RAZLIKA IZMEĐU SDP-A I HDZ-A. Postoji li neka dublja razlika između te dvije stranke?
Ukratko: ne.
Razliku bih sveo na četiri elementa… no riječ je o toliko sitnim razlikama da ću naprosto za svaki primjer morati koristiti “mrvicu” kako bih naglasio konačnu nebitnost spomenutih razlika.
HDZ je za mrvicu manju poreznu represiju
HDZ je mrvicu više pro-business i pro-poduzetnički orjentiran
HDZ je mrvicu domoljubniji i nacionalistički orijentiran
HDZ je mrvicu manje sekularan
To je to.
Obje stranke su etatističke, egalitarne, socijal-demokratske stranke, samo što u HDZ-u ima više krkana, poduzetnika i vjernika.
HDZ se voli krasiti epitetima poput demokršćanstvo, narodnjaštvo i pučanstvo no riječ je o ničem drugome nego pokušaju maskiranja socijal-demokracije. Socijal-demokracija s daškom društvenog konzervatizma.
Obje stranke zagovaraju progresivno oporezivanje, golemi javni sektor, državne monopole nad zdravstvom i školstvom, centralno planiranje poljoprivrede i industrije, te se nisu javno ogradile od institucije egalitarizma i političke korektnosti.
Štoviše, često se moglo naletiti na HDZ-ovce kako se aktivno pokušavaju pozicionirati ljevije od SDP-a… Tako je, “desni” HDZ se trudio biti ljeviji od stranke nasljednice Komunističke Partije Jugoslavije. Način na koji su to radili je još strašniji, naime, optuživali su SDP da provodi zloglasni “neoliberalni kapitalizam”. Neoliberalizam je set ekonomskih mjera koje se zalažu za racionalnu državnu potrošnju, niže poreze te smanjivanje uloge države u ekonomiji te su suprotnost od kejnzijanskog/jugoljevičarskog pristupa ekonomiji kojega HDZ simpatizira. Primjeri HDZ-ovskih jugoljevičarskih ispada su brojni, dovoljno je sjetiti se Gorana Marića i njegove famozne izjave: “Moramo uvažavati i Marxa!“.
Malo detaljnija ispovijest HDZ-ovske ekonomski lijeve pristranosti se dogodila ubrzo nakog izlaska Martine Dalić iz stranke, 2014 godine. Sjetimo se akademika Željka Rainera:
Socijalno-tržišni koncept zastupaju narodnjačko-demokršćanske stranke, pa tako i HDZ u svom programu gospodarskog oporavka i zapošljavanja RH – programu koji je dobrim dijelom već izrađen. A postoji i neoliberalni pristup gospodarstvu – čiju varijantu proživljavamo i mi u Hrvatskoj. Nažalost, jednu vrlo ružnu varijantu.
O tome da je Hrvatska ekonomski izuzetno opresivna država, miljama daleko od bilokakvog neoliberalnog kapitalizma sam već pričao. HDZ je pomaknuo centar toliko ulijevo, da je sve desnije od Lejnjinizma nekakav maliciozni “neoliberalni kapitalizam”.
U današnje vrijeme možemo zapaziti kako bezlične stranke poput CDU-a, Francuskih Repulikanaca, Američkih establišment Republikanaca, Švedske Stranke umjerenih i sl. gube tlo pod dolaskom Novih desnih stranka koje bez kompromisno odbijaju egalitarizam i političku korektnost. Stav prema liberalnoj ekonomiji među njima varira, od protekcionističkog Trumpa i Le Penn, do slobodnotržišnog UKIP-a i Nizozemske Stranke slobode; no ono što imaju zajedničko je da se bez okolišanja mogu postaviti na desnu stranu političkog kompasa. Jedini razlog zašto bezlični HDZ nije temeljito zgažen od neke nove domaće desne stranke leži u pasivnom mentalitetu Hrvata koji se manifestira na dva načina:
Strah od aktivnog remećenja trenutnog statusa quo
Nemogućnost okupljanja desnih intelektualaca koji su voljni glasno i bez okolišanja izraziti svoje desne ideje
HDZ je bez imalo sumnje, najmoćnija stranka u Hrvatskoj, no samo je pitanje vremena kada će se njena popularnost nepovratno srozati. Biti bezličan u vrijeme značajnih svjetskih promjena u političkim trendovima ostavlja stranku ranjivu na napade i s desna i s lijeva (s lijeva su npr. napali mongoloidi iz Živog Zida). Pošto nije izgledno da će se na desnici okupiti potrebna intelektualna kritična masa, a pošto bi dolazak bilo koje stranke ljevije od HDZ-a na vlast bila apsolutna katastrofa, trenutno najbolja strategija za HDZ bi bila rebrandiranje u respektabilnu konzervativnu stranku koja se aktivno zalaže za ekonomski liberalizam no koja ujedino ima dašak desnih društvenih stavova, po uzoru na stranke nove desnice koje su trenutno na rekordnoj stopi popularnosti, diljem Zapadnog svijeta.
Osim HDZ-a, Hrvatska nema nikakvu relevantnu desnu stranku. Kako to da stranke čvrste desnice cvjetaju diljem europe no ne kod nas? Odgovor je zapravo jako tužan, retorika hrvatske desnice, uključujući dobrog dijela članova HDZ-a, se svodi na teme domovinskog rata i religije. Najveći dio glasačkog tijela koji pada na takvu retoriku se može jako dobro zamisliti uz pojmove janjetina, kladionica, maskirni prsluci, paprikaš, lov. Hrvatska desnica je naprosto nesposobna proizvesti i regrutirati desne intelektualce koji će smislenom ideologijom, jasnom vizijom i detaljnim planom očarati glasače. Desne stranke se u Hrvatskoj naprosto percipiraju kao primitivne i površne, bez jasnog ideološkog pokrića. Ukoliko ga ima, to je nešto poput pravaštva što je po svojoj dubini i intelektualnoj ostavštini inferiorno usporedno s ideologijama ostalih desnih pokreta.
Što je činiti? Glavna karakteristika desne političke ideologije je prihvaćanje hijerarhije kao standardnog društvenog modela te odbijanje egalitarizma. Ukoliko se HDZ odluči ipak rebrandirati kao desna stranka, ovo su neke izmjene programa koje bi mogao napraviti:
otresti se pojmova demokršćanstva, narodnjaštva i pučanstva te se etiketirati kao KONZERVATIVNA stranka
prestati se služiti jeftinim populizmom
prihvatiti institucije privatne imovine, poduzetništva, slobodne trgovine i pro-business klime kao najviše ideale, prioritete i čimbenike koji su najviše zaslužni za civilizaciju i prosperitet
zauzeti agresivnu i negativnu poziciju prema institiucijama egalitarizma i socijalne države
terminirati političku karijeru svakog ljevičarskog disidenta koji je nekako našao u stranci
drastično srezati poreze, ukinuti progresivno oporezivanje, te drastično simplificirati porezni sustav
srezati proračun središnje države za trećinu te zabraniti proračunske deficite
ukinuti zakone o jednakosti spolova te zakone protiv govora mržnje.. ukinuti sve agencije i zavode koji se bave “društveno-humanističkim” i pitanjima. Ujedino ukinuti ministarstvo kulture te privatizirati sve društveno-humanističke fakultete
zalagati se za kompromisno riješenje između sekularista i Crkve, tako da se Crkvu skine sa proračuna te da im se za kompenzaciju poklone posjedi oteti od strane jugokomunista
ograditi se od primitvnog krkanskog nacionalizma te staviti fokus na identificiranje sa europskom kulturom i zapadnom civilizacijom
Vrijeme je za novu, intelektualnu desnicu koja glasače neće privlačiti prizemnim strastima.
Zaključak:
-HDZ je u suštini socijal-demokratska stranka
https://kapetanindustrije.wordpress.com/2017/01/03/razlika-izmedu-sdp-a-i-hdz-a/
