Komentar Ivana Brodića
Plinovod Sjeverni tok 1 je otišao u remont, nakon što su iz Kanade vratili, putem lobiranja Njemačke turbine operateru. Događa se to u kontekstu posvemašnje europske energetske krize, uzrokovane pandemijom, oporavkom, krizom u lancima isporuke, a ponajviše korištenjem energenata kao oružja u ratu u Ukrajini.
Stoga su neki plinovodi i zatvoreni, poput Sjevernog toka 2 koji je terminiran, neki poput Jamala rade reverzibilno, neki poput ukrajinskog plinovoda rade smanjenim kapacitetom, a neki, poput Turskoga toka rade u normalnom obimu, nakon remonta koji je završen krajem lipnja. Slijedom toga, ali i različite politike prema ruskom traženju da se energenti plaćaju putem transakcijskog računa u Gazpromovoj banci, zemlje EU se nalaze u različitom položaju.
Generalno, zemlje sjevera Unije u značajnije su lošijoj poziciji, te je Gazprom prekinuo isporuke plina Finskoj, Nizozemskoj i Danskoj, što jest udarac na te zemlje, ali zbog ranijeg postotka ruskog plina u kumulativnom miksu ne toliki koliko je to smanjenje isporuka u Njemačku.
Analitičari su različitog mišljenja što će se dogoditi nakon što završi remont Sjevernog toka 1. Neki, poput analitičara u anketi Bloomberga smatraju kako se treba pripremiti za najgore, jer Putinu nije za vjerovati. On često, kažu, donosi neracionalne odluke. Dokaz tome bi bila sama agresija na Ukrajinu.
Drugi pak smatraju kako, za razliku od trgovine naftom, Rusija nema značajnijeg tržišta za prirodni plin od Europske unije i zajedničke infrastrukture koju su Europa i Rusija (tada SSSR) gradili još od vremena Hladnoga rata. Naime, dok se nafta može vrlo lako prodavati u Kinu i Indiju tankerima, prema Kini je cjevovodna infrastruktura nedostatna, a za izradu nove trebat će godine, dok je zbog konfiguracije terena i loše geopolitike u susjedstvu Indija za plinovode iz Rusije gotovo nedostižna.
Kako je prodaja plina ipak značajni čimbenik ruskoga BDP-a, mnogi analitičari smatraju kako ventili neće biti zatvoreni. Također, u kontekstu pada bugarske vlade, ostavke Borisa Johnsona, odbijanja Viktora Orbana da prestane kupovati ruske energente, krize koja trese njemački vladajući SPD i njemačkog traženja rješenja za nadolazeću energetsku katastrofu u jesen, Vladimir Putin neće, smatraju, zatvoriti ventile jer bi to dodatno politički homogeniziralo Zapad, što mu kada mu spomenute situacije idu na ruku nikako nije u interesu.
Kako bilo Europska se unija priprema za najlošiji scenarij, a vrlo je blizu i preporuci za proglašenjem energetskog izvanrednog stanja, što je već učinio Vladimir Putin. Dokument koji je objavio Reuters, pokazuje kako su i u EU svjesni kako su za ovu situaciju gotovo potpuno nepripremljeni, jer nije pitanje odakle nabaviti plin, nego kako ga dopremiti ako nema dovoljno plinovoda i LNG terminala, pa preporučuju radikalnu štednju, koju su, uzgred već uvele brojne njemačke savezne pokrajine.
Zbog toga, ove zime, u EU dominantno možemo očekivati veliki rast cijene plina, ali i nestašice na tržištu. Posebno ako se ventili ipak zatvore, a skladišta ne budu popunjena dostatno.
No, kako sam ranije napomenuo, mi na jugu smo u nešto boljoj situaciji, pogotovo Hrvatska. Mi, u Hrvatskoj imamo terminal za ukapljeni plin čiji je kapacitet prošle godine preko 90 posto ugovaran u Hrvatskoj, a ove je operater plinskog sustava povećao protok, pa je kapacitet terminala povećan na 2.9 milijardi prostornih metara.
Hrvatska potrebuje negdje oko 2,5 do 2,7 milijardi prostornih metara, ovisno o godini, a do sada je proizvodila 0.7 milijardi, što će se povećati novim INA-inim i Vermilionovim plinskim poljima. Istovremeno, glavni uvoznik kopnenog plina (Prvo plinarsko društvo) uvozi oko 2 milijarde prostornih metara. Potonji je protekle godine veći dio svoga plina prodao izvan zemlje te je time omogućio da plin s terminala, na kojem se,uzgred, pojavio i kao zakupac, u dominantnoj većini ostane u RH.
U bliskoj budućnosti terminal bi mogao postati i izvozni, pogotovo ako se realiziraju planovi Vlade, SAD-a i EU oko udvostručenja kapaciteta, što bi bilo jako dobro zato što su postojeći kapaciteti zakupljeni na pet godina te se u tom smislu ugovaraju prema poslovnim planovima, do sada dominantno u Hrvatskoj.
Povećanjem kapaciteta postali bismo dodatno zanimljivi trgovcima ukapljenog plina iz SAD-a, gdje se proizvodnja povećava konstantno, zbog pojeftinjenja nekonvencionalne proizvodnje iz škriljaca, od početka tisućljeća. Uostalom, od početka napetosti u Ukrajini prošle godine do danas SAD je možda najveći izvoznik plina u Europu.
Osim terminala za ukapljeni plin, sigurnost hrvatske opskrbe donekle garantira i to što slovačka i Mađarska nisu sklone embargu na ruski plin, pa na njihovo čvorište uredno dolazi plin s Turskog (Balkanskog) toka i kroz Ukrajinu. Dio toga plina je 2 milijarde prostornih metara koje zakupljuje Prvo plinarskog društvo.
Najavljeno je i povećanje vlastite proizvodnje ugljikovodika, osim na postojećim poljima INA-e i Vermiliona, što je već moglo biti operabilno. Međutim, prije nekoliko godina kada su se trebali raspisati natječaji za istražna polja, nije bilo javne podrške za takav posao, a kod proizvodnje i infrastrukture potreban je protok vremena, od istraživanja do eksploatacije može proći i nekoliko godina. To što su najveći protivnici istraživanja tada danas najveći kritičari što to još nismo učinili, to je tema za neki drugi tekst, kao i to što su najveći kritičari toga što nemamo dovoljno lukrativnu proizvodnju u prošlosti bili najveći zagovornici uzimanja koncesija najvećoj naftnoj kompaniji – INA-i.
Naš bi glavni problem mogli biti skladišni kapaciteti, za koje mnogi vjeruju kako neće biti dovoljno popunjeni za zimu. No, ako i budu, naši kapaciteti iznose 0.5 milijardi prostornih metara i iznose tek ok petinu potreba.
Zbog toga, za razliku od Njemačke, ne moramo razmišljati o povećanju proizvodnje struje iz ugljena, tim više što nakon obrambenog posla s Francuskom, ponovno računamo i na nuklearnu energiju, te u tom smislu sa slovenskim GEN – I ulazimo u projekt drugog reaktora nuklearne elektrane u Krškom. Zgodna je činjenica i to što je EU prije nekoliko dana nuklearnu energiju i plin uvrstio u zelene energije tj energije sukladne programu Next Generation.
