Izbjeglička kriza omekšala dušu Nijemaca

Izbjeglička kriza u Europi smekšala je njemačku dušu, piše Reuters u nedjelju u osvrtu na dolazak golemog broja izbjeglica u Njemačku. Godine 2010. kancelarka Angela Merkel objavila je da je multikulturalizam u Njemačkoj stvar prošlosti, a danas nacija raširenih ruku dočekuje stotine tisuća izbjeglica, većinom muslimana iz Sirije, Iraka i Afganistana.

Iste je godine političar Thilo Sarrazin objavio knjigu “Deutschland schafft sich ab” (Njemačka se urušava) upozoravajući da muslimanske izbjeglice uništavaju njemačko društvo. Knjiga je postala bestseller. Pa ipak, posljednjih tjedana stotine Nijemaca srdačno dočekuju izbjeglice što stižu u njihovu zemlju, a volonteri im pomažu na sve moguće načine. “Ovo je trenutak u kojem Njemačka pokazuje svoju globalnu ulogu”, rekao je Harold James, povjesničar ekonomije na sveučilištu Princeton. “Zemlja se mijenja vrlo, vrlo brzo”, dodao je.

Vlada ove godine očekuje 800.000 tražitelja azila, gotovo dvostruko više nego i u jednoj godini od ponovnog ujedinjenja zemlje prije 25 godine. Merkel, poznata kao oprezna političarka, odlučila je riskirati i širom otvoriti vrata zemlje te zamolila europske kolege da slijede njezin primjer. Ohrabreni tim stavom kancelarke, deseci tisuća izbjeglica stiglI su samo ovoga tjedna, nakon dugog i opasnog putovanja s Bliskog istoka preko Turske, preko Egejskog mora do Grčke i zatim kopnenim putem preko Balkana, Mađarske i Austrije.

Merkel je preuzela inicijativu, kažu njezini suradnici, da bi se izbjegla neposredna humanitarna katastrofa, a njemačko društvo u ovom ju je trenutku, čini se, spremno poduprijeti. Anketa objavljena početkom mjeseca pokazuje da 33 posto Nijemaca želi manje izbjeglica, no nadjačalo ih je mišljenje 37 posto građana koji smatraju da bi vlada trebala nastaviti primati izbjeglice u istom broju, dok ih 22 posto drži da bi ih trebalo prihvatiti i više.

Nekima je teško pomiriti velikodušan pristup Merkel prema izbjeglicama i tvrd stav prema zaduženoj Grčkoj, kada je ponekad išla protiv javnog mnijenja i vodila se isključivo njemačkim nacionalnim interesima. Drugi njezinu politiku prema izbjeglicama vide kao svojevrstan politički zaokret, poput onog kada se 2011. nakon katastrofe u Fukušimi zauzela za ukidanje nuklearne energije koju je dotad podupirala. “Prije samo nekoliko godina proglasila je smrt multikulturalizma. Meni se to čini kao potpuni zaokret”, rekla je Rita Chin, povjesničarka i stručnjakinja za Njemačku na sveučilištu Michigan.

Da Njemačka nije u tako dobroj gospodarskoj poziciji Merkel bi zasigurno dvaput promislila o tako velikodušnom prihvaćanju izbjeglica. Stopa nezaposlenosti je 6,4 posto, najniža od ujedinjenja 1990., a snažan gospodarski rast doveo je do rekordnog proračunskog suficita od 21 milijarde dolara u prvoj polovici ove godine. “Velikodušnost je stvar prosperiteta, što Francuska, Italija ili Španjolska nemaju”, rekao je Josef Joffe, izdavač njemačkog tjednika Die Zeit.

Ako se izbjeglice uspješno integriraju, njemačko društvo moglo bi rješiti problem sve starijeg stanovništva i niske stope nataliteta, jer bi mlada i poletna nova generacija mogla održati zemlju na uspješnom gospodarskom putu. Pozitivan stav Njemačke prema izbjeglicama popravio je imidž zemlje u svijetu. Teškom mukom popravljana nakon Drugog svjetskog rata, slika Njemačke nedavno je ocrnjena zbog rigidnog stava Berlina prema Grčkoj, masovnih protuislamskih marševa na bivšem komunističkom istoku početkom godine i, još svježije, nasilja protiv imigranata u tom dijelu zemlje.

Neki stručnjaci smatraju da je vlastito iskustvo s izbjeglicama nakon rata, kada je više od dvanaest milijuna Nijemaca protjerano iz istočne Europe, utjecalo na javno mnijenje puno dublje od osjećaja krivnje povezanog s nacistima. “To zasigurno ima veze s prošlošću, obiteljskim naslijeđem i pričama djedova i baka za stolom uz objed”, rekao je Fritz Stern, umirovljeni profesor povijesti na sveučilištu Columbia.

Poratno iskustvo s izbjeglicama i želja da se iskupi za nacističke zločine pomogli su u oblikovanju ustava bivše Zapadne Njemačke, napisanog kada je zemlja još bila podijeljena. Najviši zakon zemlje jamči žrtvama političkog progona pravo na azil, no integracija pridošlica u praksi nije uvijek išla glatko. U desetljećima nakon rata, Zapadna Njemačka poticala je dolazak imigranata zbog nedostatka radne snage, ali je došljake iz Turske, Italije i Grčke nazivala “gastarbeiterima”, aludirajući na to da će se jednog dana vratiti doma.

Liberalni zakoni o azilu naišli su na prve izazove 90-tih godina kada su stotine tisuća ljudi izbjegle pred ratom u bivšoj Jugoslaviji. Njemačko gospodarstvo tada se borilo s posljedicama ponovnog ujedinjenja, a na istoku su izbjeglice bile mete napada desničara. Njemački su političari odgovorili zahtjevima za pooštravanjem azila, što je EU navelo na donošenje tzv. Dublinskih pravila po kojima imigranti moraju tražiti azil u prvoj zemlji u koju stignu. Prepostavka je bila da će to zaštititi Njemačku, državu u kojoj se državljanstvo dugo doživljavalo kroz prizmu krvi i kulture, piše Reuters.

You may also like

0 comments