Predsjednički kandidat francuske Republikanske stranke Francois Fillon (francuski premijer od 2007. do 2012. godine) našao se u središtu pozornosti povodom afere vezane za Rusiju. Novine Le Canard enchaîné napisale su 21. ožujka da je Fillon, navodno, za novac organizirao susrete libanonskog milijardera Fuada Mahzumija i direktora naftne kompanije Total Patrika Pujanea s Vladimirom Putinom. Kako tvrdi ovaj list, Fillon je dobio od svojih “klijenata” 50.000 eura za to što ih je upoznao s predsjednikom Rusije na Sanktpeterburškom ekonomskom forumu 2015. godine.
“Smiješna cijena”
Francuski političar je ovu tvrdnju okarakterizirao kao “sramnu laž”. I ruske vlasti su skeptične prema ovoj vijesti. Primjerice, Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov je rekao da vijest “liči na dezinformaciju”. Svi susreti političara sa biznismenima održavaju se unutar protokola, tako da je uloga posrednika u tom pitanju isključena, istaknuo je Peskov. Suma koju je navodno Fillon dobio za svoje posredničke usluge također je sumnjiva, smatra Dmitrij Orlov, generalni direktor Agencije za političke i gospodarske komunikacije. “Ta priča mi djeluje kao izmišljotina, prije svega zbog toga što je u pitanju smiješna suma. Čovjek koji može nekoga povezati s ruskim predsjednikom zatražio bi daleko više novca za organizaciju susreta”, rekao je Orlov za RBTH.
Također je pojasnio da biznismeni unutar Sanktpeterburškog ekonomskog foruma mogu slobodno komunicirati s političarima najvišeg ranga: “Vi se tamo potpuno legalno registrirate, platite za sudjelovanje (prošle godine se plaćalo 290.000 rubalja (5.000 dolara)), i komunicirajte s kim hoćete” .
Uobičajeno lobiranje
Postoji i drugačije mišljenje, prema kojem je “Fillon zaista mogao igrati ulogu lobista, jer 2015. godine on nije bio na državnoj funkciji, što znači da nije kršio zakon”, smatra Pavel Saljin, direktor Centra za politološka istraživanja Financijskog sveučilišta. “Sličnim stvarima se bave mnogi predstavnici političke elite, i oni koji su već završili karijeru, i oni koji su, da tako kažemo, u prijelaznoj fazi između dvije funkcije. Oni koriste svoja poznanstva kako bi povezali osobu A s osobom B “, rekao je Saljin za RBTH. Po njegovim riječima, u takvim slučajevima osoba s kojom biznismen želi sastati (u ovom slučaju Putin) ne zna da je to usluga koja je učinjena za novac.
Saljin je uvjeren da je u pitanju uobičajena praksa. “Ako za tu uslugu novac ne prima utjecajni političar (s kojim se organizira susret) ili njegovo okruženje, onda to nije korupcija nego legalno lobiranje”. Politikolog kaže da je slična praksa uobičajena u cijelom svijetu i ne shvaća zašto je u slučaju s Fillonom i Putinom to izazvalo skandal. “Mislim da je uzrok tome psihoza koja je trenutno obuzela Zapad, gdje nervozu izaziva sve što je vezano za Rusiju”, smatra on.
Ruska stvarnost
Slično lobiranje, kada biznismeni plaćaju posrednicima za organizaciju susreta s političarima, postoji i u Rusiji. Ruski zakoni ne kontroliraju lobiranje (parlamentu se periodično podnose nacrti zakona o reguliranju lobiranja, ali su svi oni odbijeni). U svakom slučaju, pomoć u organizaciji susreta je sasvim legalna. “Time se bave profesionalni lobisti. To su odvjetničke tvrtke i poslovni konzultanti “, rekao je u emisiji radio programa Kommersant FM Pavel Tolstih, rukovoditelj Centra za proučavanje problema uzajamnog djelovanja poslovnih krugova i vlasti. Tolstih je objasnio da je susret samo “šlag na torti”, koji označava sklapanje sporazuma. Glavni posao lobista je uvjeriti političare da donesu odluku koja odgovara biznismenima. Političari pri tome ne moraju znati da oni zapravo komuniciraju s lobistima.
“U Rusiji nema zakona o lobiranju i zato se o ovom pitanju ne raspravlja otvoreno”, objašnjava Tolstih. On predlaže da najutjecajnije lobističke tvrtke preuzmu organiziranje susreta svojih klijenata s Vladimirom Putinom. Takav susret bi mogao koštati i do milijun dolara.
“Poznata” prošlost
Zadatak lobista bi se, naglašava Tolstih, sastojao u tome da organizira susret tako da predsjednik ne zna da je taj čovjek platio za susret s njim”, jer će on, u protivnom, najvjerojatnije otkazati sastanak. Lobisti djeluju pažljivo i skriveno. Doduše, Dmitrij Orlov podsjeća da je bilo razdoblja kada su poslovni krugovi za kontakte s vlašću plaćali daleko otvorenije, i to je više ličilo na neskrivenu korupciju nego na lobiranje. “Tijekom 1990-ih su sasvim otvoreno mogli organizirati potrebno obraćanje zastupnika organima izvršne vlasti i to koštalo 5.000 dolara”, kaže Orlov. “I druge usluge također nisu skrivane: toliko košta susret s [predsjednikom] Jeljcinom, toliko i toliko usvajanje federalnog zakona …”. Od tada se mnogo toga promijenilo u kvalitativnom smislu – i u ruskom državnom aparatu i u mehanizmima utjecaja na elitu, smatra Orlov, dodajući da je sada situacija po tom pitanju mnogo civiliziranija.
