Hrvatska ima tradiciju represije prema poduzetnicima

Poslovni FM
Bugari, Rumunji, Slovaci, Poljaci i Česi, primjerice, imaju državu koja ih košta manje! Hrvatska samo na plaće ljudi u javnom sektoru troši 11 posto BDP-a i to je nešto oko čega se ništa nije napravilo.

Tu je naš apsurd – imamo državu u kojoj trenutno živi manje od četiri milijuna ljudi (s vidljivom tendencijom pada broja stanovnika), dok s druge strane raste broj ljudi zaposlenih u javnom sektoru; i naravno njihove plaće rastu, istaknuo je u razgovoru za poslovniFM Davor Huić, predsjednik Udruge poreznih obveznika Lipa, ali i poduzetnik, i bivši kolega novinar. Cjelovitu emisiju možete poslušati u nastavku ili preuzeti za kasnije slušanje.

„Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago. Zadnje četiri godine imali smo ekonomski rast, imali smo četiri runde poreznog rasterećenja, međutim bez obzira na to udio države u BDP-u, udio koji država uzima za sebe kroz poreze, ostao je isti – gotovo 50 posto, točnije 47 posto. I to je puno puno previše!“, ustvrdio je Huić u emisiji Ritam posla, u razgovoru s urednicom i voditeljicom Lidijom Kiseljak.

Udruga poreznih obveznika Lipa, udruga je svih poreznih obveznika, ne samo poslodavaca; udruga štiti upravo sve ljude koji plaćaju porez, ljude koji rade, a naravno i one koji žive od kapitala, pojasnio je na početku Huić.

„Sada smo svjedoci novog pritiska na Vladu sa svih strana radi povećanja plaća i ta situacija neodoljivo podsjeća na 2008. godinu, zadnju pretkriznu godinu. I u toj panici pred krizu bio je strahoviti pritisak baš na te plaće. I što je to nas u krizi slikovito rečeno zaklalo? Upravo je ta kriza, odnosno recesija kod nas trajala šest godina, a ne godinu-dvije ili tri kao u normalnim zemljama,“ podsjeća Huić. Dodaje da su troškovi države zadnje tri-četiri godine rasli jednako brzo kao u razvijenim ekonomijama i tu smo propustili priliku za prilagodbu. Da su ti troškovi sporije rasli, bili bismo u boljoj poziciji, posebno sada kad vidimo da nam se ekonomija usporava.

Ako se svake godine nešto mijenja, nijednom poslodavcu to nije i ne može biti drago

DAVOR HUIĆ
„Prijeti nam vjerojatno neka recesija, mi sad ne znamo kakva će biti i kad će točno biti. Mi uvijek kasnimo jedan dva kvartala i onda gledamo što se događa u Italiji, Njemačkoj…Ali ako jedna Njemačka, koja je lokomotiva Europske unije usporava, mi ne možemo očekivati da ćemo mi rasti brže od te lokomotive koja nas vuče za sobom“, jasno ističe Huić. Nama sada prijeti opasnost ako rast ne bude 3 nego 1 posto (što zapravo nije recesija nego tehnički usporeni rast) da nam se dogodi javni sektor koji će po inerciji tražiti svoje povišice. I onda ćemo se ili morati zaduživati (iako nam je javni dug na jako visokoj razini, dakle 75 posto), ili ćemo morati dizati poreze. I što smo onda napravili? Ništa, smatra Huić.

Upitan što smatra da bi se dogodilo kad bi se popustilo zahtjevima sindikata, Huić daje opsežnu analizu: „Svaki postotni poen košta 300 milijuna kuna. Povećanjem troškova javnog sektora na ireverzibilan način, ne možeš to kasnije vratiti. Nisu plaće jedina stavka. Tu su i subvencije i materijalni troškovi. Ukupni proračun je naprosto prevelik i prebrzo raste. Proračun, rashodovna strana proračuna, povećavana je stalno po pet-šest milijardi kuna, što je neopravdano,“ ocijenio je predsjednik Lipe.

Ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje.

Propuštena je prilika da se javni sektor restrukturira, dok se, kaže, realni sektor strukturirao. Potkrijepio je to zanimljivim podatkom o izvozu. Dakle, izvoz, koji raste već šest-sedam godina po dvoznamenkastim brojkama, sad je na 50 posto višoj na razini u odnosu na 2008. godinu, a opći BDP je na istoj razini kao 2008. „Vidiš taj paradoks. Znači ukupna ekonomija je na razini koja je bila 2008, a izvoz je za 50 posto narastao. Tu se vidi da je realni sektor napravio restrukturiranje“, istaknuo je Huić.

Prokomentirao je i činjenicu kako se tada krivnja prebacivala od strane države na poduzetnike, da se oni nisu pripremili za recesiju, te istu nazvao „drskom demagogijom” dotaknuvši se bivšeg ministra financija Slavka Linića za kojeg smatra da su „on i ljudi poput njega mislili upravljati zemljom više policijskim metodama nego na nekakav način koji bi bio primjereniji jednoj liberalnoj demokraciji kao što je Hrvatska“.

Danas smo strukturno u boljoj situaciji nego 2008. godine, ali i dalje je „opasnost države koja se neće transformirati, jer ne vidimo nikakve znakove da bi trenutačna Vlada ušla u neke radikalnije mjere i reforme“. Jedino što ova Vlada radi u nekom pozitivnom smislu, neka su porezna rasterećenja, ali ona su preblaga ako je tvoj udio poreza u BDP-u i dalje na istoj razini, a on se nije promijenio zadnje dvije-tri godine, pa je očigledno da su te mjere preblage. „Trebaju nam značajnija porezna rasterećenja“, objasnio je Huić. Njemu je posebno zanimljivo da prilikom predstavljanje nove porezne reforme nismo čuli niti riječ resornog ministra gospodarstva (op.a. Darka Horvata) koji bi trebao reći koliko se to odnosi na same gospodarstvenike i kakav je utjecaj tih mjera.

Za predsjednika Udruge Lipa „smanjenje PDV-a za jedan postotni bod je politička odluka i to neće pomoći nikome.“ Zalagali smo se i zalažemo se, ističe, za snižavanje direktnih poreza. To je uglavnom porez na dohodak i oporezivanje kapitala, jer je potrebno izjednačiti porezni način na koji porezni sustav tretira oblike rada, s ciljem izjednačavanja oporezivanja rada i kapitala.

Druge mjere rasterećenja za mlade i paket mjera za poduzetnike je mač s dvije oštrice. To jesu rasterećenja, ali je loptica prebačena na teren i trošak poduzetnika, a posljednje izmjene stvorile su pritisak i klimu u kojoj će radnici očekivati da poslodavci to isplate. „Tu je država postupila neprincipijelno. Na državi je da ona smanji svoje apetite“, smatra Huić. Ističe i podatak iz analize poreznog stručnjaka koji kaže kad bi sve neoporezive stvari bile isplaćene radnicima u maksimalnom omjeru, da bi to smanjilo dobit poduzetnika za 50 posto, znači prepolovilo! „U tome je nepoštenost te mjere. Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika i kaže ‘mi smo vam oslobodili prostor, radite po tome’.

Država umjesto da sebi uskrati dio prihoda, ona prebaci tu odgovornost na poduzetnika. Rasteretite rad, rasteretite plaće!

Rasteretite rad, rasteretite plaće – plaće će rasti, ljudi će više trošiti. To će imati pozitivan efekt na ekonomiju. To je put za koji mi mislimo da je jedini put za Hrvatsku, poručuje Huić. „Skupa, prevelika, rastrošna država jednostavno nas guši. Ona troši prevelik dio naših resursa s obzirom na ono što nam daje u smislu javnih servisa, recimo kvalitete zdravstva, neke druge infrastrukture, primjer komunalne djelatnosti. Imate problem s otpadnim vodama, a po nekim mjestima na Jadranu imate lokalne čelnike koji organiziraju koncerte, ali ne sređuju kanalizaciju. To je ta slika naše države koja je puna renti, rentnih pozicija, ljudi koji lagodno žive, prikrivenih subvencija koje su potrebne i nepotrebne, a sve pod egidom neke socijalne države. Mi subvencioniramo javnim novcem puno toga što nije potrebno i što se ljudima ne vrati u smislu nekih javnih usluga javnih ili kvalitetnijeg života, sustava, sudstva…,“ smatra Huić.

Dotaknuvši se sredstava iz fondova Europske unije, predsjednik udruge Lipa smatra da je upravo ulaganje u infrastrukturu područje koje će pokazati koristi od ulaska u EU, uz jačanje izvoza.

Hrvatska ima tu tradiciju represije prema malima i nekakvog nejasnog odnosa prema velikima, ustvrdio je. „Kad su se pojavile te liste dužnika, vi vidite da su neki ljudi dužni puste milijune za PDV, a ja kao mali poduzetnik ako dva dana ne platim PDV odmah zvone telefoni, odmah je panika itd. Meni je to potpuno neshvatljivo! Vi tu imate neku ekstremnu represiju prema malim poduzetnicima. Sjetimo se akcije ‘kremšnite’. Pa potrošili su stotine i stotine radnih sati da bi utvrdili količine šećera u kremšnitama. To je taj naš pristup represije prema malima, a za ove velike, dogovorit ćemo se. Tu se onda stvara puno prostora za korupciju“, mišljenja je Huić.

Trebalo bi povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova.

„Ta je represija nepotrebna, pravi je put imati poreznu upravu koja ima savjetodavnu ulogu. Razgovaram s poduzetnicima koji ističu dojam da inspekcije dolaze s namjerom da nešto nađu. Nije to smisao – da on sad tebi traži grešku. Naravno da su propisi komplicirani. Ima ih puno, nekonzistentni su, uvijek postoji mogućnost da si nešto previdio, nešto nisi napravio kako treba, ali onda ta inspekcija treba utvrditi namjeru. Ako drugi ili treći put napraviš isto, onda nisi slučajno pogriješio, onda mislim da nema što drugo nego primijeniti sankcije, ali ne odmah, i mislim da se u tom smjeru nije puno promijenilo bez obzira na govore svih ministara da bi se u tom smislu nešto trebalo napraviti. Vjerujem u evoluciju i mislim da u Hrvatskoj postoji jak građanski duh i da Vlada nije i ne može biti otporna na kritike i taj pritisak poduzetnika i to nešto što se na sceni, našoj poduzetničkoj ili liberalnoj, kako god nazvali, događalo u zadnje tri-četiri godine, taj građanski pritisak, u kojem ja vidim i ulogu naše Udruge – a to je građanski aktivizam, pritisak građana na sustav, to mora vremenom dovesti do promjena na bolje,“ zaključio je Huić.

„Mi smo relativno siromašna zemlja s preglomaznim i preskupim javnim sektorom i u tom nekakvom kontekstu mislimo da nema nikakve potrebe da se bilo koji porezi dižu, pa makar to bile trošarine, koje imaju neko svoje opravdanje. Kažnjavaš, zapravo, preventivno djeluješ na ljude da ne konzumiraju štetne sastojke, međutim mislim da je u ovom trenutku to zadnja stvar koja treba Hrvatskoj. Gotovo 22 tisuće ljudi potpisalo je Lipinu peticiju i po tome vidimo koliko građani shvaćaju da su porezno preopterećeni, da ne žele više da Vlada ide u tom smjeru“, kaže Huić. Posebno izdvaja sektor zdravstva u kojem se, ocjenjuje, ništa ne radi. „Troškovi zdravstvenog sustava svake su godine milijardu do dvije veći od proračuna HZZO-a, znači veći od uplata u fond kroz doprinose za zdravstvo. Time je stalna borba kako tu milijardu-dvije kuna nadoknaditi, i uvijek je to taj pritisak. No mi u Lipi mislimo da bi ministar trebao gledati i troškovnu stranu, pogledati jesu li svi ti troškovi racionalni, što je s listama čekanja, što je s nepotrebnim lijekovima. Imate masu nalaza koji se ne podižu, imate puno neracionalnosti u tom sustavu, neobjedinjenu javnu nabavu..,“ ističe Huić.

Vezano za probleme u zdravstvu i mirovine, Huić jasno i nedvosmisleno ističe kako je „problem s mirovinskim sustavom to što se on jednim dijelom bavi rješavanjem socijalnih problema.“ On smatra da bi trebalo povećati izdvajanja u drugi mirovinski stup, liberalizirati ulaganja mirovinskih fondova. „Mirovinski bi fondovi trebali biti manje slizani s državom – 70 posto njihove imovine je u obveznicama Republike Hrvatske, a mislim da postoji sigurno puno boljih načina“, zaključio je Davor Huić u razgovoru za poslovniFM.

You may also like

0 comments