim pothvatima, turizam i razmjena studenata.” Ron Paul.
Ratno stanje je zacementirao Srbijanski premijer Vučić odlukom o zatvaranju granica za Hrvatsku robu. Ovo je jedna vrlo selektivna odluka, koja će na kraju neznatno povećati troškove prijevoza od strane Hrvatskih poduzetnika, ali će Srbiji uskratiti naknadu koju ubire na granici (carinu). Zašto je to onda Srbija napravila? Možda ponosa, možda stvarnoj huškaju na rat, možda misle da si u stanju urazumiti našega premijera?
Teško je ne zamijetiti da su u Srbiji našli itekakav razlog za ovakva potez. Hrvatska je drugi dan migrantske krize odlučila zatvoriti granične prijelaze prema Srbiji, razlog za takav potez bio je prekomjeran dolazak imigranata. Ovo zatvaranje granica se odnosilo na sav promet ljudi i roba, neovisno o nacionalnoj pripadnosti. Ovaj potez se mogao smatrati opravdanim ukoliko bi polučio željeni rezultata. Idući dan je u Hrvatsku ušlo isto imigranata koliko u dva prethodna dana. Stoga ne treba previše umovati kako bi se zaključilo da zatvaranje graničnih prijelaza nije imalo značajnog utjecaja na priljev imigranata. Već tada je Hrvatska trebala jasno odlučiti ili 100% zatvoriti granicu, pa više nitko ne bi ulazio u RH ni preko legalnih ni ilegalnih prijelaza ili smo trebali otvoriti granične prijelaze i ljude usmjeravati prema istima. Trenutno imamo politiku ni vrit ni mimo, odnosno plan B , pa što god pisalo u njemu.
Kako dalje?
Još nije kasno za odabir jedne od dvije opcije koje su gore spomenute. Ono što trenutno trebamo je jednu kvalitetnu i razboritu odluku od strane naše Vlade. Hladna glava stvar spašava, jedino Hrvatska može spriječiti daljnju eskalaciju, točnije jedino premijer Zoran Milanović može spriječiti daljnju eskalaciju. Pitanje hoće li?
*Autor je Pavao Škoko Gavranović
