Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko govorio je uoči početka izborne kampanje o “dolini suza” kroz koju Hrvatska mora proći na putu u gospodarski oporavak, predsjednik SDP-a Zoran Milanović tu je “dolinu suza” koristio kako bi uplašio birače i primamio ih na drugu stranu, u “Hrvatsku (koja) raste”, no sudeći prema dugo očekivanom dokumentu uglednog njemačkog ekonomskog instituta IFO ipak novu hrvatsku Vladu očekuje prolazak kroz jednu dolinu: Nijemci je nazivaju “dolinom političke smrti”.

“Strukturne reforme bit će bolne u kratkom roku, i vodit će u potencijalnu ‘dolinu političke smrti’”, piše u dokumentu Instituta IFO u koji je Večernji list imao detaljan uvid uoči njegove javne objave sljedećeg tjedna, ali Hrvatska treba “hrabro vodstvo s dovoljno sposobnosti državništva da se suoči s neizbježnom dolinom političke smrti”. “Jedino tako”, nastavlja se u dokumentu Ifo-a, “zemlja će se konačno, nakon sedam iscrpljujućih godina, uzdići iz svoga pada”. Na ukupno 330-ak stranica, njemački ekonomski analitičari iz Instituta Ifo, od kojih je HDZ preko svoje Zaklade državnog zavjeta naručio izradu reformskog programa za Hrvatsku, razlažu reforme koje se mogu podijeliti u sedam grupa: od makroekonomskih reformi do reforme javne uprave.

IFO predlaže smanjenje plaća u javnoj upravi, suzbijanje sive ekonomije, aktiviranje radno neaktivnog stanovništva, lakše otpuštanje i zapošljavanje novih radnika… Siva ekonomija posebno je pogubna u situacijama kad, primjerice, osoba koja prima naknadu za nezaposlene ili je otišla u prijevremenu mirovinu istodobno radi na crno. Nijemci predlažu da se za takve ljude, primjerice, uvede radna obveza u kojoj će morati nekoliko sati dnevno ili tjedno sudjelovati u programu javnih radova.

Reformski program pun je detalja, no prva i najvažnija reforma koju zagovara Ifo je postupna, kontrolirana devalvacija kune za 7 posto realno, odnosno 13 posto nominalno tijekom sljedećih 7 do 13 godina. Hrvatska je nekonkurentna, što njemački ekonomski stručnjaci dočaravaju podatkom o tome da su ključni hrvatski izvozni proizvodi skuplji za prosječno 7 posto od istih takvih proizvoda iz Poljske, i devalvacija je “način na koji se može obnoviti konkurentnost”, piše u dokumentu. “Predlažemo li Hrvatskoj novi tečajni režim? Ne. Posljednjih godina, HNB je već prihvatila 0,5-postotnu godišnju devalvaciju kune prije interveniranja.

Naša je preporuka samo blago povećanje brzine devalvacije na način da se smanji intenzitet HNB-ove intervencije”, piše u IFO-ovom reformskom programu za Hrvatsku, čiji su glavni autori Oliver Falck i Siegfried Schoenherr. Devalvacija kune je osjetljivo pitanje i mnogi su u Hrvatskoj, uključujući i guvernera HNB-a Borisa Vujčića, ranije obrazlagali da bi to dovelo do toga da se razdoblja visoke devalvacije izmijenjuju s razdobljima s visoke inflacije (kao u SFRJ), no dokument iz Instituta IFO navodi: “Ne raditi ništa ili nedovoljno raditi po pitanju konkurentnosti jednostavno nije opcija. Grčka je vrlo plastičan primjer gdje završi zemlja koja ne uspije obnoviti konkurentnost…”.

Njemački ekonomski stručnjaci na više mjesta najavljuju da će Hrvatska završiti kao Grčka ako ne započne ozbiljne reforme. Još jedan argument protivnika devalvacije kune leži u tome što bi svi dužnici s kreditima u stranoj valuti bili na gubitku. IFO to ne skriva: “Istina je da bi vanjska devalvacija dovela do negativnih učinaka na platnu bilancu, posebno za hrvatsku vladu i za nefinancijske tvrtke.

Kućanstva bi u cjelini bolje prošla (jer kućanstva imaju depozite u eurima u većem ukupnom iznosu nego zajmove u eurima, op.a.), ali dobit i gubici kućanstava bili bi nejednako distribuirani između bogatijih i siromašnijih”, navodi se u analizi Instituta IFO. Drugim riječima, devalvacija kune stvorila bi gubitke za sve osim za privatne bogataše koji imaju štednju u eurima. “Ali kad je devalvacija postupna, ti negativni učinci mogu biti izglađeni”, navodi Ifo. Inače, u prvoj rečenici Ifo naglašava da je reformski program, iako izrađen po narudžbi HDZ-a, “striktno neutralan, utemeljen na čvrstim ekonomskim principima i ni na koji način nije povezan s političkim programima stranaka”.