Srbijanski mediji

Azerbejdžanska državna naftna kompanija (SOCAR) pokazuje interes za preuzimanje dionica Naftne industrije Srbije koje drži Gazpromnjeft te je u tom smislu u intenzivnom kontaktu sa vladom Aleksandra Vučića, javlja nekoliko srbijanskih medija.

Posle početka ruske vojne intervencije u Ukrajini, Moskva se našla pod udarom ekonomskih sankcija zapadnih zemalja, uključujući i onih koje se odnose na trgovinu energentima. To izaziva bojazan da će se NIS suočiti sa problemom dobave nafte za svoje rafinerije u Pančevu sirovom naftom preko teritorije Europske unije (EU), jer ako se agresija na Ukrajinu ne zaustavi uskoro, nastupit će peti paket sankcija kojim će hrvatski Janaf morati prestati isporučivati naftu NIS-u što će značiti velike probleme za energetiku Srbije, ali i moguće zatvaranje rafinerije u Pančevu.

Unija je zabranila prodaju i transport “crnog zlata” na svom teritoriju kompanijama u trećim zemljama čiji je većinski vlasnik ruski kapital. Baš takav slučaj je sa kompanijom NIS u kojoj ruski državni gigant Gaspromnjeft poseduje 51 posto dionica, dok je manjinski paket u rukama Vlade Srbije.

Ipak, prije nekoliko su se dana pojavile neke informacije, u sklopu nagovaranja Vučića da prestane sjediti na nekoliko stolica, kako ća EU napraviti izuzetak sa Srbijom, što bi NIS-u omogućilo normalno snabdijevanje.

Moguća je i nacionalizacija kompanije, bilo zakonskim paketom preuzimanja upravljanja, bilo otkupom udjela. Za potonje Srbija nema novca, a kada bi ga i pokušala naći izazvalo bi to revolt poreznih obveznika i moguće socijalne nemire. U prvom slučaju, puke nacionalizacije, Srbija bi došla na popis Rusiji neprijateljskih zemalja i mogla bi ugroziti vlastitu opskrbu kopnenim plinom.

Zbog toga, prodaja udjela SOCAR-u bila bi najbolje rješenje u novonastalim okolnostima, ako to bude odgovaralo Gazpromu. A moglo bi, jer Rusija i Azerbajdžan imaju vrlo dobre odnose u energetskom sektoru, pa bi i ovaj posao mogao proći unutar već postojećih dogovora.

Azerbajdžanska bi tvrtka bila prihvatljiva i zapadu. Ona je jedan od najvećih proizvođača ugljikovodika na svijetu, kako na kopnu, tako i na Kaspijskom jezeru.