U petak je novi državni tajnik za energetiku, Mostov Ante Čikotić, primio na pregovore predstavnike udruga ‘Razdjelnici topline’ i ‘Energovi pingvini’. O tome što se zbiva u priči s razdjelnicima topline, u Studiju 4 govorila je dr. Ljiljana Mrkonjić iz udruge za zaštitu potrošača ‘Razdjelnici topline’.
Direktor riječkog distributera Energo priznao je 21. travnja, da su do tad imali 4,5% tehnički nemogućih računa. Dakle, u jednoj zgradi s 200 stanova svaki mjesec 9 ljudi će dobiti račun koji prema snazi radijatora u stanu – nisu mogli napraviti. Poduzeće koje obračunava impulse s razdjelnika i distributer imaju pravo takve račune po svojoj volji promijeniti, a potrošač nema nikakv uvid niti kontrolu nad svojim računima.
“Mnogi potrošači nisu uopće svjesni da razdijelnici nisu egzaktna mjerilo potrošnje i ne podliježu kontroli Državnog zavoda za mjeriteljstvo. Razdjelnici procjenjuju koliko je jedan potrošač u zgradi potrošio u odnosu na druge, ali to rade prilično netočno. U ovakvim slučajevima institucije su dužne poništiti sve račune u zgradi. Nismo imali slučaj da se takvo poništavanje ikad dogodilo”, kazala je Mrkonjić. Sadašnji je pravilnik, kaže, toliko nedorečen da zakon stavlja potrošača u nepošten položaj. U većini EU zemalja ne postoji obveza ugradnje razdjelnika, dodala je. Nije željela govoriti je li to u Hrvatskoj učinjeno s određenom namjerom.
“U veljači ove godine zemlje EU-a su se očitovale o implementaciji direktive o uvođenju razdjelnika i 60% njih smata da je dobro što direktiva kaže da se individualno mjerilo treba primjeniti tamo gdje je tehnički izvodivo i ekonomski isplativo te da treba sagledati specifičnost situacije u svakoj zemlji”, kazala je Mrkonjić. Dodaje također da su zgrade u Njemačkoj većinom u vlasništvu jedne osobe, pravne ili fizičke. “Interes je vlasnika da smanji troškove i ne plaća grijanje u neiznajmljenim stanovima”, pojasnila je. “Čak i u takvoj Njemačkoj se 30 do 50 posto računa uvijek naplačuje po kvadratima. Samo onaj dio preostale potrošene energije se naplaćuje po razdjelnicima”, dodala je za HRT.
Također, kazala je, u Njemačkoj koja ima dugu tradiciju ‘razdjelnika’ već su jako dugo u primjeni razdjelnici koji rade na principu isparavanja. Takvi razdjelnici koštaju od 1 do 3 eura. Njihovu ugradnju plaća gazda – vlasnik zgrade, a ne stanari. Očitavanje takvih razdjelnika se ne naplaćuje. Osim toga, Bundestag je izdao preporuku kako nije ekonomski isplativo da se takvi razdjelnici zamijenjuju skupim, elektronskim. Upravo takvi su razdjelnici zakonom nametnuti građanima Hrvatske. Odgovornu za ovakvo stanje smatra čitavu prošlu Vladu i vlast koja je u Saboru donijela zakon, a o njemu raspravljala 10 minuta.
