[vc_row][vc_column width=”1/3″]Ministar Horvat ovih je dana medijima pojasnio kako Vlada više ne računa s Kermas energijom Danka Končara kao strateškim partnerom za Uljanik grupu. To radi toga što računaju na strateškog partnera koji bi uložio „živi“ novac u Uljanik grupu, kako bi bilo likvidnih sredstava za nastavak poslovanja i plaće radnicima.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Tijekom ove godine shvatili smo kako Uljanik grupa duguje, prema konzervativnim procjenama, milijardu i 300 milijuna eura. Kumulativni je to dug nastao zbrajanjem kreditnih dugova, gubitaka od stotina milijuna po brodu, ne korištenja financijskih instrumenata….
Piše Ivan Brodić
A sve to uz pomoć javne administrativne mreže koja je, iz njima znanih razloga, upravo tu grupu brodogradilišta smatrala vrijednim jamstava, javnih kredita, riječju poreznog novca.[/vc_column][/vc_row]
Na uštrb nekoliko brodogradilišta koja su poslovala bez javnog novca i vrlo teško dobivala državna jamstva, a koje je regulator u svojim javnim objavama proglašavao propašću(pa se za njihov spas čak nudio vlasnik brodogradilišta koji u nekoliko država ima problem s kaznama i likvidnošću), sve dok državna inspekcija nije utvrdila suprotno.
Od tada se u upravi Uljanik grupe promijenio samo predsjednik uprave Gianni Rossanda, osobito poznat po izjavi Mislavu Togonalu u Otvorenom. Izjavio je da je milijarda kuna javnog novca poštapalica. Sada, ta uprava kontinuiteta predlaže da se Uljanik grupa nacionalizira te dade na upravljanje Kermas energiji. Osim brodogradnjom, Kermas će se baviti i nekretninskim poslom i turizmom, dakako na prostoru Uljanika (sve prema Jakovčićevoj izjavi prije više godina kako Uljanik treba izmjestiti iz Pule). Dakako za to je potrebno prenamijeniti zemljište, što bi prema planu uprave kontinuiteta učinila država i lokalna samouprava. Država bi dala i 800 milijuna eura Uljaniku. Strateški bi partner obećao svečano vratiti pola tog iznosa za nekoliko godina.
Suma sumarum, prema planu uprave kontinuiteta, država bi dala 800 milijuna eura i vrijednost zemljišta kako bi strateški partner mogao postati veliki brodograditelj. Slavlje dionika procesa, objavljeno u medijima, koje je koincidiralo prvim štrajkom radnika, zapravo puno govori. Javno-lokalno–privatno-europska mreža, čini se, slavila je zato što su očekivali da će radnici prisiliti državu da sanira štetu i izruči kompaniju privatnom dijelu toga partnerstva….
Sada vlast to odbija. Ali…
Hvale vrijedna izjava vlasti, motivirana pravilima europske komisije prije nego li brigom za proračun i porezne obveznike, međutim, teško može izvući optimizam na lice bilo koga tko je posljednjih godinu dana pratio stanje u Uljanik grupi.
Naime, uprava kontinuiteta već je učinila štetu koja je gotovo nepopravljiva. Još je u ožujku postojala ponuda za spas cijele situacije. Naime, Brodosplit je ponudio kupiti 3. maj, otkupiti 25 posto minus jednu dionicu Viktora Lenca i, prema natječaju Uprave o dokapitalizaciji, ponudio je likvidna sredstva grupi. Rossanda je tada potpisao odgovor, koji se nalazi među priopćenjima Zagrebačke burze, kako grupa odbija ponudu zato što bi tada morala vratiti unutargrupne pozajmnice 3. maju, čime je riječki škver osudila na propast ili na zalog za svoju javno-privatno-europsku prljavu rabotu.
Prljave rabote tu ne staju. Prije nekoliko je dana Glas Istre objavio kako je uprava Uljanik grupe prijavila DIV Grupu (vlasnika Brodosplita) regulatoru zbog miješanja u poslovanje grupe. Naime, nakon interesa koalicije Fincantierija i DIV-a za riječko brodogradilište, Tomislav je Debeljak održao sastanak s radnicima riječkog škvera. Taj je sastanak Uprava grupe pokušala zabraniti (!!). Sastanak se održao. Uprava Uljanik grupe u Glasu Istre tvrdi kako je postojala komunikacija elektroničkom poštom između sindikata i DIV Grupe. Izvidima je Uprava grupe ušla u posjed te komunikacije.
Iz krugova bliskih sindikatu 3. maja kažu kako oni nisu dostavili komunikaciju Upravi, pa se postavlja pitanje, ako je to točno, koliko je kaznenih djela Uprava grupe počinila „izvidima“?
S druge strane, krugovi bliski DIV Grupi kažu kako su u komunikaciji dostavili plan proizvodnje i financijske konsolidacije koji su planirali ponuditi u ožujku. Ovdje čak ne treba postavljati pitanje. Ukoliko je to točno, posve je jasno kako je Uprava grupe na tragu kontinuiteta iz ožujka, tj na tragu žrtvovanja 3. maja radi svojih interesa u Puli. Zanimljivo, Obersnel i Komadina ne daju izjave….
Umjesto konkluzije valja postaviti pitanje je li konačno sazrelo vrijeme da se iz procesa uklone najveće prepreke spašavanja onoga što se u hrvatskoj brodogradnji spasiti dade, ali i prepreke konačne tranzicije iz ortačke u tržišnu ekonomiju? Vjerojatno je svima jasno kako se radi o postupcima kontinuiteta i javno lokalno privatno europskoj hobotnici?
