Petrov i dalje razvija svoje teorije igara. I dalje se ponaša kao da je u poziciji davati ultimatume i postavljati rokove, a drugi će birati unaprijed ponuđene odgovore. Tvrdi da bi htio na izbore, ali ne baš bilo kad, već najranije tek u rujnu. No, to svakako neće ići ako pomogne SDP-u da do kraja ovog mjeseca uspije “samoraspustiti” Sabor.
Petrov u produljenju rokova očekuje nekakav dogovor s drugim političkim akterima te suradnju predsjednice RH. NO, je li Petrov čitao Ustav? Predsjednica mu u tome ne može pomoći, sve kad bi i htjela, jer tu nema nikakve diskrecijske ovlasti. Predsjednik Sabora je taj koji izvještava Pantovčak da pokušaj preslagivanja nije uspio, ili da se Sabor sam raspustio. Kao što odlučuje i kad će se eventualno glasati o samoraspuštanju. A zatim, po primitku te obavijesti, najkasnije za 30 dana od danas, ona odmah mora raspisati izbore, koji se moraju održati najkasnije u roku od 60 dana od tog dana. Odmah tu znači doslovce odmah, taj dan ili sutradan, a ne nakon nekoliko tjedana.
Dakle, jedina šansa da donekle pomakne navodno priželjkivane izbore mu je u tome da ne podrži SDP-ovu inicijativu za samoraspuštanje Sabora te da čeka da HDZ-ovo preslagivanje eventualno propadne. Tad se izbori mogu održati najdalje u roku od 90 dana od danas, dakle, negdje najkasnije početkom rujna. Naravno, izbori se mogu još više pomaknuti – samo ako HDZ uspije složiti novu vladu.
Jedino Orešković zasad radi u korist Mosta, pa je razumno postaviti pitanje koliko je današnji njegov nastup u Saboru koordiniran s Petrovim te imaju li i zajedničke planove za političku budućnost na tim navodno priželjkivanim jesenskim izborima. Iako je Orešković kao racionalan i iskusan menadžer trebao dostojanstveno odstupiti još prije mjesec-dva, kad je postalo jasno da je suradnja pukla, te da nema više podršku najjače parlamentarne stranke, pa time nikakve šanse za realizaciju svojeg programa, što god to bilo, on je spremno odigrao predstavu do samog kraja i izložio se sramotnom odstrelu u sabornici tijekom kojeg je dobio podršku samo 15 zastupnika, što je svakako mogao izbjeći, samo da je htio. Pitanje je – zašto?
Što Orešković dobiva ovom predstavom u Saboru? Što dobiva Most? Za početak, Orešković ovim ipak zadržava neki politički kapital, koji se može najesen aktivirati u suradnji s Mostom, ako bude izbora. A Petrov će moći (ili barem tako misli) izići na izbore sa starom mantrom kako neće s nikim u koaliciju te do besvijesti ponavljati da su HDZ i SDP isto, da su oni ti koji su zajednički srušili Oreškovića te da Most nipošto nije taj koji je srušio vladu i izazvao izbore. Što je tek poluistina. Jer već dugo se u suštini glavna bitka između zakrvljenih partnera vodi oko toga kako srušiti vladu, a da za to onaj drugi preuzme krivicu i politički teret neuspjeha zajedničke vlade.
Objektivno, da je Petrov u potpunosti racionalan političar, trebao je biti svjestan da će opsesivnim inzistiranjem na mijenjanju i preodgajanju HDZ-a te istjerivanjem predsjednika HDZ-a iz vlade – pa zvao se on i Karamarko – na koncu pasti i njihova zajednička vlada u cjelini. Bilo bi mu lakše da se sam kandidirao za predsjednika HDZ-a!
Trebalo mu je biti jasno da Karamarkov HDZ ima karakter koji mu neće dozvoliti da ultimatum za ultimatumom otrpi pokorno poput mlađeg brata. Apsolutno je bilo nerealno očekivati da će Karamarko otići bez borbe, pogotovo ne na inicijativu koju je Most ishitreno prihvatio od SDP-a. Nije bilo nikakve šanse da Orešković to preživi. De facto, Petrov je taj koji je na taj način srušio vlastitu vladu i prokockao povijesnu priliku iz temelja promijeniti Hrvatsku. Ne mahati djetinjim reformama koje se svode na redukciju zastupničkih prava i slične simbolične, ali potpuno beskorisne mjere, već stvarnim problemima ovog društva. Pomiješao je prioritete i pogriješio dvostruko – kao političar-amater i kao psihijatar-profesionalac, jer je pokazao da niti razumije politiku niti poznaje ljudsku prirodu. Šteta za njega i šteta za Hrvatsku, kojoj je nedvojbeno pri tome želio samo dobro.
Autror je Ivan Hrstić, novinar N1 televizije i kolumnist Večernjeg lista, tekst je objavljen kao Facebook status autora.
