Hrvoje Jurić: Stanje bioetike u Hrvatskoj je dobro

Stanje bioetike u hrvatskom akademskom okružju je odlično, kao u rijetko kojemu području i nije riječ samo o ‘preslikavanju’ dostignuća iz drugih zemalja već i o originalnome hrvatskom konceptu poznatom kao integrativna bioetike, istaknuo je filozof Hrvoje Jurić na tribini o bioetici održanoj u ponedjeljak navečer u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Jurić je objasnio da se integrativnost u hrvatskome koceptu bioetike odnosi na povezivanje i integriranje zemalja jugoistočne Europe unutar bioetičkoga projekta te da se u raspravu o bioetičkim pitanjima tim uključe stručnjaci iz svih područja kako bi se, istaknuo je, pokušao promovirati europski pogled na bioetiku koji se razlikuje od anglo-američkoga pristupa. Tema posljednje ovogodišnje tribine “Paralelni susreti” što ih u knjižnici vodi filozof i književnik Kristijan Vujičić, bila je usredotočena na doprinos bioetike raspravi o ekološkoj krizi, čovjeku i neljudskim živim bićima – prije svega životinjama. Razmotrena je i trenutačna situacija s bioetikom u Hrvatskoj i regiji, a filozofkinja Marija Selak ukazala je i na društveno relevantne teme koje bioetika smatra da su najurgentnije za promišljanje i rješavanje u društvu.

Selak je ukazala na tri događaja koji bi nas, smatra, svakako trebali potaknuti na razmišljanje, a jedan od njih je podatak nedavno objavljen u medijima da je Američka agencija za hranu i lijekove dopustila uporabu genetski modificiranoga (GMO) lososa. Pitanje koje ta odluka neminovno postavlja jest – što će ona značiti za naše poimanje života jer, napomenula je, najprije je dopuštena uporaba genetski modificiranih biljaka, sada životinja, a onda su ‘na redu’ ljudi. Na tome tragu ukazala je i na drugi događaj – zakon koji je donesen u Velikoj Britaniji po kojoj će znanstvenici moći koristiti gene troje ljudi kako bi se spriječio razvoj nasljednih bolesti, što znači da kada bi se tijekom začeća “in vitro” primijenila ta terapija, dijete tako rođeno imalo gene troje ljudi. Treći događaj na koji je ukazala Selak odnosi se na pregovore o transatlantskom sporazumu o slobodnoj trgovini koji su u tijeku i u čijemu je središtu ublažavanje euroskih stajališta iz 2004. godine o zabrani unošenja i proizvode GMO usjeva u Europu. Paralelno s pojavom GMO proizvoda jača i eko-industrija koja proizvodi skupu zdravu hranu, a zaboravlja se, istaknula je, ključno pitanje – da na tržištu treba biti samo zdrava hrana.

Na pitanje voditelja tribine kakav je doprinos bioetike ekološkim temama, Hrvoje Jurić odgovorio je kako današnja situacija u središte bioetičkih promišljanja stavlja ‘kaos’novih pitanja, među kojima su i aktualni pregovori o klimi koji, podsjetio je, nisu uopće bili zamislivi, primjerice u 17. i 18. stoljeću. Vujičićeve ocjene da je “kriza uvijek vrijeme pred velike promjene”, Jurić je komentirao riječima kako se pitanja klimatskih promjena tek pokušavaju artikulirati. Bez obzira na to što mi smatramo da je krajnji čas, za povijest čovječanstva naš životni vijek doista je kratko vrijeme, dodao je. Jurić se osvrnuo i na pojam bioetike i njezinu povijest rekavši kako je bioetika (sastavljena od dviju grčih riječi bios = život, ethos = ponašanje) disciplina koja proučava ljudsko djelovanje u odnosu na sav život, uključujući i samoga sebe. Podsjetio je kako su novija istraživanja potvrdila da je bioetika zparavo ‘rođena’ u Europi te da je taj naziv zapravo prvi upotrijebio njemački filozof, učitelj i pastor Fritz Jahr 1926. godine kada je bioetiku koncipirao kao etičku odgovornost prema životu u cjelini. Jahr je, po uzoru na njemačkoga filozofa Immanuela Kanta, sročio bioetički imperativ: “Poštuj svako živo biće u načelu kao svrhu u sebi i po mogućnosti postupaj s njim kao takvim”.

Termin bioetike proširio je pak američki kancerolog Van Rensselaer Potter 1970 godine. Pioniri bioetike u Hrvatskoj 80-tih godina prošloga stoljeća su sadašnji zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić, pravnik Nikola Visković i sociolog Ivan Cifrić, podsjetio je Jurić.

You may also like

0 comments