Najsuroviji mogući kraj Solženjicinove 3. knjige Arhipelaga gulag. Nema nade, nema pravde, nema budućnosti. Ništa nema. Još jednom na izbornu scenu izlaze iste prežvakane vođe i isti im prežvakani skutonoše, tu i tamo osvježeni kojim poštenjakom i hrabricom, no nedovoljnim izašto drugo, osim novog make up a za stari, mumificirani leš.

Ipak i kao narod i kao država, preturili smo preko glave i gore od nedjeljnih izbora. Pregrmjeli smo Madžare i kad su bili kraljevska sila, a ne danas kad su pudlica  istog onog satrapa cara koji ih je zadnji put poklao, krvave i zaboravljene, 1956. g. Pregrmjeli smo i kada su se ostaci ostataka vidjeli s tornjeva zagrebačke katedrale. Pregrmjeli smo kugu, više puta. Pregrmjeli smo i prijevaru Hrvatsko – Ugarske nagodbe, kada smo sami prodali upravljačka prava nad državom, stečena ljutim Srijemcem grofom i feldmaršalom, Josipom pl. Jelačićem. Skorašnja prodaja upravljačkih prava INA e istom društvu, je samo sitnica brate Bing. Nekoliko kuća, par slika i vjerojatno zlatna kadena pride. Stvarni novac, kao i kod HU nagodbe, uzeli su mnogo moćniji igrači. Pregrmjeli smo i to. Pregrmjeli smo i gubitak Sabora 1918. g. i utrčavanje u maglu. Pregrmjeli smo i brzo pokajalog Pribičevića. Pregrmjeli smo i gubitak Oca 1928. g. Pregrmjeli smo i bitku za njegovo naslijeđe. Pregrmjeli smo i njegovu “djecu” koje je bilo više nego one Poručnika Šmita. Pregrmjeli smo oba rata koja su nas koštala kao Krbava. Pregrmjeli smo i 1945. g. kada nikome pametnom nije padalo na pamet da hoćemo. Pregrmjeli smo i rađanje naci-boljševičkih prokletnika na vlasti koji i danas vladaju državom, ako ne oni, tu su im unučad već. Pregrmjeli smo i Rat za Neovisnost, koji nas je koštao kao i Izraelce 1948. g. Pregrmjeli smo i feudalnu otimačinu obiteljskog srebra i zlata. Upravo preguravamo skidanje i oluka s kuće. Drugo je skinuto. No idemo dalje, uspravni i ponosni.

Treba izaći na nedjeljne izbore. Mora se izaći u Nedelju, bez obzira za koga glasovali. Svima koji su do sada bili na vlasti, najvažnije je bilo da što manje građana Republike izađe, da ih što više ostane kući, tužno zgroženo, zgađeno i nikakvo. Tada vlast ima legitimitet da radi što god hoće jer ju je izabrala velika manjina od ukupnog broja glasača, pa se onda tako i ponaša. Neobavezno.

Jer na što drugo je ličila vladavina g. Milanovića zadnje četiri godine? Na vladavinu čovjeka koji nije obavezan nikome ništa. Da je Barnum živ, u skladu s vremenom, ne bi bilo Buffalo Bila u njegovom cirkusu, već bi Zox svojim latinskim mudrostima, zajedno s čeljadi čeljadi koju je uhljebio od politike do medija, a tek privrede, zabavljao djecu. Zabavljao bi ih pričicama tipa … kako sam pre(o)dao Savudriju Slovencima, dok su svi gledali u drugu stranu, pričao im kako je time pametno pre(o)dao i suverenitet nad jedinim plinovodom koji hrvatski plin vodi u Hrvatsku, pričao kako je u dogovoru sa svojim PRAVIM poslodavcima sabotirao pregovore s MOL om, kako je marifetlucima zavrnuo i ono malo poštenja u pravosuđu gdje su uvijek na nekoj razini padale presude, a banda se izvlačila… pričao bi, pričao bez prestanka. Publika u nekoj Špičkovini bi se ubila od smijeha glupim Hrvatima, koji nisu samo glupi, već i naivni. Sa smijehom bi pričao kako je budalama dobio i druge izbore. Kako je poobavljao sve što je njegova frakcija Kominterne od njega tražila, pa danas slobodno i bez straha može nastupati i u Barnumovom cikusu. A i da je izgubio izbore, nije ga bilo strah jer mu je g. Pupovac obećao kolumnu u svojim Novostima. Ako ne tu, onda k’o dobar Rusofil u jednom zagrebačkom dnevniku koji je i onako drukao za njega i ovdje i u izdanju u BiH.

Priča o Zoxu će se nastaviti, bez obzira, dobio on izbore ili ne. Već je osigurao mjesto u povijesti kao najgori i predsjednik i vlada od Koena Hedervarija. Ne dao Bog da ih u Nedelju dobije, biće i gore. Duhovit, kakvim ga je Bog dao, dovesti će u vladu gđicuu Holy i onda će u Barnumovom cirkusu bivših političara, pričati viceve o chemtrailsima dok se on bavio ozbiljnim poslovima prodaje oluka s Domovine satrapovim tvrtkama s istoka.

Zato treba izaći na izbore i glasovati. Svejedno za koga, samo izaći, možda te gubave bahatosti malo smanje alavost svojih gubica, možda shvate da se Građanin Hrvoje probudio i možda shvate da mu je zlo od svih njih skupa. Možda, no krhka je nada… A tu je i zadnje pitanje “mom” budućem zastupniku! Znate li uvaženi zastupniče Sabora Republike Hrvatske, koliko je koštala saborska stolica u koju planirate sjesti? Ako vam nije mrsko, cijenu koštanja molim da izrazite u krvi naroda mog!