Analiza
Izraelski napadi na Iran 13. i 14. lipnja 2025. označili su novu fazu eskalacije sukoba na Bliskom istoku, s dalekosežnim posljedicama na globalno tržište energije, regionalnu sigurnost i geopolitičke odnose. Najveći europski automobilski klub, njemački ADAC, pozvao je građane da napune rezervoare svojih automobila zbog očekivanog rasta cijena goriva, što je izravna posljedica porasta cijena sirove nafte nakon napada. Ova analiza istražuje uzroke i posljedice ovog sukoba, s posebnim naglaskom na ekonomske, sigurnosne i diplomatske implikacije.
Nakon izraelskog napada na iranske ciljeve, uključujući rafineriju u Abadanu i objekte u Teheranu, cijena sirove nafte Brent porasla je s 69 na oko 75 dolara po barelu u samo 24 sata. Ovaj skok odražava zabrinutost tržišta zbog potencijalnih poremećaja u opskrbi naftom, posebice ako bi eskalacija dovela do blokade Hormuškog tjesnaca, ključnog prolaza za globalnu trgovinu naftom. Prema ADAC-u, cijene benzina i dizela u Njemačkoj već su porasle za dva centa po litri, s prosječnom cijenom benzina od 1,65 eura i dizela od 1,54 eura po litri. Glasnogovornik ADAC-a upozorava da će naftne kompanije vjerojatno brzo prenijeti povećane troškove na potrošače, što bi moglo dodatno opteretiti kućne proračune u Europi.
ADAC savjetuje vozačima da toče gorivo navečer, kada su cijene najniže, kako bi ublažili financijski udar. Ovo povećanje cijena nije samo njemački fenomen; slične trendove možemo očekivati u cijeloj Europi, uključujući Hrvatsku, gdje su cijene goriva već osjetljive na globalne fluktuacije. Hrvatski potrošači, koji su navikli na cijene benzina između 1,50 i 1,70 eura po litri, mogli bi se suočiti s dodatnim povećanjem od nekoliko centi po litri u nadolazećim tjednima, što bi utjecalo na troškove prijevoza i životne namirnice.
Burze su reagirale umjerenim gubicima, dok su zlato i državne obveznice postali tražena sigurna ulaganja. Njemačke brodarske tvrtke izrazile su zabrinutost za sigurnost komercijalnog brodarstva, a zračni promet u regiji značajno je ograničen, što dodatno komplicira globalne opskrbne lance.
Sukob između Izraela i Irana stavio je Saudijsku Arabiju u nezavidnu poziciju. Saudijsko Ministarstvo vanjskih poslova oštro je osudilo izraelski napad, nazvavši ga “očitom agresijom” i kršenjem međunarodnog prava. Ovaj stav odražava složenu ravnotežu koju Rijad pokušava održati između svojih regionalnih interesa i diplomatskih odnosa. S jedne strane, Saudijska Arabija nastoji očuvati svoju ulogu čuvara svetih mjesta islama i solidarnost s Palestincima, posebice nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. S druge strane, zemlja je u posljednjih nekoliko godina značajno poboljšala odnose s Iranom, posebice nakon obnove diplomatskih veza u ožujku 2023. uz kinesko posredovanje.
Abrahamski sporazumi iz 2020., kojima su Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein normalizirali odnose s Izraelom, dodatno su zakomplicirali saudijsku poziciju. Iako Rijad nije potpisao sličan sporazum, neformalne konzultacije s Izraelom traju godinama. Međutim, eskalacija sukoba s Iranom prisiljava Saudijsku Arabiju na oprezan diplomatski ples. Stručnjak za zaljevske države Sebastian Sons ističe da Saudijska Arabija nastoji promovirati deeskalaciju, organizirajući samite i dijaloge na kojima sudjeluju i iranski predstavnici. Ipak, strah od iranskih odmazdi, uključujući moguće napade Huti milicije iz Jemena na saudijsku infrastrukturu, poput onih na Aramco 2019., ostaje prisutan.
Izraelski napadi na iranske vojne i nuklearne objekte, uključujući ubojstva ključnih zapovjednika Revolucionarne garde i nuklearnih znanstvenika, značajno su oslabili iranske vojne kapacitete. Iran raspolaže brojčano većom vojskom (oko 610.000 aktivnih vojnika i 350.000 rezervista) u usporedbi s Izraelom (170.000 aktivnih i 465.000 rezervista), ali njegova oprema, posebice zračna flota, zastarjela je. Iran se oslanja na balističke rakete i bespilotne letjelice, poput drona Shahed-136, koji su korišteni u napadima na Izrael tijekom noći na 14. lipnja 2025. Međutim, izraelski sustav proturaketne obrane Iron Dome, uz podršku SAD-a, uspio je presresti većinu projektila, minimizirajući štetu.
Izrael, s druge strane, posjeduje moderno naoružanje, uključujući 278 naprednih borbenih aviona i snažnu domaću obrambenu industriju. Iako se smatra nuklearnom silom, Izrael nikada nije službeno potvrdio posjedovanje nuklearnog oružja. Iranski nuklearni program, koji je napredovao do razine potrebne za izradu desetak nuklearnih bombi, predstavlja ključnu prijetnju za Izrael, što je bio jedan od razloga za preventivne napade.
SAD igraju ključnu ulogu kao izraelski saveznik, ali su se distancirale od izravne odgovornosti za napade. Američke baze u regiji, s dva nosača aviona i tisućama vojnika, potencijalne su mete iranske odmazde. Evakuacija američkih diplomata iz Bagdada i ponuda za evakuaciju obitelji vojnika ukazuju na ozbiljnost situacije.
Eskalacija sukoba izazvala je zabrinutost u zemljama poput Omana i Iraka. Oman, koji je posredovao u pregovorima između Irana i SAD-a o nuklearnom programu, kritizirao je izraelske napade kao prijetnju regionalnoj stabilnosti. U Iraku, šijitske milicije povezane s Iranom, poput Kataib Hezbollaha, mogle bi napasti američke ciljeve, dodatno destabilizirajući zemlju.
Saudijska Arabija strahuje od šireg sukoba koji bi mogao uključiti napade na njezin teritorij, posebice zbog prisutnosti američkih trupa. Marcus Schneider, stručnjak za Bliski istok, upozorava da zaljevske zemlje, uključujući Saudijsku Arabiju, nemaju sofisticirane obrambene sustave poput Izraela, što ih čini ranjivima u slučaju rata.
Eskalacija sukoba između Izraela i Irana ima dalekosežne posljedice, od porasta cijena goriva i poremećaja u globalnim opskrbnim lancima do povećane geopolitičke napetosti na Bliskom istoku. Saudijska Arabija, suočena s diplomatskim i sigurnosnim izazovima, pokušava održati ravnotežu između svojih interesa i regionalne stabilnosti. Dok cijene goriva rastu, a rizik od šireg sukoba ostaje visok, globalna zajednica suočava se s neizvjesnom budućnošću. Hrvatska, kao dio europskog tržišta, osjetit će ekonomske posljedice, dok će diplomatski napori za deeskalaciju biti ključni za sprječavanje daljnje destabilizacije.
