Ideološki moratorij na poslovni zdrav razum?

Komentar

Na dan kada je rođen Josip Broz, koji je kroz višedesetljetnu vladavinu postao personifikacija ekonomskih i političkih nesloboda, premda je tijekom godina takva politika doživjela svoje ublažavanje, pravedno je razmotriti ponavljanje starih tendencija u hrvatskome društvu.

Naime, čini se kako će se te tendencije perpetuirati ako se obistine najavljene koalicije “ideološkog moratorija”, koji to, barem u odnosu prema investicijama i poslu kao takvome zapravo nisu.

Ništa novo pod hrvatskim nebom.

Jer, ako se prisjetimo najnovije hrvatske političke i ekonomske povijesti, barem u posljednjih desetak godina, uvidjet ćemo kako stranke, za koje se šire govorkanja, potaknuta inicijativom Nine Raspudića na N1 televiziji, o možebitnoj koaliciji s ideološkim moratorijem, i nemaju tako različitu ideologiju prema investicijama i biznisu.

Destrukcija da te Bog dragi sačuva ne treba puno primjera, zar ne? INA-MOL, Brodosplit, Agrokor, Golf na Srđu, napad na plinski posao, samo su neki od primjera u kojima su i Most, i oba SDP-a (čast izuzecima) i Možemo, tj. sastavnice koje su dovele do te platforme puhale u isti rog, baš kao i velik dio ostatka političkog spektra iz vlasti i opozicije, baš kao što je to nedavno utvrdio upravni sud u slučaju Karamarko.

Ne treba stoga čuditi niti politički orgazam ove, za sada neformalne, koalicije nepotrebnog ideološkog moratorija informacijom kako u Njemačkoj razmišljaju o nacionalizaciji ključnih energetskih poslova, poput punjenja skladišta ili objedinjene nabave energenata. Ili privremenog preuzimanja uprave nad kompanijama radi zadovoljenja opskrbe industrije.

Želje ideoloških moratoratora i njihovih konzultanata su jasne. Sve samih wannabe predsjednika uprava podržavljenih privatnih i/ili burzovnih kompanija, pardon, bankomata za zadovoljenje političkih interesa vlastitih sponzora ideološkog moratorija.

No, niti tu ne staje ova devijacija koja za cilj ima ukidanje tržišta. Evo, ovih dana dobavljač je blokirao račun Gradske plinare Zagreb Opskrbe zbog namirenja dijela duga za dobavu plina temeljem poslovnog ugovora dvije tvrtke, a zbog konstantnog nepoštovanja roka plaćanja i nevoljkosti potpisivanja sporazuma o otplati duga. Ili, glede ugovaranja daljnjeg ugovornog odnosa.

Reakcija predstavnika vlasnika GPZO-a, gradonačelnika Tomislava Tomaševića, je toliko tipična za predstavnike spomenute koalicije ideološkog moratorija. Proglasio je vjerovnika Prvo plinarsko društvo, nekorektnim, a ugovor koji je naslijedio od bivše gradske administracije, a time i bivše uprave gradske tvrtke, nepoštenim. Premda dobava plina nije stala i premda, kako stvari stoje, o novim ugovornim odnosima nije postignut sporazum.

Kao u kakvoj televizijskoj prodaji, možemo uskliknuti, ali niti to nije sve! Ne samo što je gospodin Tomašević proglasio nepoštenim tvrtku koja ima zakonsku obvezu poduzeti sve kako ne bi činila sebi i svojim vlasnicima štetu, temeljem važećeg poslovnog odnosa, nego je optužio i dobavljača plina da je definirao cijenu krajnjim korisnicima, klijentima GPZO-a.

Ako i jest od koalicije ideološkog moratorija, doista je previše. Kako stvari stoje, autoru ovih redova se čini, premda nema službenu potvrdu, ne radi se o blokadi za račune iz prošle i ove godine. Stoga ne treba smetnuti s uma tko je kriv za visoku dobavnu cijenu plina za prošlu i ovu godinu.

Sjećate se prošle administracije koja se igrala velikih trejdera u poduzeću u vlasti lokalne samouprave, pa nije na vrijeme dogovorila ugovor, nego je cijena na burzi drastično porasla? Sjećate se odluke nove gradske vlasti o moratoriju na nabavu, dok se ne upute u plinski posao, pa je cijena na plinskim burzama dodatno porasla?

Ili netko misli kako bi bilo koja kompanija napravila sebi štetu i prodala plin ispod burzovne cijene ili ispod razine svoje zarade? Ne bi to radila niti državna tvrtka bez da netko potencijalno završi u zatvoru! Protuzakonito je i protivno elementarnoj poslovnoj logici, bez obzira na ideološki moratorij na poslovni razum koji očito vlada u velikom dijelu hrvatske politike, činiti svjesnu štetu vlastitoj tvrtki.

Ta, nisu poslovni subjekti humanitarne ustanove premda Grad Zagreb i GPZO humanitarnim i vjerskim organizacijama izdaju račune za plin kao industrijskim subjektima, no to je tema za neku drugu raspravu.

Tekst se ne može tumačiti kao politička agitacija. Autor ovih redova nema iluzija kako se tema ovoga teksta može preslikati na gotovo cijeli politički spektar.

You may also like