Ima li svrhe u Plenkovićevu putu u Kinu?

Put premijera Andreja Plenkovića u Kinu može se prije svega promatrati školskim primjerom solidno odrađenog radnog posjeta jednoj velikoj sili. Red je tu protokolarnih susreta, tu je otvaranje ureda Hrvatske turističke zajednice u Šangaju, gospodarska delegacija je tamo, a i susreti s tvrtkama zainteresiranima tj. onima koje već imaju poslove u Hrvatskoj.
Kina je itekako bila ali i ostala zainteresirana za Hrvatsku, pa iako u prvim pokušajima da ovdje započnu velike poslove nisu uspjeli jer je Hrvatska krenula putem članstva EU, ipak im je na kraju u nečemu uspjelo upravo tu gdje im isprva nije išlo.

Piše Deneis Avdagić, vanjskopolitički analitičar

Naime pobjeda kineske kompanije na poslu gradnje Pelješkog mosta velika je pobjeda za kinesko gospodarstvo i veliki test za odnos kineskih kompanija prema Uniji.

Činjenica je kako China Road and Bridge Corporation ima potrebno iskustvo u mostogradnji, što je i premijeru Plenkoviću pokazano pri obilasku mosta u Hangzhou. Ta kineska kompanija ima i financijska sredstva, ali i danas ne manje važno potrebnu radnu snagu za direktni ulazak u prvi EU sponzorirani infrastrukturni projekt u kojem je sudjelovala neka kineska kompanija.

I tako, simbolično gledano, u blizini mjesta gdje se nalazi i spomenik Marku Polu, u gradu koji je on opisao kao „najveličanstveniji grad na svijetu“, nalazi se most koji je sagradila tvrtka koja sada u Europi u maloj udaljenosti od rodnog otoka tog spisatelja radi ulazak u projekt financiran uvelike od EU.

Za kinesku stranu taj natječaj i gradnja tog mosta je zapravo ne mala pobjeda. Premijer Plenković će doživjeti vjerojatno jednaku oduševljenost s Kinom kao i Marko Polo, no ključno pitanje je može li donijeti i poslove za hrvatsku ekonomiju, može li otvarati vrata?

Realan odgovor je da možemo malo u tom pogledu očekivati od ove političke posjete. Ona je odrađena školski, tu su susreti na visokoj razini, protokolarni razgovori i gospodarska delegacija u organizaciji HGK.

Ured turističke zajednice koji će danas otvoriti u Šangaju možda će dovesti kineske turiste ali ovisit će o angažmanu onih koji će tamo raditi, o njihovom entuzijazmu.

Realnost je da entuzijazam najbolje održavaju oni koji su na tržištu, koji svoju plaću zarađuju boljim ili lošijim trgovanjem, a uredi turističkih zajednica ne ovise o takvom “zakonu”, kao uostalom ni ministarstvo gospodarstva i njegovi zaposlenici o rastu ili padu gospodarske produktivnosti u Hrvatskoj.

No dok je realan odgovor da malo možemo očekivati od posjete premijera Kini, jednako je tako realno da smo mogli očekivati i manje. Sjetimo se samo puta premijera Milanovića u Australiju i Novi Zeland, a bilo je tu i drugih putovanja naših čelnika bez rasporeda i svrhe, bez ikakve dobrobiti za ikoga.

Protokolarno školski odrađena putovanja danas su isto što i pravilno posloženi pribor za jelo u restoranu, očekivani minimum. Da li znate s njim jesti i što si s menija možete naručiti je posve drugo pitanje. Ne manje važno je i kako besplatnog ručka naravno nema, netko uvijek podmiri račun. Tako je i u Narodnoj Republici Kini koja danas samo još imenom podsjeća na jedno od komunističkih teritorija.

Ono što je u Kini problematično je sprega države s ekonomijom, moglo bi se reći kako se radi o ortačkom kapitalizmu u jednopartijskom sustavu. Od toga Hrvatska navodno želi pobjeći, barem u svojim državnim okvirima. Od suradnje s Kinom pobjeći ne možemo, ona je u gospodarstvu jednostavno par excellence sila u veličini. Ne sumnjivo ta veličina impresionira, samo da nas ne impresionira i način međudjelovanja politike i gospodarstva jer u ovom slučaju latinska izreka, po kojoj je nešto dopušteno Jupiteru, ne treba volu koji ionako teško podnosi teret svoje države…

You may also like

0 comments