Povodom današnjeg glasovanja u Saboru o novom proračunu, ali i pregovora sindikata javnih službi i Vlade o spornom sporazumu o povećanju plaća, za koje premijer Orešković tvrdi kako u proračunu nema novca, za komentar smo zamolili Daniela Hinšta, analitičara javnih politika iz Centra za javne politike i ekonomske analize.
Pitali smo ga kolika je realnost dogovora sa sindikatima, te koliko je realnost kompromisa kojem se nada dopredsjednik Vlade Božo Petrov?
Povećanje proračunske mase plaća ne bi smjela biti osnova razgovora, ako nam je stalo do održivosti. Može se razgovarati samo o povećanju pojedinačnih plaća prema učinku i reformističkoj kvaliteti. Ipak, masu plaća treba snažno rezati. U tom smislu, potreban je zdravi razum. Znamo što se prije službene recesije dogovaralo kada su Hrvatskom vladali razni fiskalni socijalisti. Sada je zato vrijeme za snažan fiskalni zaokret u desno. Treba vjerovati kako će sindikati prihvatiti realno rješenje.
Hoće li doći do napuknuća koalicije ako se ne usvoje amandmani Mosta i HSLS-a te koliko su ti amandmani realni u fonacijskom smislu? Hoće li doći do povećanja poreznih nameta?
Normalno je da u koalicijama postoje različita mišljenja glede pojedinih stavki proračuna. Prijedlog da se smanje javni rashodi za političke stranke je dobar. S druge strane, povećanje rashoda, bez pronalaska kandidata za barem dvostruko rezanje, vodi nas u neodrživost. Trebamo shvatiti već jednom da je opasno baviti se politikom u fiskalno neodrživim uvjetima kad se pojedinim inicijativama pokušavaju povećavati sredstva za „poželjne“ stvari.
Analitičari smatraju kako ćemo se jeftinije zaduživati tek 2024. godine. Što možemo napraviti odmah da bi taj rok pomaknuli za ranije? I drugo, koliko je ta okrenutost zaduživanju potreba, koliko je to mit o nemogućnosti vođenja države bez toga?
Kroz godine neodržive fiskalne politike smo se doveli u takvu situaciju da je „jeftinije“ zaduživanje tek jedna dugoročna opcija. Proračun je sada donijet. Ipak, već sada treba krenuti u planiranje reformskih mjera štednje te snažnog susprezanja i ograničavanja države kako bismo možda prije mogli očekivati to jeftinije zaduživanje. To je jednostavno pitanje opstanka, a ne više različitih želja koje su u demokraciji legitimne. Pitanje je kakvu budućnost želimo za sebe, a pogotovo za djecu i buduće generacije. Ideja da postoji potreba za zaduživanjem da bismo se razvijali jednostavno je fundamentalno pogrešna. Moramo biti toliko pravedni da shvatimo kako se radi o novcu koji dugujemo uglavnom stranim vjerovnicima, koje neki u ovoj zemlji jako preziru. Taj novac je njihov, ali destruktivni sustav socijalističkih vlada si davao pravo na novac tih vjerovnika, bez odgovornosti. Ipak, premijer Orešković je svjestan toga i sastanak s vjerovnicima u Austriji je ulio nadu u određene pomake.
