Analiza
Tržište nafte doživjelo je značajne turbulencije u travnju 2025. godine, potaknute kombinacijom američkih carinskih politika, povećane proizvodnje OPEC-a i smanjene globalne potražnje. Cijene nafte stabilizirale su se na razini od oko 65 dolara po barelu na međunarodnim tržištima, no iza ove prividne ravnoteže krije se složena dinamika koja bi mogla imati dalekosežne posljedice za globalnu ekonomiju i energetski sektor.
Američki predsjednik Donald Trump, čija je administracija započela drugi mandat snažnim fokusom na protekcionističke mjere, izazvao je značajnu nesigurnost na globalnim tržištima. Njegova politika “buši, samo buši” imala je za cilj povećanje domaće proizvodnje nafte i plina, ali se suočila s neočekivanim preprekama. Najavljene carine od 25% na uvoz automobila i autodijelova iz Meksika, Kanade i drugih zemalja, uz privremene izuzetke za elektroniku, izazvale su zabrinutost zbog smanjenja ekonomske aktivnosti i potražnje za energijom. Trump je kasnije signalizirao moguće izmjene carina, što je donekle umirilo tržišta, no nepredvidivost njegovih poteza nastavlja stvarati volatilnost.
Prema Reutersu, carine su dovele do pada cijena nafte za oko 13% tijekom travnja, s američkim terminskim cijenama koje su pale na 55 dolara po barelu, znatno ispod razine od 78 dolara prije Trumpove inauguracije. Ova situacija prisilila je američke naftne tvrtke da razmatraju smanjenje proizvodnje i otpuštanja, unatoč predsjednikovim pro-naftnim politikama. Cam Hewell iz Premium Oilfield Technologiesa upozorio je da bi produljeni period cijena između 50 i 60 dolara po barelu mogao prepoloviti broj aktivnih bušotina u SAD-u.
Dok se SAD bori s unutarnjim izazovima, Organizacija zemalja-izvoznica nafte (OPEC) i njeni saveznici iz OPEC+ iskoristili su priliku za povećanje proizvodnje, što je dodatno pritisnulo cijene nafte. Prema OPEC-ovom izvješću, barel košarice nafte njegovih članica poskupio je za 1,18 dolara na 67,53 dolara, no organizacija je smanjila procjene rasta potražnje za 2025. i 2026. godinu na 1,3 milijuna barela dnevno, pozivajući se na trgovinske napetosti i slabiji gospodarski rast. Međunarodna agencija za energetiku (IEA) bila je još pesimističnija, prognozirajući rast potražnje od samo 730 tisuća barela dnevno u 2025. i 690 tisuća u 2026., što je najniža stopa u posljednjih pet godina.
Povećana proizvodnja OPEC+ skupine, uključujući Rusiju, izravno je doprinijela padu cijena, što je posebno pogodilo američke proizvođače. Roe Patterson iz Marauder Capitala nazvao je ovu situaciju “samoiniciranom ranom”, ističući da su carine nenamjerno omogućile OPEC-u da poveća tržišni udio. Broj aktivnih bušotina u SAD-u pao je na 506 krajem ožujka, što je značajan pad u odnosu na 888 iz 2018. godine, a daljnji pad cijena mogao bi dodatno smanjiti aktivnost.
Unatoč negativnim prognozama, određeni signali ukazuju na otpornost potražnje u nekim regijama. Kineski uvoz nafte u ožujku porastao je na 12,2 milijuna barela dnevno, što je povećanje od 4,8% na godišnjoj razini i 9% u odnosu na prethodni mjesec. Ovaj rast pružio je određenu potporu cijenama nafte, signalizirajući stabilnu potražnju u drugoj najvećoj svjetskoj ekonomiji. Međutim, kineski izvoz rafiniranih proizvoda smanjen je zbog nižih izvoznih marži, a ukupni uvoz nafte u prva tri mjeseca 2025. još uvijek je 1,5% niži nego lani.
U Europi, gospodarski izgled dodatno je zamračen američkim carinama. Europska središnja banka izvijestila je o pooštravanju kreditnih standarda, dok je njemački investitorski moral u travnju zabilježio najveći pad od ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine. Ovi čimbenici ukazuju na smanjenu potražnju za energijom u Europi, što dodatno komplicira globalnu ravnotežu na tržištu nafte.
Carine su izazvale zabrinutost oko inflacije, posebno u SAD-u, gdje su neočekivano pale cijene uvoza u ožujku, zahvaljujući nižim cijenama energenata. Međutim, analitičari upozoravaju da bi dugoročno carine mogle povećati potrošačke cijene, otežavajući američkoj središnjoj banci (Fed) smanjenje kamatnih stopa. Više kamatne stope, koje se koriste za borbu protiv inflacije, smanjuju gospodarski rast i potražnju za energijom, dodatno pritišćući cijene nafte.
Banke poput UBS-a, BNP Paribasa i HSBC-a snizile su svoje prognoze cijena nafte, upozoravajući na mogući pad Brent sirove nafte na raspon od 40 do 60 dolara po barelu u slučaju eskalacije trgovinskog rata. Giovanni Staunovo iz UBS-a naglasio je rizik od dublje recesije u SAD-u i “tvrdog slijetanja” kineske ekonomije kao najgoreg scenarija.
Podaci Američkog instituta za naftu (API) pokazuju da su zalihe sirove nafte u SAD-u porasle za 2,4 milijuna barela u tjednu koji je završio 11. travnja, suprotno očekivanjima analitičara koji su predviđali pad od 1,68 milijuna barela. Zalihe benzina i destilata, međutim, pale su za 3 milijuna odnosno 3,2 milijuna barela, što ukazuje na mješovitu sliku potražnje. Zalihe u Strateškom naftnom rezervatu (SPR) porasle su za 0,3 milijuna barela, ali su i dalje znatno ispod razina prije povlačenja pod administracijom Joea Bidena.
Unatoč Trumpovim pro-naftnim politikama, Američka uprava za energetske informacije (EIA) predviđa da će proizvodnja nafte u SAD-u doseći vrhunac od 14 milijuna barela dnevno 2027. godine, prije nego što počne opadati. Trenutna proizvodnja od 13,55 milijuna barela dnevno čini SAD najvećim svjetskim proizvođačem, ali pad cijena ispod 65 dolara po barelu ugrožava profitabilnost mnogih tvrtki. Prosječni trošak razvoja nove bušotine, prema Rystad Energy i Wood Mackenzie, iznosi oko 48 dolara po barelu, ali kada se uračunaju dodatni troškovi, poput dividendi i otplate dugova, potrebna cijena penje se iznad 60 dolara.
Tržište nafte u travnju 2025. nalazi se na raskrižju, suočeno s neizvjesnošću izazvanom američkim carinama, povećanom proizvodnjom OPEC-a i smanjenom globalnom potražnjom. Dok Kina pokazuje određenu otpornost, Europa i SAD suočavaju se s gospodarskim izazovima koji pritišću cijene nafte. Američka naftna industrija, unatoč predsjednikovim ambicijama, suočava se s rizikom smanjenja aktivnosti ako cijene ostanu niske. Budućnost tržišta ovisit će o ravnoteži između trgovinskih politika, geopolitičkih pregovora i sposobnosti globalne ekonomije da apsorbira šokove.
