Home TribinaAnalize Hrvatska postala dominantni izvoznik električne energije

Hrvatska postala dominantni izvoznik električne energije

by Energypress.net

Iz obnovlivih izvora energije više od 70 posto

Električnu energiju izvozimo prvi puta nakon što smo je 23 godine dominantno uvozili, a lani su vjetar i sunce u Hrvatskoj proizveli više struje nego što nam je stiže iz Nuklearne elektrane Krško. Usto, prošle su godine obnovljivi izvori energije činili 69,9 posto godišnje nacionalne proizvodnje struje, što je ujedno i rekordna povijesna proizvodnja iz obnovljivih izvora te 34,7 posto veća u odnosu na 2022. godinu, piše Večernji list.

Sve ovo podaci su Obnovljivih izvora energije Hrvatske (OIEH), koji su u svom izvješću o elektroenergetskim prilikama od 2016. do 2023. skupili statistike HEP-a, HOPS-a, HEP ODS-a, HROTE-a, CROPEX-a, NE Krško, ENTSO-a, DZS-a, RTE Francea, RED Electrica, World Date, IEA-e, EEX-a, EPEX-a, IRENA-e te podastrli “strujne prilike” u Hrvatskoj u posljednjih osam godina.

Naravno, s naglaskom na prošlu koja je za našu državu završila izuzetno pozitivno. Dakako, još je tu puno stvari koje treba popraviti, prvenstveno s administrativne strane, ali to ćemo na samom kraju, idemo prvo na ono što je dobro.

Što se same potrošnje električne energije tiče, Hrvatska je lanjsku godinu završila na 18.350 GWh, što je otprilike razina 2021. godine, ali i brojka koja se uvijek kreće otprilike na istoj razini još od 2017.

Uspoređujemo li iznose s 2016., danas trošimo gotovo 1000 GWh godišnje više, s tim da je u pandemijskoj godini (2020.) potrošeno čak i manje struje nego prije osam godina, što nije ni posve čudno uzmemo li u obzir da u određenom trenutku najveći potrošači u industriji nisu radili.

Ono što u OIEH posebno ističu, činjenica je da se, ulaskom obnovljivih izvora energije “u igru”, mijenja i sama struktura proizvodnje struje kod nas. Vratimo li se ponovno osam godina unazad, trend pokazuje da se na godišnjoj razini udio proizvodnje iz neobnovljivih izvora smanjuje, dok se udio iz obnovljivih izvora povećava. Što to konkretno znači, pojasnili su iz OIEH.

“Rast proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora bio je značajan i najveći od svih tehnologija u promatranom razdoblju (2016. – 2023., op.a.). Trend rasta proizvodnje svih obnovljivih izvora iznosio je 338,88 GWh godišnje ili 14,42 posto.

Trend proizvodnje iz vjetroelektrana bio je najveći od svih tehnologija u proizvodnom miksu i iznosio je +221,43 GWh godišnje. Trend proizvodnje iz termoelektrana i CHP na obnovljive izvore (Combined Heat and Power, kogeneracija, op.a.) iznosio je +88,76 GWh godišnje.

Trend proizvodnje iz sunčanih elektrana iznosio je +21,04 GWh godišnje, a iz geotermalnih elektrana +7,65 GWh godišnje – objašnjavaju u OIEH, u kojem ističu i da je, na dan 1. siječnja 2024., instalirana snaga elektrana kod nas iznosila 5128 MW, od čega je onih na obnovljive izvore 3970 MW (77,6 posto), a na neobnovljive 1128 MW (22,4 posto).

Idemo sad još malo na onaj dio Hrvatske kao uvoznika električne energije. Pojasnit ćemo jer on ne znači da država struju koja se ovdje proizvede svaki mjesec prodaje, već da je ukupna bilanca struje pozitivna. Preciznije, tijekom 2023. osam mjeseci (razdoblje siječanj – lipanj, studeni i prosinac) Hrvatska je bila izvoznik, a četiri mjeseca (razdoblje srpanj – listopad) uvoznik električne energije.

“Ukupna izdašnost, odnosno produktibilnost obnovljivih izvora energije u 2023. iznosila je 11.770 GWh. To predstavlja oko 28,3 TWh primarne energije, što je ekvivalent 2,1 milijuna tona LNG-a, 2,4 milijuna tona nafte ili 4,1 milijuna tona kamenog ugljena – kolika je, zapravo, proizvodnja vjetra, sunca, vode”, na primjeru su pojasnili u OIEH, dodajući da je malo zemalja u EU koje imaju takvu strukturu raspoložive energije, koja je ujedno i dekarbonizirana korištenjem energetskih tehnologija bez emisija ugljika. Hrvatska zbog toga i jest u top 5 zemalja EU po stupnju dekarbonizacije.

S obzirom na činjenicu da je lanjskog svibnja i studenog energija od obnovljivih izvora bila jednaka ukupnoj potrošnji struje, može li se nešto napraviti za ljetne mjesece kad još uvijek struju moramo uvoziti?

“U razdoblju lipanj – listopad velik je manjak električne energije koji pokrivaju termoelektrane na fosilna goriva, uvoz električne energije i proizvodnja hidroelektrana iz akumulacija. Kako bi se nadomjestio manjak u ljetnim mjesecima, potrebno je ubrzati izgradnju sunčanih elektrana”, kažu u OIEH, odakle dolazi i podatak da je s 1. siječnja u Hrvatskoj instalirano 13.573 solarnih elektrana, od čega je 2776 krajnjih kupaca s vlastitom proizvodnjom, a 10.797 korisnika postrojenja za samoopskrbu.

A iako sveukupna situacija i nije toliko loša, u OIEH upozoravaju da se i dalje mora raditi na ciljevima koje RH mora ispuniti do 2030. U kontinentalnom dijelu zemlje nužno je potaknuti rast novih bioplinskih elektrana koje mogu odgovoriti na volatilnost proizvodnje sunčanih elektrana i vjetroelektrana.

Što se potonjih tiče, u OIEH su definirali više od 29 tisuća kvadratnih kilometara raspoloživog područja za obnovljive izvore na sjevernom Jadranu, gdje je moguć razvoj 25 GW pučinskih vjetro i solarnih elektrana. Predlažu i agrosolare te akvasolare pa ističu da bi se na samo 1% ukupno raspoložive poljoprivredne površine kod nas, što iznosi oko 1000 hektara, moglo doprinijeti ukupnoj godišnjoj proizvodnji električne energije većoj od 1000 GWh.

Regulatorno okruženje i dalje je, kažu u OIEH, najveća prepreka s kojom se tržište obnovljive energije suočava. Podsjetit ćemo samo na neke o kojima smo već i pisali; zbog HERA-ina nedonošenja odluke o iznosu naknade za priključenje na prisilnom je čekanju oko 1300 MW projekata obnovljivih izvora ukupne investicijske vrijednosti od oko 1,2 milijarde eura, a i lani je Hrvatska bila jedina država Unije koja nije omogućila tržišnu premiju za postrojenja obnovljive energije, piše Mateja Šobak za Večernji list, a prenosi Poslovni dnevnik.

Related Posts