[vc_row][vc_column width=”1/3″]Pod naslovom Hrvatska se vratila Gazpromu i podnaslovom Zagreb sklopio ugovor o plinu na deset godina, ruski Kommersant objavio je detalje posla između PPD-a i ruskog naftno-plinskog giganta Gazproma.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Po prvi put od 2010. godine, Gazprom će ponovno preuzeti ulogu glavnog dobavljača plina Hrvatskoj: potpisan je s lokalnom tvrtkom Prvo Plinarsko Drustvo d.o.o. (PDD) dugoročni ugovor za opskrbu od 1 milijardi prostornih metara godišnje do 2028. Prema analitičarima, potpisivanje takvog dugoročnog ugovora, posljednjih godina atipično za europsko tržište, odražava nedostatak jasnih alternativa ruskom plinu, piše portal Hrvatska danas.[/vc_column][/vc_row]
Ugovor je gotovo u potpunosti zatvara potrebe uvoz u zemlju, što dovodi u pitanje projekt LNG terminala na otoku Krku, piše Kommersant.
Gazprom je potpisao ugovor s hrvatskom privatnom tvrtkom PPD za opskrbu milijardu kubičnih metara plina godišnje do 2028. godine. Ugovor će stupiti na snagu 1. listopada, a nastavak je ugovor o kratkoročnom između „Gazproma” i PPD, prema kojem je Hrvatskoj od početka 2017. godine 1,48 milijarde kubičnih metara plina isporučeno do kraja rujna (plan za četvrto tromjesečje – 0,25 milijardi kubičnih metara). „Gazprom” nije otkrio detalje ugovora, ali prema izvorima, plin će biti isporučen kroz Sloveniju, formula cijene je hibrid na temelju kotiranih cijena nafte i plina na čvorištu u Baumgarten u Austriji.
Hrvatska ima proizvodnju plina, koja je u padu i 2016. godine iznosila je 1,7 milijardi kubičnih metara, uz potrošnju od oko 2,8 milijardi kubičnih metara. Ruski plin isporučen Hrvatskoj od kraja 1980-ih, nakon raspada Jugoslavije, bio je oko 1 milijarde kubičnih metara godišnje s ugovorenim volumenom 1,2 milijardi kubika. Plin je kupila državna tvrtka INA (ima monopol na proizvodnju plina), a zatim njezina tvrtka kćer Prirodni plin d.o.o. U 2010. godini ugovor je istekao, a Hrvatska ga nije obnovila, piše Kommersant.
Zagreb je proveo natječaj za opskrbu plinom na dvije godine, koji je osvojio talijanski Eni. Od 2013. godine Hrvatska nije imala glavnog dobavljača, plin je kupovan kratkoročnim ugovorima (uključujući Gazpromovog trgovca Gazprom Schweiz) ili na licu mjesta. Domaće tržište plina postupno je liberalizirano dolaskom novih dobavljača. Konačna liberalizacija veleprodajnog tržišta dogodila se početkom godine, cijene su sada regulirane samo za stanovništvo.
Ugovor s „Gazpromom” pokriva gotovo sve potrebe Hrvatske za uvoz plina, a time ugrožava ekonomski model LNG terminala na otoku Krku, čija je gradnja se raspravlja oko deset godina. U 2016, kako bi smanjili troškove, koncept je promijenjen iz terminala na kopnu u plutajući (slična varijanta se provodi u Litvi), ali njegov trošak se procjenjuje na oko 360 milijuna €, od čega su oko četvrtine – potpore EU. Kapacitet terminala predviđen je za 2,6 milijardi kubičnih metara (uzimajući u obzir udio isporuke u Sloveniji i Mađarskoj), projekt bi trebao ići na kraju godine nakon prikupljanja ponuda za rezervaciju kapaciteta, donosi Hrvatska danas.
“Čak i ako se projekt odvije, može se računati samo na pokrivanje dodatne sezonske potražnje i, najvjerojatnije, općenito će raditi s niskim opterećenjem”, smatra Alexey Grivach iz FNEB-a, Nacionalnog fonda za energetsku sigurnost, piše Kommersant.
